Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Samoborski gradonačelnik bio je protagonist priče koja se pojavila na dvije stranice dnevnih novina

Samoborska rampa razdora

Volim kad se o meni piše, pa makar i dobro. Tako je svojedobno govorio u svijetu čuveni slikar Salvador Dali. Veliki umjetnik, poznat po svojoj egzaltiranosti. Siguran sam da to nije geslo i našeg gradonačelnika Antuna Dubravka Filipca. Što više, nije sklon osobnom publicitetu ni u pozitivnom smislu. Ali, kad se radi o javnoj osobi, onda ona mora trpjeti činjenicu da je zanimljiva javnosti. Zanimljiva kao materijal za dobru vijest, a još tiražnija kao loša vijest.

Tako je i gradonačelnik Grada Samobora bio protagonist dramatične priče koja se nedavno prvo pojavila čak na dvije stranice Večernjeg lista. S jedne strane on, a nasuprot nezadovoljni stanari zgrada u prostoru između Hotela Lavica i Samoborskog muzeja. Razlog za sukob je rampa koja je postavljena ispred novouređenog privilegiranog parkirališta, a koja ne dopušta stanarima prilaz vozilima njihovim kućama i parkiranje. Nezadovoljni stanari odlučili su se za građanski neposluh i spektakularnu akciju. Treba priznati, očito dobro pripremljenu. Pred novinarima i snimateljima demontirana je rampa. Mala kolona krenula je preko Trga kralja Tomislava i ostavila rampu u Poglavarstvu. Slika čovjeka koji nosi rampu asocirala je na svojevrsni križni put obespravljenih. To je još više naglašeno drugom fotografijom 71-godišnjeg stanara i njegovom izjavom kako se njegova supruga i on plaše, jer u slučaju hitnosti niti liječnička služba, niti vatrogasci neće imati slobodan prilaz zgradama. Priča je krenula u Hrvatsku. U njoj je naš gradonačelnik loš momak, pa nema sumnje na čijoj su strani simpatije čitatelja i tko na moralnoj vagi gubi, a tko dobiva.

Kasnije je ta priča još začinjena pikanterijama. Na parkiralištu je netko snimio automobil s izloženom slikom generala Gotovine i poslao redakcijama. Isto se ponovilo s mercedesom gospođe Nevenke Tuđman, koja da je, u sklopu službene posjete Gradu Samoboru, bila sa svojom majkom Ankicom Tuđman i u privatnoj posjeti u kući obitelji Filipec. Činjenica je da se obje gospođe odavno poznaju s gospođom Filipec, pa nije ništa neobično ako su poslije službenog sastanka u Poglavarstvu posjetile gospođu Filipec. Činjenica je i to: da se radilo samo o privatnoj posjeti, u dvorištu obitelji Filipec je mjesta za nekoliko mercedesa, pa bi im domaćini otvorili svoja velika automatizirana dvorišna vrata, kao što to inače čine svojim gostima.

Kad građani negoduju, normalno je da se obraćaju svojem gradonačelniku. Normalno je i to da baš on prihvati dijalog i ne izvlači se na nenadležnost. Čak i kad je nešto izvan njegove kompetencije. U ovom slučaju odlučio je da se rampa ponovno montira. Od strane stanara uslijedio je odgovor – barikada. Istovarena su drva ispred rampe. Tuk na utuk.

Gradonačelnik A.D. Filipec poznat je kao izuzetno principijelna osoba. Trebalo bi mu dati šansu da objasni koji ga principi vode kad pokušava rješiti sukob na način kako ga sada rješava. To više što je problem parkiranja i u Samoboru akutan. Građani negoduju zbog privilegiranih parkirališta za službenike pošte, policije i gradske uprave u Gajevoj ulici, koji tamo ostavljaju vozila za trajanja radnog vremena. Umjesto da oni parkiraju svoja vozila na parkiralištu iza kina, a građanima omoguće vremenski ograničeno parkiranje za vrijeme njihova obavljanja poslova u tim ustanovama. I tu se postavlja pitanje: postoje li službenici radi građana ili je obratno?

Činjenica je da je i velik broj naših sugrađana, blago rečeno, izuzetno nediscipliniran. Neke večeri dok smo prolazili uz Gradnu, gradonačelnik mi je pričao o vandalskom uništavanju postavljenih metalnih stupića koji priječe parkiranje na pješačkom hodniku. Saznao sam što će se poduzeti kako bi pješačka zona doista bila pješačka i kako će se urediti prostor tržnice. I korito Gradne će se urediti, a razina vode tako povisiti, da stvara lijep ugođaj. Te večeri saznao sam od gradonačelnika kako je odbio ponudu vlasnika jedne velepekare, da praktički u centru Samobora sagradi ogromni pogon s isto tako velikim dimnjakom. Pričao je kako se zalaže za urbanistički plan cjelokupnog područja Samobora, kako bi bio u funkciji gospodarskog razvoja, ali tako da se ne uništi ljepota grada i cjelokupnog samoborskog područja. Uvjerio sam se da doista posjeduje onu bitnu komponentu, koju treba jedan gradonačelnik – ima viziju Samobora budućnosti. I još jednu bitnu osobinu, a koju, kažu, nemaju današnji političari. Rekao mi je da ima pokušaja, kako je to on nazvao – raznovrsnih pritisaka. Pa i stranačkih. Ali, sve ih lako odbija. Prije svega, materijalno je dobro situiran. A iz njegove Liberalne stranke već po organizacionoj strukturi ne može biti pritisaka, ni u Samoboru, ni iz Zagreba, kako to već zna biti u drugim strankama.

Zato bi mi bilo žao bude li rampa zasjenila ugled našeg gradonačelnika i sve njegove dobre poteze. Kompromisno rješenje ne znači poraz ni jedne strane. Štoviše, znači uzajamno razumijevanje.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)