Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Malo poduzetništvo na naš način

Kum iz moje ulice

Na jednoj parceli na početku ulice u kojoj stanujem, Španovićevoj, takorekuć preko noći niknula je neobična izložba. Transparent na ogradi objašnjava: PRODAJA I NAJAM GRAĐEVINSKIH STROJEVA. Ispod toga samo je broj mobitela. Nigdje nema naziva firme, niti objašnjenja o kakvom se poduzeću radi. Unutar ograde pak isluženi veterani građevinske tehnike, pa je sve nalik na groblje dotrajalih strojeva. Ali, starci su još uvijek živi. Istina, zastrašujuće su bučni i otrovno smrade i dime uokolo iz svojih ispušnih cijevi kad neki momci demonstriraju njihove još uvijek moguće radne sposobnosti potencijalnim mušterijama. Na užas okolnih stanara.

- Ma to je grozno, cijela mi se kuća trese od vibracija i sve smrdi – žali mi se gospođa u neposrednom susjedstvu.

Vlasnik parcele nije i poduzetnik tog pogona. Svojedobno je objasnio susjednim stanarima da cijeli posao vodi njegovo kumče. Kako je moguće da netko dobije dozvolu za takvu djelatnost u stambenoj zoni? Stanari objašnjavaju da je moguće kad imaš nekog jakog u samoborskom Poglavarstvu. Vlasnik parcele, također i kum, ne samo da to ne krije, već se time i hvali.

Na drugom kraju Španovićeve ulice rečeni vlasnik parcele i kum ima još jednu parcelu. U neposrednoj blizini samoborskog Sajmišta. U sajmene dane to je parkiralište za automobile, koje vlasnik parcele uredno naplaćuje posjetiteljima. Ima li vlasnik parcele dozvolu nadležnih upravnih organa za taj posao? Plaća li porez na tu djelatnost? Da apsurd bude veći, na ulazu u Španovićevu ulicu uočljiv je znak zabrane prometovanja (izuzev stanara), ali vozila neometano prolaze do neobičnog parkirališta.

- Proširio je on svoju parcelu otkupom dijela općinske zemlje, pa je sada trasa ceste na tom mjestu uža – tvrdi susjed kuma na drugoj parceli. - Navodno mu je to sredio njegov rođak u gradskoj upravi. Čini se da njih dvojica imaju i isto prezime.

Raspitao sam se kako se preziva naš kum iz ulice i ustanovio da se jednako preziva i jedan pročelnik u gradskoj upravi Samobora. Naravno, treba vjerovati da se radi samo o pukoj hvalisavosti kuma sa svojom značajnom obiteljskom vezom, sve dok se ne dokaže kako doista ima vatre gdje ima dima. Ali, ostaje činjenica da mali kum terorizira cijelo susjedstvo i da to radi posve neometano od reda i zakona, odnosno onih koji bi u to ime trebali djelovati i štiti građane i njihova prava.

No, ne treba pretjerivati i uspoređivati kuma iz moje ulice s glavnim protagonistima filmske mafijaške trilogije KUM, koju smo nedavno imali priliku gledati na TV-ekranima. Kum iz moje ulice jedan je od onih likova, sitnih riba, koje u režiji F.F. Coppole brzo nestaju sa scene, progutane od veće ribe. Problem je u prehrambenom lancu takvih riba koji se proteže na sve višim i višim razinama, pa je u tom smislu cijela filmska trilogija vrlo asocijativna što se tiče naših društvenih prilika, točnije neprilika. Filmska priča počinje sitnim ucjenama i reketima u maloj gradskoj četvrti, da bi se nit kriminala, opačina i pokvarenosti otkrivala i razotkrivala u svim društvenim slojevima. "Što se uspinjem više, otkrivam veći kriminal" - kaže filmski kum i zaključuje: "Kriminal i politika su jedno te isto".

Na kraju scenaristi vode radnju u sam Vatikan, aludirajući na svojedobnu stvarnu aferu s vatikanskom novčarskom institucijom Banca Ambrosiano i njezinim direktorom nađenim obješenim ispod jednog londonskog mosta. Ubojstvo? Samoubojstvo? Iskorištene su u filmu i nekadašnje novinske spekulacije da kratkotrajni pontifikat Ivana Pavla I. nije imao prirodni kraj. Film insinuira da je tada novi papa ugrozio interese mafije, koja je premrežila i Vatikan. Koliko ima istine u tome? Zasad je utvrđeno da se na teritoriju države Vatikan ne plaća porez na promet, pa tako ni na jedinoj benzinskoj pumpi, ni u trgovinama. Ali, kupovati mogu samo vatikanski zaposlenici. Zbog toga ovi imaju enormno velike obitelji.

Nego, šalu na stranu. Ima jedna scena u filmu koja odgovara i na naše često ponavljano pitanje: kako to da ima toliko opačine u društvu u kojem se 95 posto stanovnika izjašnjava kršćanima? Kardinal uzima kamen iz vode i razbija ga. Iako je bio stalno uronjen u vodi, u srži je ostao suh.

Duboko smo uronjeni u kršćanstvo, ali u duši ostajemo netaknuti od njega.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)