Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Tko se sve lijepi uz trivijalne junake

Očevi, djeca i Big Brother

Kao što smo već konstatirali, ništa bez Samoboraca. I u velebnoj svjetskoj skijaškoj predstavi na Sljemenu Zagrebačke gore iliti Medvednice, jednu od glavnih i najodgovornijih uloga igrao je i odlično odigrao naš sugrađanin Reno Fleiss. Gotovo svake večeri viđali smo ga u centralnom TV-dnevniku i slušali objašnjenja dramatične borbe izvođača natjecanja i s vremenom više proljetnog nego zimskog obilježja i s vremenom koje neumoljivo protječe prema neodgodivo određenom roku. Radilo se danonoćno, jedva da se tu i tamo malo odspavalo. Na kraju je Bog pomogao upornima i hrabrima. Uspjeli su održati trku. Ali to nije toliko važno, već je bitno to koliko su djeca time dobila i u širem okruženju Zagreba.

Gledajući skijaške staze prostrte sagovima koje su satkali snježni topovi i ispeglali snježni tenkovi, sjetio sam se svojih dječačkih dana kad smo zavidjeli imućnijoj djeci koja su odlazila na skijanje u Kranjsku Goru. Nas nekoliko sretnika, koji su tada uopće imali skije, uprtili bi ih na rame i otpješačili na Sljeme. Istina, vozio je tada autobus od zagrebačkog Langovog trga jednom dnevno do lječilišta Brestovac, ali nije bilo novaca za kartu. Nakon skijanja na vrhu spuštali smo se vozeći slalom između stabala niz Mrcinu, ako je bilo snijega. Ako nije, onda je bilo, po agramerski rečeno – zu Fuss.

Poslije, već odrasli, kao djeca smo se veselili svakom dobitku na Sljemenu: ZET-ovim gondolama, vučnici sa sidrima, sjedalnici... Mi zanesenjaci okupili smo se u zagrebačkom skijaškom klubu Medveščak. Tada već sa željom da omogućimo našoj djeci ono što je nama u toj dobi bilo nedostižno. Prvi trener mojoj kćerki Kseniji bio je Franjo Bahovec, odmilja Ferenc, izdanak stare samoborske familije. Zatim joj je jedan od trenera bio danas već legendarni Ante Kostelić - Gips. Odužila mu se je kasnije tako da je bila prvi trener njegovom sinu Ivici. Gledajući jednom, tada još malene, mog sina i kćer na Sljemenu, Gips mi reče:

- Jedva čekam da mi Ivica i Janica toliko narastu. Vodit ću ih zimi na Sljeme. Cijeli ćemo dan skijati, a po noći ćemo spavati u vrećama pod šatorom. Tako će očvrsnuti, pa će biti sposobni i za najzahtjevnije zadatke. O njima ćete svi vi novinari s udivljenjem pisati!

Prasnuo je u smijeh i kad je došao do daha, rekao mi je:

- Već mi je sada smiješno kad pomislim kako će si strani novinari lomit jezik izgovarajući njihova imena.

Rekao sam mu tada kako je još neiskusan otac i da će prije ili kasnije odustati od svojih ideja spartanskog odgoja. Očito nisam bio u pravu. Nekoliko godina kasnije, kad je već počeo juniorski uspon Janice, na jednom prijemu u samoborskoj gradskoj vijećnici rekao mi je:

- Vidit ćeš, dovest ćemo trke za svjetski kup na Sljeme.

Ni u to nisam povjerovao. Pa tko bi normalan mogao tada u to povjerovati! Bilo je to prilikom svečanosti otvaranja natjecanja Zlatna vjeverica, u organizaciji Skijaškog kluba Samobor. Tatu Gipsa doveo je u Samobor jedan drugi tata, skijaški entuzijast Reno Fleiss. Njegova kći Nika tek je bila počela stjecati natjecateljska iskustva. Kasnije se njihova skijaška strast toliko razbuktala, da je tata Fleiss prodao svoj kafić kako bi omogućio razvoj Nikinog talenta do vrhunske natjecateljske forme. A i sam se potpuno posvetio skijaškom sportu. Srećom, uz puno razumijevanje svoje supruge Biserke. Jer, trebalo je izdržati sve te fizičke i psihičke napore, uspone i padove, financijske probleme, strepnje zbog ozljeda. Danas je Nika Fleiss nesumnjivo jedna od najboljih skijašica svijeta. I može biti primjeren uzor mladima, jer svjedoči da je do uspjeha i popularnosti došla radom i upornošću, da radi ono što voli i da voli ono što radi, pa joj nisu teški ni napori, ni odricanja. Stoga će biti samo po sebi razumljivo budu li nastavnici njene matične škole organizirali svečani prijem za nju, kao što je potpuno neshvatljivo čime su to bili ponukani pedagozi (?!) jedne samoborske škole da kao idola ugoste i prikažu svojim učenicima momka koji se proslavio u efemernom Big Brother showu. Razumljivo mi je da su njega i njegovog partnera, pobjednika istog showa javno ugostili u Era Centru i nehotice posvjedočivši, događanjem općeg ludila pretežno tinejdžerske publike, kakvu zastrašujuću moć i pogubni utjecaj ima televizija u deformiranju ljudske psihe, pogotovo koje poruke kao vrijednosti nameće mladima čija se psiha tek formira. Ali potpuno mi je neshvatljivo da na takvo besmisleno događanje dolazi naš gradonačelnik Žarko Adamek uvjeren kako će Veliki Brat pridonijeti i njegovoj popularnosti. O tempora, o mores!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)