Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Ima li u gradu problema koji “nisu u nadležnosti” gradonačelnika?

Gradonačelnik i potonuli brod

Upravo sam dalekozorom pretraživao morske uvale na potezu između Omiša i Piska. Prekrasne pješčane uvale, plavi kristali bistrog mora istaknuti okvirima obalnih stijena i zelenilom borova. Još gotovo netaknuti ostaci nekadašnjeg raja ovog kontinentalnog dijela Jadrana. Naime, potez od Splita do Omiša potpuno je zabetoniran. Kuće “natrikata” penju se i obroncima Mosora. Jer, obala je preizgrađena.

Na ovom pak još neizgrađenom dijelu ispod Jadranske magistrale, tu negdje prema Pisku trebala bi biti uvala s famoznim kontej-nerom neuništivog mahera i skandaloznog generala Ljube Ćesića-Rojsa. Prva asocijacija: kontejner za smeće. Potvrđena informacija: kontejner za stanovanje. Točnije, za ljetovanje. Veliki Hrvat i opet je izigrao hrvatske zakone i pro-pise. Na tom području zabranjena je svaka gradnja. Je li zabranjeno postavljanje kontejnera kao privremenog objekta? Hrvatska varijanta Diogena dobila je i priključak na struju, pa u kontejneru ima uređaj za hlađenje. Istina, nije jedini koji je u tom području postavio kontejner. Pola okolnih mještana se buni protiv takvog izigravanja propisa i devastacije prostora. Druga polovina to odobrava, jer očekuje porast cijene zemljišta i mogućnost prodaje.

Dvije strane suprotstavljenih interesa ne štede se međusobno. Zaplet samo naizgled dalmatinsko lokalni. U biti svehrvatski, pa time i samoborski. Kakva tema za neprežaljenog majstora britkog dalmatinskog humora i novinarsku legendu Miljenka Smoju! Svojedobno sam se upoznao s njim baš tu u Pisku, tada pitoresknom ribarskom malom mistu. Sa Smojom me je u-poznao Boris Dvornik, protagonist tada izuzetno popularne i do danas u svojem žanru nenadmašene TV-serije NAŠE MALO MISTO. Došao sam sa zadatkom da ga intervjuiram kao autora teksta serije. Nije htio ni čuti.

- Ma kakav intervju! Di će novinar novinara intervjuirati. Bolje ćemo mi nešto izist i popit, da nisi badava doša.

Ipak sam ga uspio intervjuirati. Imao sam neprimjetno uključen magnetofon i cijelo vrijeme susreta snimao. Nije mi to zamjerio, pa sam ga kasnije više puta intervjuirao i u Splitu i u Zagrebu. S njim sam upoznao onaj Split kakvog je on volio i mjesta koja je on obilazio. Kasnije je ljeta provodio na Braču. U sklopu hotelskog naselja Kaktus u Supetru imao je svoj bungalov. Tadašnje bračke dogodovštine bile su mu inspirativne za velik broj njegovih novinskih priča.

Kad bi Smoje bio živ, sigurno ne bi propustio opisati događaj koji još uvijek ovih dana uzbuđuje jedno bračko malo misto. Krajem ovog ljeta jahta jednog poznatog tajkuna pogodila je drveni brod na privezu u lučici. Brod je potonuo, ali dijelom ostao iznad površine mora. Prvo su krenule mistom ćakule. Za kormilom da je bio poznati tajkun. Onda da je brodom upravljao poznati zagrebački novinar, sin još poznatijeg oca, danas diplomate. Treća verzija - jahtu je pokrenuo nestašni novinarev sinčić.

No, ogovaranja su ubrzo potisnuli ozbiljni problemi. Lučicom se razlila nafta iz tanka potonulog broda. Uklanjanje masne mrlje nije bilo najefikasnije. Zapljuštala su pitanja gradonačelniku. Prvo, zašto je brod, koji već godinama nije u plovnom stanju, bio privezan na vrhu mola, tako da je ometao uplovljavanja. I završno, što će gradonačelnik poduzeti da se brod izvuče iz mora i ukloni iz luke. Gradonačelnik je pak mislio da se od izvlačenja broda izvukao odgovorom:

- To nije u mojoj nadležnosti. Taj ćete zahtjev morati uputiti nekom drugom.

Reagiranja su bila mediteranski temperamentna. U skraćenoj i pristojnoj verziji: kakav je to gradonačelnik koji svoje građane za rješavanje problema šalje na druge adrese, umjesto da ih u tome sam predvodi.

- Triba to raditi onako kako to radi oni vaš Bandić. On sluša i čuje ča mu judi govore – čuo sam na Braču pohvalu za susjednog gradonačelnika. Objasnio sam sugovorniku da Samobor nije u Zagrebu. I dodao da ću biti jako zadovoljan budem li čuo takvu pohvalu za gradonačelnika A.D. Filipca. Makar dobro mišljenje o njemu vladalo samo u Samoboru.

P.S.

Jako mi je žao što je u prošlom broju mog teksta pod naslovom Žumberak u Austriji netočno otisnut citat na latinskom. Iako sam s gospođom Mirjanom Konosić, koja je brižno lektorirala tekst prije tiskanja, usmeno utvrdio kako citat treba ispravno glasiti “Ceterum censeo, Carthaginem esse delendam” i dogovorio da tako bude unesen, on je ipak pogrešno tiskan. Kasnije sam saznao da je u tisak otišla, dakako tehničkom greškom, kriva verzija teksta.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)