Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Treba li djecu odgajati prema tradicionalnom pojmu i pravilima ponašanja i poštenja?

Dobro nije uvijek dobro

"Ja ne znam kako odgajati svoju djecu. Što je dobro, a što nije dobro? Ja to stvarno više ne znam. Treba li djecu odgajati prema tradicionalnom pojmu i pravilima ponašanja i poštenja? A onda će se morati tako odgojeni egzistencijalno suočiti s igračima za koje je jedino pravilo da ne poštuju nikakva pravila. Koji su od malih nogu odgajani da su im u ostvarenju cilja sva sredstva dopuštena. Uhvati kako možeš!"

Ovo teško pitanje postavila mi je jedna gospođa u Samoboru. S moje strane gospođa je, nažalost, ostala bez odgovora. A što biste joj vi odgovorili? Naravno, pitanje nije samo lokalno samoborsko. Ovih dana u Njemačkoj je na promotivnoj turneji svojeg novog CD-a popularna njemačka kantautorica Toni Kater. Usput rečeno, nakon anglomanije sada i mlađa publika u Njemačkoj sve više i radije sluša pjesme izvođene na njemačkom jeziku. A u jednoj svojoj pjesmi narečena Toni Kater pjeva: "Es ist nicht immer gut gut zu sein". Što će reći: nije uvijek dobro dobar biti.

Doista ne znam što bih rekao. Gledam neki dan TV-emisiju "U sridu" i u njoj gosta Ljubu Ćesića, zvanog Rojs. Da se u ratu svakakve nesreće događaju i on je dokaz: postao je čak general. I u toj TV-emisiji, kao i mnogim istupima dosad, po vlastitim riječima on je oličenje dobrote i neoporečni arbitar poštenja. Prozivao je vladajuće za pljačku i rasprodaju Hrvatske. Kao da nije nikad bio član kohorte koja je nemilosrdno i bespoštedno opljačkala ovu zemlju. Pri tom i najbespomoćnije – penzionere.

I, gle čuda, u toj TV-emisiji Ćesić zvani Rojs igra i ulogu advokata opljačkanih umirovljenika. Optužuje zbog njihove tužne sudbine i ilustrira optužbu doista tužnim sudbinama pogođenih. Među kojima, kako reče, mnogi sakupljaju odbačeno voće i povrće po završetku radnog dana tržnica. Ili, još gore, prisiljeni su pretraživati po otpadu u kontejnerima. Naravno, Ćesić suosjeća s njima, jer i njega je zadesila zla sudbina s kontejnerom. I sam čeprka po njemu. Štoviše, ljeti i živi u njemu. Postavio ga je na parceli na obali izigravši propis o zabrani gradnje kuće.

Ali, voditelj nije našao shodnim upitati umirovljenog generala za njegove kontejnerske probleme. Niti ga je pitao koliku mirovinu uživa. Niti da li mu je ona jedini prihod i jedino bogatstvo. A možda ga nije pitao o njegovom bogatstvu, jer je znao da bi mu ovaj ispričao staru priču kako se obogatio još u prošlom sistemu. Kao šofer autobusa u čijim je skrivenim bunkerima švercao robu. Što je pak sve "ujamio" u ovom sistemu, o tome nikad nije pričao, pa ne bi ni sada. Ali ZNA SE.

Zanimljivo je, da će Ćesić zvan Rojs bez sustezanja pričati o vremenima kada je bio švercer. Budući da je to bilo za onog sistema, on se time hvali kao nekom vrstom borbe protiv omraženog režima. Kao da je činio junačka djela. S njegovog motrišta, i njemu srodnih, ništa nemoralnog. U njihovom rodnom kraju šverc i hajdučija, pljačkanje trgovaca i putnika, pa i imućnijih seljaka i u narodnim su pjesmama opjevani kao junačka djela. Junak pak u tim pjesmama nikad nikog nije prevario, već ga je "nadmudrio". Ali kad se zbilo s tim junakom obratno, onda je to bila prijevara. Takav posebni mentalni sklop i regionalni mentalitet, morlačko poimanje morala, časti i poštenja ne nailazi na razumijevanje ni opravdanje u civiliziranom društvu. Tako se šverc i sva druga protuzakonita djela nikako ne doživljavaju junaštvom, već kriminalom ili čak zločinom. Kako će onda Rojs i njemu slični biti za europske civilizacijske standarde?

Rojs je u emisiji imao i sekundanta, novinara Milana Ivkošića. Bio je sav u crnom, da i izgledom ne bude sumnje koji svjetonazor zastupa. Obrušio se na rasprodaju Hrvatske. U redu. Ali, zašto pritom nije rekao da je i sam plaćen u listu koji je u austrijskom vlasništvu. Moglo bi se za njega reći da je strani plaćenik. I to dobro plaćeni plaćenik. Dojam lakrdije još su naglašavala verbalnom podrškom obojici i duet harlekina, Vid Balog i Davor Dretar - Drele. Prisutnost pak razumne Željke Antunović (SDP), podcrtavala je nerazumnost dvojice protagonista lakrdije.

I još što se moralnog lika i djela Ćesića zvanog Rojs tiče. Reče on da svake nedjelje ide na dječju svetu misu u devet. Sa svojim djetetom. Nažalost, TV-gledatelji nisu saznali kako on odgaja svoje dijete. Kako mu on objašnjava što je pošteno, a što nepošteno, što je dobro, a što je zlo. Naravno, mislim na ono mlađe dijete s kojim ide u crkvu. Ne na prvorođeno, sada već odraslo. Ne na izvanbračnog sina. Kojeg nikada nije priznao.

Gospođo iz Samobora, doista je teško danas odgajati djecu. I ne samo u Samoboru.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)