Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Iako je na Jadranu toplije nego u Samoboru, društvena je klima ista

Svi smo mi budale

U rodnom mjestu generalnog vojnog vikara monsignora Josipa Šantića, u Postirama na Braču prošlog je tjedna tjednik Globus bio rasprodan. Razlog je bio članak u kojem se prenosi tvrdnja čuvene tužiteljice gospođe Carle del Ponte da je rečeni monsignor jedan od crkvenih velikodostojnika koji pomažu isto tako čuvenom generalu Anti Gotovini u izbjegavanju sučeljavanja sa sucima Haaškog suda. Istodobno, u deset kilometara udaljenom Supetru, kao i u drugim bračkim mjestima, prodaja Globusa bila je uobičajena. Sve po onoj okrutnoj pouci iz škole američkog novinarstva: uvijek je veća senzacija pregaženi pas u vlastitoj ulici, nego čovjek u susjednoj. Inače, i na Braču ima grafita s imenom Ante Gotovine, ali više su nalik na zaostale obavijesti o priredbama koje su već odavno održane.

I u Postirama, rodnom mjestu monsignora Šantića jedan je izblijedjeli grafit s imenom Gotovine. Ali ovo malo misto i nadalje će ostati poznato po tome što se u njemu rodio veliki hrvatski pjesnik Vladimir Nazor. Istinabog, u jednom periodu hrvatske tranzicije ovdje su mislili kako se baš ne bi trebalo time hvaliti, jer je Nazor bio u partizanima, pa prvi predsjednik Sabora Federalne Republike Hrvatske u doba komunizma. O Nazoru nije bilo ni riječi ni spomena. Sada je opet njegovo poprsje na lijepo njegovanom i svakodnevno zalijevanom komadiću zelenila i cvijeća pred lučicom. A malo mu je dalje rodna kuća s tablom koja namjernika na to upozorava. Derutna i ruševna kuća bez izgleda na obnovu. Valjda ju nema tko obnavljati, jer je sva zidarska radna snaga angažirana na mnogobrojnim gradilištima uokolo.

Grade se apartmani, apartmani, apartmani... Preizgrađene parcele. Bezobzirno na susjede u visinu. Žali mi se tako jedna gospođa. Novogradnja će joj zastrti pogled na more. Novoizgrađena kuća oborit će joj cijenu njezinih soba. Pitao sam gospođu da li je provjerila ne prelazi li susjedova novogradnja dopuštenu visinu? Ima li on uopće uredno izdanu dozvolu za gradnju? Odgovorila mi je da nije provjerila, niti neće. Novi susjed će ovako ili onako ostvariti svoj naum, a ona da si ne želi nakopati neprijateljstvo na vrat. Slično misli i drugi susjed nasilnog graditelja. I treći. Ali ne i jedan glazbenik, koji također gradi u tom kvartu, uredno prema propisima, pa se ljuti na inertnost sugrađana.

- To se u Njemačkoj ne može dogoditi, da se nešto nedozvoljeno gradi. Tu su inspektori, koji pošteno obavljaju svoj posao. Ali tu je prije svega svjesnost građana. Radi li netko nešto bez dozvole, bez plaćanja dadžbina i poreza, na crno, susjedstvo će ga prijaviti. I nitko ih neće smatrati cinkarošima, već lojalnim građanima države koji time štite interes cjelokupne zajednice. A ovdje, mi koji poštujemo propise, gradimo s uredno plaćenom građevnom dozvolom i inače plaćamo poreze, mi smo budale.

Istina, u Milni su počeli rušiti nedozvoljeno izgrađene kuće. Ali i ovdje su se javili "suosjećajni", koji ne mogu prežaliti da se gotove kuće ruše. Tako je jedan oporbeni zastupnik u Saboru, protestirajući protiv rušenja, rekao kako se ruše kuće u trećem redu od mora, a ne ruše se u prvom redu čiji su vlasnici redom hadezeovci. Umjesto da je podržao akciju sankcioniranja bespravne gradnje i u tom smislu tražio njen rigorozni nastavak. Ili protesti zbog onog siromaha koji je, eto, utrošio 400.000 eura u izgradnju mola u Novalji na Pagu, a sada mu to ruše. Napravio je to za opće dobro, a naplaćivao privez brodova za svoje dobro. I pitalo se što će reći i kakav dojam steći stranci koji su u danima rušenja bili njegovi gosti, naravno uz naplatu. I pitalo se što će reći i kakav dojam steći stranci koji su bili gosti hotela na Lopudu, čiji je vlasnik nepovlasno izgradio bazen na pomorskom dobru, kojeg je država nakon višekratnih uzaludnih opomena počela rušiti. Pitao sam to dobrog znanca, arhitekta iz Münchena.

- Reći će da je Hrvatska pravno organizirana država, koja ne dopušta da svatko gradi i radi što mu padne na pamet – odgovorio mi je.

A odakle znam što se tu događa? Zato jer sam još u tim vodama. Otišao sam kasno na ljetovanje i sad nastojim što je moguće duže otegnuti ljeto u jesen. I dok se u Samoboru kuće već moraju grijati, u srednjoj i južnoj Dalmaciji još se kupaju u moru. Meteorološki gledano, tu je potpuno druga klima. Ali društvena klima je potpuno ista kao u cijeloj Hrvatskoj. Jednaka kao u Samoboru.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)