Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Bolnica Fran Mihaljević zbrinjavat će do kraja godine samo hitne slučajeve

Dušebrižnici, Tolstoj i Vraz

Premijer Sanader i kardinal Bozanić potpisali su ugovor o dušebrižništvu u zdravstvenim ustanovama. Tako će svaka bolnica dobivati po tisuću kuna mjesečno za dušebrižnika, koji će duhovno zbrinjavati pacijente. Nekako istodobno, zagrebačka bolnica za infektivne bolesti Fran Mihaljević objavila je da će posljednja dva mjeseca ove godine obavljati preglede i obradu samo hitnih slučajeva. Određena svota novca koju je bolnica dobila za ovu godinu, već je utrošena za njenu redovnu djelatnost. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje zaprijetio je stoga i ustanovi i njenoj upravi novčanom kaznom za svako prekoračenje određenog im utroška.

Ravnatelj ove bolnice, koju Zagrepčani kratko nazivaju "Zarazna", tvrdi kako druge bolnice već odavno prakticiraju ograničenja. Praveći liste čekanja te bolnice već uobičajeno selektiraju pacijente po hitnosti, odgađajući tako i specijalističke preglede i zahvate u skladu s dobivenim ograničenjem utroška novca. Kako to u "Zaraznoj" dosad nisu činili, pacijenti su u nju hrlili na preglede i liječenje. Sada je bolesnima i to onemogućeno. Naravno da se pri selektiranju hitnosti pregleda i liječenja svakog pojedinog pacijenta događa da liječnik nešto i bitno previdi, pa odgodi pregled ili liječenje. Kad, napokon, bolesnik bude primljen u bolnicu, za njega može biti prekasno. Ukoliko se ne dogodi čudo božje. Za obje mogućnosti sada je tu institucija dušebrižnika. Sanader je doista genijalno riješio problem nedostatka novca u zdravstvenim ustanovama. Tisuću kuna po bolnici svakako je daleko manje od onoga što bi one doista trebale dobiti.

Bi li bilo nekršćanski Sanaderu poželjeti iskustvo običnog građana? Ono koje bi premijer stekao bez mogućnosti plaćanja, veza i privilegija pri čekanju na listi specijalističkog pregleda ili prijema u bolnicu.

Zanimljiva je jedna podudarnost. Ovih je dana o instituciji dušebrižništva bilo govora i u susjednoj Sloveniji. I to u njihovom parlamentu. Raspravljalo se o uvođenju instituta dušebrižništva u slovenskoj policiji. Oporba se tome žestoko protivila. Stoga je izazvao iznenađenje poslanik iz redova opozicije, koji je u svojem pledoajeu svesrdno podržao prijedlog. I, štoviše, proširio ga zahtijevajući da se institut dušebrižništva uvede i u parlament. Zatražio je da se osigura i posebna prostorija u kojoj bi se poslanici mogli ispovijedati. Na kraju je obrazložio svoj zahtjev poentirajući: ovdje se toliko mnogo laže, da je neophodno poslanicima omogućiti hitnu mogućnost ispovijedanja.

Nedavno sam pak u ovom okviru pisao o "dušebrižništvu". Navodno su neki u Selcima na Braču zahtijevali da se ukloni spomenik Lavu Nikolajeviču Tolstoju. Zato, jer je pravoslavac. Obećao sam da ću otići tamo i provjeriti stoji li još bista na postolju. Dok je tog dana u Samoboru bilo hladno i maglovito, pa su se kuće već grijale, u Selcima su u kafićima dokono sjedili na sunčanim terasama. Zanimljivo, sami muškarci. Podalje su pak jedni boćali, a drugi kibicirali. Sve mediteranski bučno. Susretljivo su mi opisali gdje ću naći biste koje su proslavile ovo malo misto. Bistu Stjepana Radića našao sam na istoimenom trgu, Ivana Pavla II. kraj župne crkve, a u lijepo uređenom Parku zahvalnosti znamenitu trojku zaslužnih za Hrvatsku. U sredini bista Franje Tuđmana. S desna mu Hans Dietrich Genscher, a s lijeva mu Alois Mock.

Možda su mi tek slučajno zaboravili reći gdje je poprsje Tolstoja, podignuto već godinu dana poslije njegove smrti (1911.). Prvo na svijetu, mnogo prije nego su to učinili u njegovoj Jasnoj Poljani. Našao sam ga također u parku. Ali tako zapuštenom, da sam se morao duboko saginjati ispod grana da bih došao do njega. Na postolju nigdje nisam našao upisano ime, ni godine rođenja i smrti, kako je to uobičajeno. Je li to uopće Tolstojeva bista?

Naš Slovenac - Hrvat Stanko Vraz, hrvatski pjesnik (kako su mu to na spomen ploči u zagrebačkoj Opatičkoj ulici 18 upisala Braća hrvatskog zmaja), ipak već bolje prolazi u Samoboru. Slova i godine ispod njegove biste još postoje, iako izblijedjela. Grmlje koje ga je sakrivalo, sada je potkraćeno. Nedavno mu je u Samoborskoj knjižnici posebno posvećena jedna lijepa večer. I sve to uprkos "dušebrižnicima" s ove i one strane Kupe (Kolpe), Sutle, pa i naše Bregane. Kojima smeta ono Slovenac-Hrvat.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)