Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Što će mi skupi auto ako me ne vide...

Čuvari zakona ili automobila?

Neki sam dan toreadorski eskivirao nalet jednog automobila na mjestu na kojem Kleščićeva ulica utječe na Tomislavov trg, kraj same Samoborske banke. Ne, ništa se nije izmjenilo: to je još uvijek stoposto strogo pješačka zona Samobora. Nije se izmjenilo ni to, da unatoč zabranjenoj zoni za vozila na tom području uobičajeno prometuju automobili i motocikli. Automobili normalno skreću na pješačku plohu kraj kavane ARA i ulaze u Kleščićevu s te strane ili s druge strane iz Mlinske ulice preko mosta nad Gradnom, na kojem je znak zabrane prometovanja i oznaka za pješačku zonu.

Postalo je "in" dovesti se i ostaviti svoje "konje" pred lokalima u Kleščićevoj ili uz paviljon kafića TOM. Ima tu novih modela mercedesa, BMW-a, peugeota... Viđen je tu i rolls-royce i porsche carrera. Sve po onoj: što će mi, ako drugi ne vide što to ja imam. A da paradoks bude još veći, pješaci u pješačkoj zoni ne mogu ići ni pješačkim nogostupom uz Gradnu, jer su se na njega popeli automobili i zakrčili ga motocikli.

Sve to odvija se na nekoliko koraka od ulaza u Policijsku postaju Samobor. Nevjerojatno je da čuvari reda ne vide to što im se događa u neposrednom susjedstvu. Ako pak to vide, a sigurno vide, onda se nameću mnoga pitanja, po njima i zastrašujući zaključci. Što je s autoritetom policije? Ne demonstriraju li ti nepokorni vozači osim svoje bahatosti i svoju snagu spram policije? Budući da očito krše propise, zbog čega su nedodirljivi? I na kraju, ako se policija ne može suprotstaviti nasilju bahatih vozača i osigurati propisana prava građana o kretanju na javnim površinama i u prometu, koliko je onda općenito vjerodostojna njena sposobnost zaštite zakonskih prava, imovine i života građana?

Svojedobno, kad je ovdje u Samoboru ravnatelj gradske uprave Münchena prenosio svoja iskustva uspješnog upravljanja višemilijunskim gradom samoborskim administratorima, ispričao je i svoje iskustvo s discipliniranjem građana. Objasnio je kako je striktno poštivanje propisa o javnom redu, čistoći i prometu okosnica pravnog sistema. Upravo zato treba inzistirati na sankcioniranju prekršaja, rekao je, jer građanima se time odašilje poruka da su u civilnom sistemu efikasno štićeni na svakoj razini svojih prava, a mogućim prekršiteljima da im prekršaji neće biti tolerirani. Lekcija u naizgled banalnom dijelu nezakonitosti, ali u krajnjoj konzekvenciji i poruka sistema zaštite: zločin se ne isplati, jer vidite, mi smo i u sitnicama efikasni.

A kako gospodin Mirko Kleščić gleda s nebeskih visina na ulicu koja mu je posvećena i uopće na događanja u Samoboru, to si možemo zamisliti. Bil je dotepenec. Apotekar iliti ljekarnik. Došao je 1891. iz Jaske u Samobor. Nije pokušavao Samobor "pojaskaniti", već je "ponajviše njegovim nastojanjima Samobor poprimio značaj urednog i naprednog ljetovališta" (Mira Čebušnik). Zahvaljujući njemu imamo na Tomislavovom trgu zgradu u secesijskom stilu, sa znamenitom starom apotekom u prizemlju i dva ukrasna anđela na vrhu fasade, sagrađenoj 1908. Bio je četiri puta gradonačelnik Samobora. Sigurno ne bez razloga. Pitam se, bi li mi i gospodin Kleščić odgovorio da samoborska policija nije pod njegovom ingerencijom i da tu ne može ništa poduzeti ni što se tiče automobilske okupacije pješačke zone, ni huliganskih devastacija. Naime, tako su mi na ta pitanja odgovarali svi dosadašnji gradonačelnici.

No, što je s autoritetom funkcije gradonačelnika? Kad i nema neposredne ingerencije nad nekim službama, njegova je moralna dužnost kao prvog građanina da u interesu svih sugrađana svim službama "puše za vrat". Baš kao što je to obećao činiti i predsjednik Republike. Nego, spominjanje Stjepana Mesića podsjetilo me je na jedno samoborsko jutro u jeku predsjedničke kampanje. Osvanulo je bez i jednog automobila u Kleščićevoj ulici. Što je to, pitali su se ljudi.

- Došel je novi šef policije. Svaka nova metla dobro mete – objasnio je netko.

- Ma ni govora. To je zbog Mesića, dolazi u Aru na kavicu – protumačio je bolje upućeni sugrađanin.

Tako smo zahvaljujući predsjedniku Mesiću imali priliku vidjeti pješačku zonu bez i jednog automobila. I uvjeriti se da samoborska policija može biti itekako efikasna. Samo, nažalost, niti je svaki dan Božić, niti svakog dana dolazi Mesić u Samobor.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)