Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Proizvodnja dama i gospode

Daleko je Beč...

Profesor Mladen Raukar, čuveni muzikolog i pijanist, koji je svojedobno čitav niz poznatih opernih pjevača pratio na glasoviru i na koncertima u Samoborskom muzeju, bio je poznat kao šarmantan, žovijalan i izuzetno duhovit čovjek. Uz to je bio pravi Agramer. Nikako purger, što je zapravo jednoznačnica omalovažavajućem pojmu – klajnbirger. Bio je svjetski čovjek i pravi zagrebački gospodin od glave do pete i u onim vremenima drugova i drugarica. Iako je kao atestirani simultani prevodilac sa i na više stranih jezika bio vrstan poznavalac hrvatskog književnog jezika, najdraži mu je bio kolokvijal zagrebačka kajkavština. U sjećanju je ostao po čitavom nizu anegdota.

Radnja jedne od tih anegdota, koja se za bivše države ispod glasa zlurado prepričavala, zbiva se u Beogradu. Poslije koncerta umjetnici su bili na večeri u Klubu književnika. Konobaru koji je primao narudžbu, rekao je:

- Prosim, ja bi juhicu!

- Ovde možete dobiti samo supu ili čorbu! – obrecnuo se konobar: - Onda, što ćete?

- Prosim, ja bi ipak – juhicu!

Razgoropađen konobar zagalami:

- Ma gde bi vi Zagrepčani danas bili, da nije bilo nas Srba!?

- U Beču, dragi gospodine, u Beču!

Zanimljivo je da mi je profesor Raukar bio zanijekao autentičnost ove anegdote, ali jako mu se svidjela njena poanta s Bečom kao simbolom Europe, nasuprot Beogradu kao Balkana. Onaj koji je bio priču izmislio očito je uzeo gospodski lik profesora Raukara kao najvjerodostojniji za uvjerljivost poante.

Paradoksalno pojmu "austrougarske tamnice naroda" ostao je Beč, ne samo u Zagrebu, svojevrsni pojam uređenog, uglađenog, pristojnog, kulturnog i gospodskog, nasuprot primitivizmu zatečenom nakon srljanja hrvatskih gusaka u jugoslavensku maglu. Razumljivo je zašto su 1941. Zagrepčani zasipavali cvijećem i narančama motoriziranu njemačku kolonu u njenom trijumfalnom kretanju od Jelačić placa niz Ilicu. Čekali su osloboditelje, doživjeli okupatore. I novu plimu primitivizma. Novi doseljenici u Zagreb useljavali su u rekvirirane židovske stanove, čiji su stanari bili na putovanju u nepovrat. "Živio hrvatski Božić!", urlao je ustaša strašeći nas pucanjem iz pištolja u stanu ispod našeg u Zagrebu. Preokret je 1945. otplavio njega i njegove, ali i donio novu naplavinu primitivizma. Novi stanari rekviriranih stanova narezivali su sjekirom parkete da ne bi bili preskliski, bide im je fontana zgodna za pijenje vode, a u kupaonici kućni ljubimac – svinja. Zagrepčani ih zovu "šumski ljudi". Nova politička elita s vremenom oblači za prijeme večernja odijela i haljine, drug Vladimir Bakarić inzistira da mu novinari dolaze s kravatom oko vrata. A Vlado Štefančić uspijeva prokrijumčariti u Kazalište Komedija Groficu Maricu, zatajivši u naslovu njenu titulu. I tako u Zagrebu opet poput zova sirena zvuči bečka opereta. Dašak Beča je opet u Zagrebu, gotovo u subverzivnoj akciji. Kasnije, na velika televizijska vrata ulazi familija Strauss s prijenosima novogodišnjih koncerata iz Beča.

Nuvorišima nastalima poslije 1991. to sigurno nije uhu ugodna glazba. Domjenci i prijemi nove gospode u nastajanju u pravilu završavaju skidanjem kravate i pjevanjem gange, rere i bećarca, te plesanjem kola. Sve već viđeno kod njihovih prethodnika – drugova, tako da se čini kao da su to isti ljudi. Zato je pohvalni pokušaj organizatora da u zagrebačkom Hrvatskom narodnom kazalištu uprizore bal po licenci bečkog Opernballa, dobrotvornu priredbu u korist fonda za školovanje mladih opernih pjevača. Ako se stvara nova hrvatska noblesa, onda ju treba zorno poučiti NOBLESSE OBLIGE (plemstvo obvezuje na plemenitost). Nažalost, nespretno i cinično je zazvučalo objašnjenje odgovornog gradskog birokrate zašto i Grad Zagreb daje pola milijuna kuna za taj bal, kao, to je investicija da nuvoriši nauče plesati valcer i sve što uz to ide. Drugim riječima, to je investicija u pretvaranje skorojevića u prave dame i gospodu. Znači, nakon Tuđmanovog stvaranja 200 bogatih obitelji hadezeovskom pretvorbom, sada bi narod trebao platiti i njihovu pretvorbu u dame i gospodu. Možda i isplativa investicija, kad bi se to doista moglo tek tako ostvariti. Ali, još smo daleko od Beča.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)