Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Više od muštarde i bermeta

Robna marka ili sramota

Jeste li znali da se već više od deset godina na predsjedničkim prijemima na Pantovčaku toči samoborski bermet? Naravno, onaj originalni, a ne njegove patvorine. I domaći i strani gosti slažu se da se radi o izuzetnom i jedinstvenom piću. Isto tako i samoborska muštarda dobiva laskava priznanja. Moglo bi se reći i međunarodna, budući da su ih izrekli mnogi ugledni strani gosti i članovi zagrebačkog diplomatskog zbora. Jedina zamjerka prozvođačima tih samoborskih specijaliteta jeste njegova ograničena količina proizvodnje. Zbog toga unaprijed propada svaki pokušaj ponude onih poduzetnih koji proizvođačima nude da zajedno naprave veliki izvozni posao. Barem su dosad proizvođači i vlasnici originalnih receptura to odbijali. Meni je tako draže, jer kad bermet i muštardu (još k tome u posebnom pakovanju) poklanjam i u zemlji i u inozemstvu, oni imaju i draž rariteta.

Možda nekom zvuči nevjerojatno, ali ni svi rođeni Samoborci pojma nemaju tko su proizvođači originalnog bermeta i muštarde. Znaju to stari Agrameri. Ali i njih je svakim danom sve manje, tako da će onaj europski sloj u Zagrebu nestati prije nego li uđemo u Europu. Naravno, vlasnik originalnih tajnih receptura iz napoleonskih vremena je drevna samoborska familija Filipec. Točnije, danas su to braća Filipec. Obiteljska tajna familije Filipec mudro je oporučno podijeljena tako da je recepturu za bermet naslijedio Vojko, a za muštardu Antun Dubravko, aktualni gradonačelnik, po domače zvani Toni.

Činjenica je da je danas nadaleko čuvenija samoborska kremšnita. Nekoć samoborski šnicl u Zagrebu i na jelovnicima mnogih restorana širom Hrvatske još je sačuvan kao samoborski odrezak. Samoborska salama se probija kao nova marka na tržištu inače tradicionalne kobasice na tom području – češnjofke.

Ali, uz dužno poštovanje svim tim proizvodima, Samobor je po svojim kulturnim, povijesnim, gospodarskim, krajobraznim i drugim posebnostima daleko većeg značaja i nudi daleko veće promotivne mogućnosti od nabrojanih specifičnih delicija po kojima je sada više ili manje poznat izvan svog revira. Naš novi-stari gradonačelnik ima u ovome mandatu životnu šansu da objedini sve te potencijalne mogućnosti, učini od Samobora brand i tako se upiše u njegovu povijest. Da bude zapisan kao pokretač cjelovitog razvoja Samobora, ali i kao spasitelj od njegove, sada očite, provincijalizacije i zaostajanja u prijetećoj sjeni susjednog velegrada.

Možda će se nekom učiniti vulgarnim da se od imena Samobor želi napraviti brand – robna marka. Umjesto mnogo objašnjenja treba samo pogledati što i kako to rade gradonačelnik Čehok i njegova ekipa promovirajući Varaždin kao brand i upotrebljavajući bez kompleksa upravo taj naziv. I ne treba zazirati od kopiranja pametnih rješenja, pogotovo kad ona nisu patentirana. Varaždinska uprava sistematski gradi image Varaždina kao robnog znaka koji u svojoj ponudi kvalitetnih proizvoda ima raspon od kulturnih, znanstvenih i privrednih događanja, turističke ponude, posjete povijesnim građevinama i arheološkim nalazištima, do atraktivnih zabavnih priredbi i festivala. U sve to je vješto upletena promocija poslovne i proizvodne ponude varaždinskog područja. Uostalom, u tamošnjoj poslovnoj zoni više nema slobodnog mjesta, pa se interesenti usmjeravaju na druga područja. Videći kako je zelena trava kod susjeda, sada i Čakovec ide stopama Varaždina. Pa i od Rijeke bi se dalo mnogo toga preuzeti iz uspješnog stvaranja imena grada kao svojevrsnog robnog znaka i prodaje raznovrsne ponude pod tim znakom.

Umjesto sjetnog uzdisanja za vremenima s požutjele Ansichtskarte, kad je Samobor bio čuveni Kurort i kad je Samoborček dovozio i odvozio razgaljene Zagrepčane, treba okupiti ekipu vizionara. Ekipu koja će moći osmisliti postojeće i otkriti nove mogućnosti ponude Samobora, a u krajnoj liniji i u svojoj ukupnosti s komercijalnim efektom. Činjenica je da mentalna kapacitiranost dosad biranih i izabranih, kako u Gradskom poglavarstvu tako i u Gradskom vijeću, nije ono vrhunsko što Samobor ima i što bi mogao dati. Gradonačelnik Filipec mora sada procijeniti koliko i što može iskoristiti od mozgova koje ima na raspolaganju, ali i ne zazirati od privlačenja novih. Šanse da uspije su mu velike već i zbog toga što je po treći puta gradonačelnik. A treći puta Bog pomaže. Ne iskoristi li pak šansu koja mu se nudi da pokrene Samobor, Filipcu prijeti drugo značenje engleske riječi brand – sramota.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)