Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Sve veća potreba za institucijom pravobranitelja staraca

I penziće lome zar ne?

Tih dana ovog ljeta, kad je potresena nacija suosjećala i protestirala zbog lomljenja kostiju umiljatih čistokrvnih psića biglova na dobrobit čovječanstva, napeto sam iščekivao još nešto. Bilo je najava kako će se demonstrantima na zagrebačkom Jelačićplacu pridružiti i penzioneri. Bit će kostimirani kao biglovi, a nosit će transparente: I penziće lome zar ne?

Nažalost, ništa od toga. Vjerojatno zbog užasne vrućine koja je tih dana gotovo udvostručeno žarila iz ploča zagrebačkog Jelca. Bila je prevelika opasnost da biglpenzići prijevremeno kapnu i ne dočekaju, od premijera Sanadera tako slavodobitno najavljen u tv-emisiji Fokus, povrat ukradenog novca u vrijeme Vlade premijera Nikice Valentića (HDZ). Upravo ponuđena formula rješenja morala je zgroziti svakog moralnog i razumnog čovjeka. Penzići, ako prihvatite isplatu pola duga kao da vam je isplaćen cijeli, dobit ćete novac u ratama za dvije godine. Ako hoćete nazad sve, dobit ćete u ratama kroz deset godina počev za dvije godine. Protesta biglpenzića na Jelačićplacu nije bilo, ali zato su se čuli protesti i zgražanje slušalaca raznih radiostanica. Izjava jedne slušateljice Prvog programa Hrvatskog radija sažima sve izrečene proteste:

«To je najobičnija UCJENA. Užasava taj morbidni cinizam s kojim se ljude podsjeća da su na zalasku života i da nemaju što kalkulirati. Uzmi manje, jer malo je izgleda da ćeš doživjeti više. Užasno je kako se ponižava stara generacija, koja je stvorila sve ovo što imamo. Odnosno što neki danas imaju, dok je mnogo toga bezumno upropašteno».

Upravo stoga čudi da si je premijer Sanader uzeo pravo prvenstva da javnosti objavi ovo «spasonosno» rješenje. Zar je doista mislio da će time popraviti svoj politički rejting u starijoj populaciji i krugu njihovih nasljednika? Čini se da jeste, jer je u rečenoj tv-emisiji Premijer izjavio kako u potpunosti razumije umirovljenike, jer su to i njegovi roditelji. Ako i njegovi roditelji dijele jadnu sudbinu velike većine umirovljenika koji žive samo od mirovine, a on im ne pomaže uz prihode koje ima kao premijer, tada mu je doista jadna majka.

Komentirajući također u jednoj radioemisiji Prvog programa HR aferu s biglovima i snimku žene koja o tome plačući govori, a u usporedbi s iskazanim suosjećanjima prema teškoćama starica i staraca, sve poznatiji književnik i novinar, nagrađivani ali i osporavani Miljenko Jergović gorko je priznao:

«Ljudi suosjećaju sa životinjama i djecom. I tu sve prestaje. Nažalost, to je tako.»

I dok su na tv-ekranima prikazivane užasavajuće slike biglova u kavezima, nikome nije palo na pamet da prikaže na stotine soba ili prostorija koje se ne mogu tako nazvati, a u kojima žive ljudi. Točnije, životare. Nitko nije prikazao ni one uklještene u stanovima višekatnica bez liftova, a nemaju više snage sići i uspeti se stubama. Zatvorenici, ali bez prava na šetnju neophodnu za zdravlje. Mnogi su u svojim samicama od svih zaboravljeni, pa i najbližih, ako ih još uopće imaju. Često životare u neljudskim uvjetima. Isusovac pater Cvek i njegova udruga Kap dobrote nekima je jedina pomoć i utjeha u Zagrebu. Oni znaju za životne sudbine daleko potresnije od sudbina nesretnih biglova.

Priča s biglovima ima svoj hapy and. Javilo se i više udomitelja, nego li je bilo nesretnih životinja. Ne može se reći da nema udomitelja za nesretne starce. Pod uvjetom da imaju stan, kuću ili posjed. Zainteresirani poput lešinara kruže tražeći bespomoćne žrtve. Sklapaju naizgled povoljne ugovore o uzdržavanju staraca. S klauzulom o dosmrtnom uzdržavanju. A upravo tu je kvaka. Uzdržavatelji po tom ugovoru odmah postaju vlasnici imovine, pa mnogi nesretni staraci postaju beskućnici. Često bivaju prevareni sklapajući takve ugovore i s najbližom rodbinom. Trebali su, naravno, sklopiti ugovor o doživotnom osiguranju, po kojem imovina postaje vlasništvo uzdržavatelja tek po smrti uzdržavanog. Razmljivo, tu pravnu finesu starci ne znaju, a užasavajuće je da ih na to ne upozorava ni javni bilježnik pred kojim se sačinjava takav ugovor.

Na radiju sam čuo i ispovijest usamljene sirote starice, koja se izjadala kako ju redovito posjećuje unuka u vrijeme isplata mirovina. I tako je dugo tuče, dok joj ne preda novce. Ponukani tom ispovijedi, javljali su se slušatelji i slušateljice sa sličnim stravičnim pričama. Zar nije krajnje vrijeme da se ustanovi institucija pravobranitelja staraca?

Na kraju, u ime staraca pozdrav premijeru iz hrvatske penzionerske arene:

Ave Sanader, morituri te salutant!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)