Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Sa svih smo strana, bez naše volje, zapljusnuti glazbenim smećem

Smrad zvučnog smoga

Sjećate li se još one čuvene dosjetke predsjednika Mesića, na račun propagandne kampanje Jadranke Kosor? Kao plašio se otvoriti čak i paštetu, jer da bi i iz nje mogla iskočiti tada njegova protukandidatkinja. Sada imam osjećaj da bi i iz svake konzerve mogao iskočiti Miroslav Škoro, toliko je agresivna promocija njegove nove kompaktne ploče iliti CD-a i reklamiranje njegove turneje u istoj funkciji.

Ali, nije samo glazba što draška znatiželju mnogih. Neki očekuju na njegovim koncertima i svojevrsno događanje naroda. Nije Škoro samo kumstvom vezan uz Marka Perkovića, zvanog Thompson. Obojica sviraju na domoljubnu žicu zategnutu do pucanja. Samo dok Thompson raspiruje žar eksplicite, Škoro žari implicite. Kako reče glazbeni kritičar Zlatko Gall: "Škoro je uvijek na ivici, nikad u Marici." Kao izraziti desnokrilni igrač, Škoro puca na aktualni stranački vrh HDZ-a svojim stihom "loše sluge, loših gospodara" u pjesmi Svetinja, da bi je završio "a najbolji među nama noću vodu piju, bijelo lice kriju". A u pjesmi Plati piće zaključuje: "Za ovakve stvari krivi smo i mi, jer smo na junake svoje pljunuli..." Na koga se odnose njegove najnovije aluzije u riječi i glazbi? Mislim da je to sasvim jasno – ZNA SE. Ali, prost je tko prosto misli. Budući da je KONZUM naveden kao sponzor turneje gospodina Škore, netko bi mogao pomisliti da i njegov vlasnik Todorić slično misli o gospodinu Sanaderu i njegovoj ekipi.

Neosporno je pak da Miroslav Škoro posjeduje šarm koji nije neodoljiv samo širokoj publici s ruralnim ukusom. Književnik i novinar Miljenko Jergović u svojem pledoajeu u Globusu nije krio svoje simpatije prema njemu. Niti škrtario pohvalama. Iako se distancirao od njegovih političkih stavova. U istom tonu zvučao je potpuno neuobičajeni početak i završetak TV-emisije Nedjeljom u 2, u kojoj se voditelj Aleksandar Stanković nije stidio pokazati svoje pjevačke kvalitete. Naime, Miroslav Škoro šarmira svojim nonšalantnim ponašanjem, gestom, mimikom i brzim pariranjem duhovitim replikama. Ono što Slavonci nazivaju riječju đilkoš (obješenjak). A kad još zapjeva uz tamburu, tko mu sklon toj glazbi može odoljeti? Tako je svojedobno i postao generalni konzul u Mađarskoj i bez znanja mađarskog jezika.

Izvorno pak riječ đilkoš ima porijeklo u mađarskoj riječi gylkos, a znači ubojica. Glazba pobuđuje razna osjećanja. Razgaljuje duh, ali može i sasvim suprotno djelovati. I poticajno i destruktivno. Ima svojevrsnu moć. Svojedobno je šlager Tužna je nedjelja izazvao niz samoubojstava, tako da je bilo zabranjeno njegovo javno izvođenje. Uglazbljene pjesme nemaju uvijek benigno djelovanje. Osobito ne na psiholabilne.

U okviru TV-emisije Nedjeljom u 2 gledateljima je postavljeno pitanje jesu li uradci Miroslava Škore dobra glazba ili šund. Dvije trećine glasača izjasnilo se da se radi o dobroj glazbi. Bio sam iznenađen ishodom. Očekivao sam da će Škoro daleko bolje proći, obzirom na glazbeni ukus kojim nas svakodnevno teroriziraju svojim izborom glazbe na tranzistorskim prijemnicima u raznim ustanovama i ozvučenjem u trgovinama, a da se nitko protiv toga ne buni. Iz psihologije trgovanja poznato je pravilo da eventualno glazbeno ozvučenje prodajnog prostora mora poput osvjetljenja stvarati osjećaj ugode, tako da opušta kupca. Kako su ukusi različiti, najprimjerenija je lagana, nenametljiva, neutralna instrumentalna glazba. Naravno, sve je to dobro prostudirano, a u funkciji stimuliranja kupca na veću potrošnju.

Umjesto da ostane u svojim zabranima za one koji to i takvo vole, glazbeni šund i kič svake vrsti trešti po našim trgovinama. Zbog toga uvijek nastojim što prije kupiti ono što sam naumio i pobjeći od glazbene agresije, bez volje da razgledam i drugo što je ponuđeno na policama. Kako je to u nas u Samoboru, tako je posvuda u Hrvatskoj. Čak su i obale naših otoka zagađene smradom zvučnog smoga. Cijelog ljeta izletnički brodovi iz svojih megazvučnika trešte glazbom po ukusu lokalnog kapetana, koja se na moru kilometrima čuje. Zanimljivo je da su od prošlog ljeta u Crnoj Gori zabranili uporabu takvih zvučnika na moru. Možda bismo mogli nešto i od njih naučiti. Ali, kako se općenito obraniti od smrada našeg zvučnog smoga? Jedino iskorjenjivanjem našeg primitivizma. Mukotrpan i dugotrajan posao.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)