Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

O ovisnosti o igrama na sreću, posebice kockanju

Sreća je osnovni motivacijski čimbenik

Prema definiciji Svjetske zdravstvene organizacije ovisnost je duševno, a ponekad i tjelesno stanje koje nastaje međudjelovanjem čovjeka i sredstva ovisnosti. Obilježavaju ga ponašanje i drugi duševni procesi koji uvijek uključuju prisilu za povremenim ili redovitim uzimanjem sredstava ovisnosti u namjeri da se doživi njegov učinak na duševne procese ili da se izbjegne nelagoda zbog odsutnosti takvog sredstva. Donedavno smo poznavali ovisnost o različitim opojnim drogama ili lijekovima sličnog djelovanja, dok danas sve više govorimo o drugim oblicima ovisnosti. Primjerice, o igrama na sreću, kockanju, jelu, televiziji, internetu, poslu, seksu ili drugom čovjeku, zapravo o svemu onome što pojedincu postaje glavnim sadržajem i čimbenikom življenja.

Dok ovisnost o alkoholu, drogi, nikotinu i kockanju smatramo ovisnostima koje se u manjoj ili većoj mjeri ubrajaju u neprihvatljivo ponašanje, i od kojih se u svakom slučaju treba liječiti, neke ovisnosti nisu toliko jasno prepoznate. Pojmom kockanja označujemo igre na sreću, odnosno skup raznovrsnih igara, ponašanja i aktivnosti usmjerenih na veći novčani dobitak. Kockanje uvijek uključuje velik rizik za uloženi novac, ali i mogućnost dobitka višestruko veće vrijednosti. Danas su igre na sreću u svijetu i kod nas vrlo raširene. Prema nekim procjenama više od milijun Hrvata na neki način prakticira igre u kojima bi povećali svoj novčani ulog.

Znanstvenici su otkrili da sretni trenuci izazivaju stvaranje dopamina - hormona sreće u prednjim područjima čeonog režnja. A sreća je osnovni motivacijski čimbenik sveukupne životne djelatnosti. No, sreću izaziva samo dobitak. Stoga je logično očekivati da će nakon gubitka, pogotovo ponovljenih gubitaka, igrač na sreću prestati kockati. Gubitak, međutim, u tijelu povećava razinu hormona adrenalina koji proizvodi osjećaj uzbuđenja. Uzbuđenje je također privlačna emocija i stoga igranje ne prestaje. Potreba da se veseli dobitku ili da uživa u uzbuđenju mogućega i stvarnoga gubitka uvodi igrača u zanemarivanje brige za obitelj i posao. Igrač postaje ovisnikom. Smatra se da je ovisnost o igri teža od narkomanije. Igra na sreću postaje privatnom religijom i "nema drugih bogova osim igre". Igrač je hipnotiziran. Njegova najveća, gotovo jedina vrijednost je igra.

U ovu kategoriju ovisnosti možemo uvrstiti i ovisnost o računalima. To je ozbiljan problem od kojeg trpi sve više ljudi. Čak ni psiholozi nisu još sigurni kako da nazovu ovaj fenomen. Neki ga označavaju kao "ovisnost o internetu", drugi kao "patološku uporabu računala". Možda je ispravnije taj fenomen nazvati "ovisnost o računalu". Također se pojavljuje vrlo jaka ovisnost koju neke osobe razviju prema računalnim videoigrama. Neki ovaj fenomen nazivaju "cyberspace ovisnost" - ovisnost o doživljavanjima u virtualnom prostoru stvorenom kompjutorski generiranim svjetovima.

Prema novijim istraživanjima od 1% do 3% odraslih u općoj populaciji mogu se klasificirati kao patološki kockari. Pritom muški kockari brojčano nadmašuju žene, u omjeru 2:1. Većina ovisnika je u dobi između 35 i 54 godina, a čak 1/5 je u dobi iznad 55 godina. Podaci govore da je upravo stopa patološkog kockanja u porastu među adolescentima.

Neki važni znaci kompulzivnog kockanja su: gubitak radnog vremena na kockanje, povećanje stresa u kući zbog kockanja, kockanje koje je način nabave novca za plaćanje računa, čvrsta potreba za povratkom kako bi što je prije moguće poslije gubitka novim dobitkom povratili izgubljeno, čvrsta potreba za povratkom kako bi što je prije moguće poslije dobitka dobili još više, kockanje do posljednjeg novčića, posuđivanje novca za više uloga u kockanju, kockanje duže od planiranog vremena, kockanje kao bijeg od briga i problema, kockanje kao slavljenje dobre sreće.

Pojedine zemlje pristupaju različito u rješavanju ovog problema. U osnovi nastoji se smanjiti mogućnost i dostupnost igara na sreću, osobito malodobnim osobama. U tom pogledu najdalje je otišla Švicarska. Tamo su igračnice zatvorene, zabranjeni su automati u restoranima, barovima i trgovinama. Monopol na igre na sreću ima država u svojim strogo kontroliranim casinima, u koje se ulazi samo s osobnim ispravama. Opasnosti su postali svjesni, čini se, i njemački političari. Predsjednici vlada 16 njemačkih pokrajina reagirali su zajedničkim sastankom na kojem predlažu pooštrenje zakona o igrama na sreću na državnoj razini. Pokrajina Berlin je povećala porez na automate. Uvela je i pravilo po kojem kockarnice ne smiju biti otvorene u blizini centara za mlade. Dok zemlje EU-a, osobito one koje vode socijalno osjetljivu politiku (poput Danske, Finske, Norveške, Nizozemske), ulažu značajne napore u reduciranje broja kockarnica (jer je bilo gotovo nemoguće kontrolirati pranje novca i kriminal koji se vezao uz njihov posao) u Hrvatskoj njihov broj i dalje raste.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)