Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Jesmo li kao građani solidarni u nevolji?

O kantama, koječemu i biločemu

Nevolje sa snijegom ove zime nikako da prestanu. Čitava zemlja je okovana debelim snježnim pokrivačem, koji je izrazit ovdje kod nas u Samoboru. Napadalo je više od pola metra snježnog pokrivača. Zimske službe imale su danonoćno pune ruke posla. A jednako tako i građani. Oni koji imaju automobile imali su dodatnu brigu. Trebalo je odmetati velike naslage snijega s automobila, ali i s ceste na kojoj su ralice napravile gotovo nesavladive snježne prepreke. Ljudi su se prihvatili posla i tko je morao krenuti na posao ili nekim razlogom u grad bio je prinuđen očistiti taj snijeg.

Problem se pojavio onog časa kad su se vratili svojim kućama. Najčešće očišćenog mjesta, na kojem je jutros stajao njihov automobil, više nije bilo. Netko se stvorio od nekuda i smjestio se na lijepo očišćenu površinu. I nikom ništa. Nema ljutnje. Barem je ne bi trebalo biti. Radi se o javnoj površini koju nitko nema pravo uzurpirati, osim ako za njega kao invalidnu osobu ne postoji određeno parkirno mjesto. Neki su se dosjetili jadu pa su na netom očišćeno mjesto počeli stavljati razne predmete kao znak da je to mjesto zauzeto. Na cesti se odjednom našlo svega. Od kartonskih do drvenih kutija, od plastičnih do drvenih stolaca, od biločega do koječega. Ulica se pretvorila u niz nelegalno uzurpiranih javnih površina. Mogu razumjeti negodovanje čovjeka koji je očistio jedno parkirno mjesto, iz nužde ili potrebe ga morao napustiti, a kad se vratio nema gdje ostaviti automobil. Dolazi pred kuću ili u blizinu svoga stana, a dio slobodnih parkirnih mjesta (koja to zapravo zvanično i nisu) je slobodan, ali "zauzet" nekom smiješnom oznakom. Vozi se duž ulice pa natrag. Nigdje slobodnog, a neoznačenog mjesta. Vjerojatno pomisli na to što mu je bilo jutros da nije i on nekom starom kantom označio "svoje" mjesto. Ne nalazi slobodno i biva primoran maknuti neku od postavljenih prepreka te na tako osobođenom mjestu parkirati.

Ako u tom času iz zgrade ne izleti razjareni "vlasnik" kante i predmnijevanog parkirnog mjesta, dobro je i prošao. U najgorjem slučaju ujutro će na vjetrobranskom staklu ispod brisača pronaći ceduljicu kojom ga netko upozorava na nekorektnost i upućuje na potrebu da se prihvati lopate i očisti si parkirno mjesto, kao da on to već nije učinio. Postoji i gora varijanta, u slučaju da vlasnik kante vidi što se događa s "njegovim" mjestom. Tek u tom slučaju nesretnik koji pokušava parkirati može imati ozbiljnu neugodnost. Takav sukob mogao bi izmaknuti kontroli i iz sfere verbalnog pretvoriti se u fizički okršaj. Stoga onima koji "otimaju" parkirno mjesto mora biti jasno da mogu naletjeti na nerazumnog vlasnika kante i imati ozbiljne neugodnosti ili čak posljedice koje ponekad završavaju na sudu.

A što reći o kasnijim međususjedskim odnosima? Ostaju narušeni dovijeka zbog običnog snijega, pardon, ljudske gluposti. Pa kad netko priupita koji je razlog da susjedi ne razgovaraju, već okreću jedan od drugoga glavu u stranu, odgovor koji će dobiti je gotovo nevjerojatan – "zbog lanjskog snijega". Naš narod ima u svojoj bogatoj jezičnoj kulturi pojam "lanjskog snijega" kojim označava nešto posve nebitno. Ipak, čini se da to i nije baš tako nebitno. Što bi trebalo učiniti da svakodnevna dobrosusjedska solidarnost ne dolazi u iskušenje zbog ovako banalnog razloga, kao što je "lanjski snijeg"? Vozači moraju znati da svatko ima pravo nesmetano parkirati na javnoj površini na način da drugome ne smeta da on ostvari jednako pravo. To se obično naziva vozačkom solidarnošću. A oni koji ostavljaju beskorisne stare stvari po javnim cestovnim površinama, ne bi li tako rezervirali "svoje" mjesto, trebali bi se priupitati s kojim pravom to oni čine. Znamo svi da tu nema nitko nikakva prava, odnoso svi građani imaju jednaka prava u tom pogledu.

Nedavno smo uveli novu javnu službu. Radi se o komunalnim redarima. Čuo sam za slučajeve kada komunalni redar zaustavlja, legitimira i prijavljuje za prekršaj osobu koja iza svog kućnog ljubimca nije očistila s javne površine njegov izmet. Smatram to opravdanim, jer po tim površinama mi šećemo, a naša djeca – unučad se igra. Pa, tko želi imati ljubimca, neka iza njega počisti. Osim toga, vidio sam lijepo obučenog komunalnog redara kako savjesno obilazi mjesta na kojima je zabranjeno zaustavljanje automobilom te ga snima sa svih strana kako bi imao osnovu za podnošenje prijave protiv nesavjesnog vozača (koji je auto vjerojatno ostavio na čas ovdje u nekoj nuždi ili potrebi). I to je u redu, jer ometa normalno kretanje pješaka, a osobito težih invalida, tako zapriječenim kolnikom. Uz sve to mislim da bi komunalni redari trebali zimi obilaziti naše ulice i podnosti prijave (vjerojatno prije toga samo upozoravati) protiv osoba koje zaprečavaju naše ceste kojekakvim predmetima. Time bi svaki međususjedski nesporazum bio izbjegnut, a "lanjskog snijega" bi se prisjećali sa sjetom, a ne gorčinom.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)