Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Prijeti li kolaps našeg zdravstvenog sustava?

Vatrogasne mjere ili uspostava sustava

Da li je stanje u našem zdravstvu alarmantno? Neki će reći da nije, dok će drugi tvrditi suprotno. Ako promatramo zdravstveni sustav, onda se on može podijeliti u nekoliko segmenata. Prvo i najvažnije su zdravstveni djelatnici, njihov broj i njihova obrazovna struktura. Drugi segment zdravstva su ustanove u kojima rade zdravstveni djelatnici i u kojima se liječe naši pacijenti. I, treći dio zdravstvene zaštite je snabdjevenost dijagnostičkom i terapeutskom opremom te lijekovima i drugim potrošnim materijalom.

Zadnjih godina često slušamo kako su naše zdravstvene ustanove stare i dotrajale. Vrlo malo je izgrađeno novih objekata adekvatnih današnjim potrebama za kvalitetnijim pružanjem zdravstvenih usluga. Država pribjegava palijativnim mjerama adaptacije i dogradnje postojećih bolničkih kapaciteta, premda znamo da bi bilo bolje i adekvatnije da se izgrade posve novi objekti. Čini se da se dogradnja vrši prema kriteriju političkog utjecaja nekog istaknutog medicinskog stručnjaka ili ravnatelja bolnice, a manje prema objektivnoj procjeni realnih potreba. Tako je, primjerice, znatno adaptiran operacijski trakt i dobar dio bolničkih kapaciteta u KBC-u Rebro. A jedina izgrađena bolnica je ona u Krapinsko-zagorskoj županiji (Bračak pored Zaboka).

Često čujemo kako u našim bolnicama nema lijekova i drugog potrošnog medicinskog materijala te kako će farmaceutske tvrtke prekinuti isporuku lijekova dok bolnice (čitaj: država) ne podmire svoja dugovanja. A plaćanje se odvija sa zaostatkom od čak 270 dana. Gdje li su ona davna i gotovo nestvarna vremena kada su bolnice podmirivale svoja dugovanja u roku od svega 15 dana? Kada ravnatelj bolnice ili šef nekog odjela izjavi da će prekinuti s nekom djelatnošću (kao što je bilo prošle godine u KBC Rijeka s onkološkim liječenjem djece) tada odjednom političari pronađu novac za podmirenje dugovanja, a nesretnik koji je rekao istinu obično biva smijenjen kao netko tko "nepotrebno uznemirava javnost neistinama". Sredstvima s kojima raspolaže država vatrogasnim mjerama podmirivanja dugovanja produžava agoniju financijski nikad efikasnog zdravstvenog sustava. A poznato je da niti jedan zdravstveni sustav ne može biti financijski neovisan i uspješan, osobito danas kad je pružanje zdravstvenih usluga sve skuplje, a novca sve manje. Kao logična posljedica takvog stanja javlja se smanjivanje prava pacijenata i njihovo sve veće financijsko sudjelovanje u tom procesu. Koliko god da nas političari u predizborno vrijeme uvjeravali kako će novca za zdravstvo biti dovoljno to je neistina, jer tog novca nikada više neće biti dovoljno. Potrebe normalnog funkcioniranja zdravstvenog sustava nadoknađivat će se sve većim novčanim učešćem svakog osiguranika. Dogodit će se ono što je u razvijenom kapitalističkom svijetu uobičajeno, a to je da nikoga nije briga za oboljelog ako nema novca za dodatnim obilatim plaćanjem zdravstvenih usluga. Tu neće pomagati političke floskule o socijalnoj državi.

Napokon, značajan dio u normalnom funkcioniranju zdravstvenog sustava su zdravstveni djelatnici, njihova obrazovna struktura i njihov adekvatan broj. Kako mi stojimo s ovim, gotovo prešućivanim, problemom? Na ovaj problem ukazuju Hrvatska liječnička komora i Hrvatska komora medicinskih sestara već od 2005. godine. Prošle godine predsjednik HLK je izjavio da u Hrvatskoj nedostaje ukupno 4300 liječnika, ako se želi postići europski prosjek od 3,6 liječnika na 1000 stanovnika. Prema podacima HKMS, nama sada nedostaje gotovo 8000 medicinskih sestara. Godišnje iz naših bolnica odlazi oko 500 liječnika, bilo u mirovinu, bilo u neku privatnu zdravstvenu ustanovu (u kojoj se usluga, dakako, mora posebno platiti). Problem se pojavljuje i na medicinskim fakultetima, na kojima znatan broj nastavnika odlazi u mirovinu zbog navršenih 65 godina života (na MF u Zagrebu tokom 2012. u mirovinu je otišlo oko 80 istaknutih i vrhunskih nastavnika, znanstvenika i stručnjaka).

Osobit problem će se pojaviti ulaskom Hrvatske u EU, koji će se, nadamo se, dogoditi ovog ljeta. Predviđa se da će naš zdravstveni sustav napustiti oko 15% zdravstvenih djelatnika radi odlaska u neku od povoljnijih europskih destinacija. Potrebe možemo nadoknaditi povećanim brojem upisanih studenata u naše visokoškolske medicinke ustanove. To je pouzdan, ali dugotrajan proces. Za zvanje doktora medicine potrebno je studirati šest godina. Nakon nekoliko godina praktičnog rada u zdravstvenom sustavu završava se neka od brojnih spacijalizacija, koja u velikoj većini traje punih pet godina. Dakle, potrebno je čak 15 godina da se školuje "mladi" specijalist neke grane medicine. Mi za takvo što nemamo više vremena. Preostaje nam jedina druga opcija, a to je uvoz radne snage. Isto ono što čine druge europske zemlje. A znamo li tko će nam doći? Možemo naslućivati. Bit će to stručnjaci iz slabije razvijenih zemalja našeg okruženja ili čak i dalje.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)