Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Nakon duge i hladne zime mnogi su pohrlili na izlete u prirodu

Oprez: priroda nije samo idila

Evo nam tako željno očekivanog proljeća. Nakon duge i hladne zime mnogi su pohrlili na izlete u prirodu. Osim tjelesne aktivnosti i užitka u opuštajućem okolišu treba imati na umu da ponekad posljedice našeg izleta mogu biti ozbiljne. Što nam to prijeti u tako čarobnoj prirodi? Ako izuzmemo mogućnost da se izgubimo ili da se ozlijedimo, ostaje mogućnost da se zarazimo. O kavim je to zarazama riječ? U širem smislu radi se o zoonozama, bolestima životinja koje se mogu prenijeti i na čovjeka. Prije 70-ak godina ruski istraživač Pavlovski ukazao je na ekološku suštinu ovog procesa. Brojna terenska istraživanja su kasnije potvrdila teoriju o "prirodnim žarištima zaraznih bolesti".

Prirodna žarišta postoje neovisno o evoluciji čovjeka. Osnovni mehanizam održavanja odvija se preko vektora prilikom sisanja krvi na zaraženoj životinji, a potom na nezaraženoj. Postojanje prirodnog žarišta ovisi o neprekidnom prijenosu parazita među osjetljivim životinjama. Prirodna žarišta postoje bez prisutnosti čovjeka, premda on može biti uključen i zaražen. To se događa kada čovjek uđe u aktivno prirodno žarište. Čovjek je usko povezan s prirodom. Stoga je infekcija čovjeka moguća. S izvorom zaraze u uskoj je vezi profesionalni karakter ovih bolesti. Stoga su to prije svega bolesti ljudi koji profesionalno dolaze u doticaj s domaćim i divljim životinjama (zemljoradnici, stočari, šumski radnici, lovci, laboranti, veterinari, vojnici).

Aktivnost domaćina i vektora određuje sezonski karakter ovih bolesti. Stoga se najčešće javljaju u toplo godišnje doba, od kasnog proljeća do rane jeseni. Na sezonsku pojavu utječe i učestaliji doticaj čovjeka s prirodom u to vrijeme (profesija, rekreacija, sport).

Kako spriječiti zaražavanje? Najbolja mjera u suzbijanju zaraze je ona koja prekida lanac cirkulacije uzročnika u prirodi. Ove mjere se mogu podijeliti u dvije osnovne skupine, i to nespecifične i specifične mjere. Nespecifične mjere uključuju mjere osobne zaštite, mjere za rano otkrivanje krpelja na tijelu. Najjednostavnija individualna zaštita je povremen pregled posebice prikrivenih dijelova tijela, skidanje krpelja, nošenje prikladne odjeće i primjena repelenata. Osobna zaštita uključuje i primjenu odjeće impregnirane insekticidima.

Smanjenje broja vektora smatra se značajnom nespecifičnom preventivnom mjerom, a provodi se na dva načina. Agrikulturnim unapređenjem površine znatno se mijenjaju biocenotski uvjeti, što dovodi do smanjenja broja prijenosnika. Zaprašivanje većih površina insekticidima dovodi do redukcije broja krpelja i komaraca u svim njihovim razvojnim stadijima. Efekt može biti dugotrajan, ovisno o vrsti insekticida.

Moguće je provesti specifičnu profilaksu protiv nekih bolesti iz ove skupine. Za naše prilike to se prije svega odnosi na cijepljenje protiv krpeljne upale mozga, koja se sustavno provodi kod šumskih radnika.

Vjerojatno nema izletnika koji nije na sebi otkrio krpelja koji se snažno prihvatio za kožu. Pa kako ga ukloniti? U ambulanti krpelja je najjednostavnije ukloniti sterilnom iglom, kojom se zađe ispod glave krpelja te ga se cijelog izvuče. Naravno, takvo mjesto je potrebno poslije dezinficirati nekim od uobičajenih lokalnih dezinficijensa. No, u većini slučajeva čovjek će krpelja vaditi sam, nakon povratka iz prirode. Ako je krpelj uočen na koži odmah nakon povratka iz prirode to je njegovo uklanjanje jednostavnije, jer se nije stigao čvrsto prihvatiti pod kožu. Stoga ga se laganim trzajem cijelog ukloni.

Ako je pak prošlo nekoliko dana, što je najčešće slučaj, nije jednostavno ukloniti cijelog krpelja potezanjem za stražnji dio tijela. Ostatak glavice pod kožom može dovesti do bakterijske upale, a povećan je i rizik od infekcije nekim od uzročnika iz skupine prirodnožarišnih zaraza. Stoga je bolje zadak premazati uljem, lakom za nokte ili kosu. Na taj način zatvaraju se dišne cjevčice na zatku. U nedostatku kisika krpelj počinje nakon desetak minuta s otpuštanjem nastojeći se izvući iz kože. To je prilika da ga se posve lako ukloni.

Koji je značaj ovih bolesti u Hrvatskoj? Do sada je poznato nekoliko desetaka prirodnožarišnih bolesti. Naravno, u Hrvatskoj se sreće samo manji broj ovih bolesti. Tu je prije svega krpeljni meningoencefalitis, koji je kod nas utvrđen prije 60 godina. Svake godine se registrira nekoliko desetaka slučajeva ove bolesti s ponekim smrtnim ishodom. Prije tridesetak godina otkrivena je "nova" bolest, nazvana lajmska bolest (o kojoj smo već pisali). Ova se bolest registrira sve češće i s nekoliko stotina slučajeva godišnje zauzima vodeće mjesto u ovoj skupini bolesti. Ovdje je uvrštena još jedna izrazito teška bolest, koja se povremeno javlja u Hrvatskoj, a naziva se hemoragijska groznica s bubrežnim sindromom (mišja groznica), o kojoj smo također pisali. Značajna je zbog svoje težine i mogućeg smrtnog ishoda. Poznate su još neke, prvenstveno virusne infekcije, koje nemaju veći klinički značaj.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)