Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Poslovi i radna mjesta za koja ne postoje nikakvi kriteriji

Postoji li kod nas idealno zanimanje?

Možete li vjerovati da kod nas postoje poslovi i radna mjesta u državnoj službi za koja ne postoje nikakvi kriteriji? Radi se o najznačajnijim funkcijama u državi. Za ta radna mjesta nikada se ne raspisuje javni natječaj. Čak, štoviše, za ta radna mjesta ne traže se nikakve kvalifikacije niti posebna znanja. Ne traži se nikakvo stručno zvanje, a dobro je bilo koje. U obzir dolaze čak i oni koji nemaju nikakvo zvanje.

Kad jednom netko dobije takav posao onda je u poziciji odlučivati o mnogočemu. Može, primjerice, utjecati na prijem na određeno radno mjesto u nekoj javnoj službi nekog svog rođaka, prijatelja ili za novac. Ima mogućnost raspolagati ogromnim društvenim sredstvima i usmjeravati tokove državnog novca prema onima od kojih će na kraju imati velike koristi. Na korištenju su mu službeni automobili, ponekad i s vozačem, a po potrebi i položaju i s osobnim čuvarima.

Zanimljivo, bez obzira na velik društveni utjecaj, takvi ljudi nikada ne odgovaraju za pogrešne odluke, za pogrešno investiran naš zajednički novac. Svojim odlukama imaju nevjerojatno velik utjecaj na naš svakodnevni život. Bez pravih procjena utjecaja na razvoj društva donose odluke o porastu poreza kojeg plaćamo, umanjuju naša prava iz radnog odnosa ili, primjerice, iz obvezne zdravstvene zaštite. Donose odluke o visini cijene nekog proizvoda ili usluga. Jedan od važnijih njihovih zadataka je izmišljati načine na koje će od osiromašenog naroda izvući što više, čak i posljednji novčić. U tome je najbitnije da se prvo oni namire, a za proizvođača ili radnika što ostane. To što će takav odnos dovesti do propasti firme ili zatvaranja velikog broja radnih mjesta nikoga nije briga, osim u predizborno vrijeme kada se svi oni deklariraju kao brižnici za običnog čovjeka i njegovo pravo na dostojan život.

Na njihove plaće i druge privilegije ne odražava se pad BDP-a, niti sveukupan pad društvenog standarda. Primanja su im visoka i zagarantirana. Firma u kojoj su zaposleni ne može propasti. Nikada ne dobivaju izvanredne otkaze niti otkaze zbog dokidanja radnih mjesta. Zanimljivo da je to jedini društveni sloj koji nikada nije štrajkao, a do sada su štrajkali svi društveni slojevi. Kada dolaze na vlast obećavaju efikasnost državnog i javnog aparata, koji bi trebao biti uslužan svome narodu, a nakon toga ovaj narod učine svojim slugama. Osim toga, obećavaju smanjenje tog aparata na neki optimalan broj zaposlenika. Od obećanja nikada ništa. Dokidaju neke institucije, a otvaraju druge s još većim brojem zaposlenih. Efikasnost se ogleda u nevjerojatno sporim funkcijama, poput sudskog aparata. Sudski spor koji bi trebao trajati primjerice do šest mjeseci (sporovi iz radnog odnosa) traju od šest do deset godina (ako presudu u svoju korist radnik ikada doživi).

Njihov interes za ulazak Hrvatske u EU je isključivo privatnog karaktera. Sebe vide kao članove EU parlamenta s odličnim primanjima i potpunom slobodom. Pritom nije važno znadu li i jedan svjetski jezik. Ta ionako se u EU parlamantu mogu obratiti na svom jeziku, ako uopće imaju što za reći (a većina ne govori kad bi to trebalo niti kod nas, na našoj domaćoj sceni, a kamoli na međunarodnoj). A kako će kontaktirati s EU parlamentarcima u osobnom i neformalnom razgovoru ili lobirati za neki naš prijedlog, ma koga briga za to. Bitno je da na naš račun vide svijeta i da nizašto ne odgovaraju. Djecu će odvesti na školovanje u svjetski poznata središta znanja, a potom im kao obrazovanima naći neki dobro plaćeni posao ovdje kod nas ili u nekoj stranoj dobro stojećoj firmi (uglavnom kao manadžeri). Mi, koji smo ostali ovdje u ovom našem jadu, dočekivat ćemo takve dobro obrazovane ljude kao naše spasitelje, a uz njih naša djeca neće imati ponovno nikakve šanse dobiti bolji posao.

Kao što vidimo, ti naši odličnici ne moraju ništa znati niti imati bilo kakve kvalifikacije. Ipak, oni moraju nešto zadovoljavati. Prije svega moraju pripadati jednoj od jačih političkih stranaka. Premda kod nas ima nevjerojatno puno političkih stranaka, na, primjerice, 1000 stanovnika (to bismo mi u medicini nazvali incidencijom iliti učestalošću), ipak svega nekoliko njih je u prilici pružiti svojim članovima gore spomenute blagodati. Moraju biti spremni nemoralno postupiti prema svojim neistomišljenicima ili biti spremni prikloniti se nekoj unutarnjoj stranačkoj struji koja je odlučila izbaciti svoje donedavne odličnike. Jednom riječju, moraju biti nemoralnog karaktera. Samo takvi mogu doseći najbolje pozicije u najkraćem vremenu.

I na kraju vam je posve jasno o kojoj kategoriji poslova i osoba se ovdje radi. Radi se o politici i političarima. I to našoj politici i našim političarima. Teško nama s takvima, ali očito boljih nemamo ili se ne javljaju, jer ne ispunjavaju osnovni kriterij – amoralnost.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)