Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

O tome kako novčarske kuće raspolažu našim novcem

Smicalice osiguravatelja

Krajem prošle godine zaprimila je moja kćerka dopis jedne poznate osiguravateljske kuće (gotovo da sam rekao "naše", što ne bi bila istina, jer ništa od toga nije više naše već tuđe) koja je gotovo kudi zbog malih mjesečnih uplata na račun životnog osiguranja njene djece. Tvrde da dosadašnji uplaćeni iznos od 1.080 EUR "nažalost nije dovoljno za ostvarivanje značajnog mjesečnog iznosa kroz isplatu doživotne rente", i dalje, "smatramo da Vaša polica ne ispunjava osnovnu svrhu". Ugovor je sklopljen na 17 godina, do punoljetnosti djeteta, s nešto povoljnijom kamatnom stopom za ulagača. Mjesečno kćerka svakom od dvoje djece uplaćuje po 400 kuna na ime dječjeg rentnog osiguranja s osnovnom idejom da do njihove punoljetnosti na računu svakog bude 10.000 EUR s kojim novcem mogu bezbrižno nastaviti školovanje, čak i pod uvjetom da sve visokoškolske ustanove u RH u to vrijeme budu privatizirane i da država za studente ne daje niti jednog centa.

Ipak, osiguravatelj preporuča da "policu rentnog osiguranja raskinete i ugovorite neko drugo osiguranje iz naše palete proizvoda". Kako velikodušno i brižno od strane osiguravateljske kuće! Kako bi naveli klijenta na, pazite sad ovo, "otkup" vlastitih uloženih sredstava nude povoljniji iznos, pa umjesto da vam pri tom "otkupu" umanje uloženi iznos i isplate protuvrijednost od svega 970 EUR (pa kamo je nastalo do sada uloženih 110 EUR?) nude isplatu uplaćenog povećanu za čak 20 EUR (kakva velikodušnost i brižnost!).

Kako "osiguravatelj brine o Vašoj budućnosti", to nudi ono što je do sada bilo ugovorom nemoguće izvesti. Roditelj – ulagač se obavezuje da do isteka ugovorenog vremena štednje neće imati pravo podizati uloženo (kao da je to država ili osiguravajuća kuća uplaćivala na račun njenog djeteta), a gle sad odjednom je moguće podići sav novac bez obzira na ugovoreno vrijeme štednje. Doista brižno i svemoguće. A poanta je u nečem sasvim drugom. Ne radi se ni o kakvoj brižnosti beskrupuloznog novčanog sektora u kapitalizmu za običnog čovjeka. Zna svaka institucija koja se bavi novčarskim poslovanjem da je naš čovjek osiromašen i da mu je teško odvajati svakog mjeseca određeni iznos na ime rentnog osiguranja – štednje. Pa će, ako omogući pristup novcu prije isteka ugovorenog roka, mnogi posegnuti za teško stečenom ušteđevinom i potrošiti je na svakodnevne životne potrebe ili je uložiti u neki novi njihov program uz primamljivo obećanje "u mogućnosti ste izvući veću financijsku korist iz svoje dosadašnje ušteđevine".

Kako brižno, velikodušno i povoljno! Svatko tko se i najmanje razumije u funkcioniranje kapitala zna da novčarskom sustavu nije do dobrobiti ulagača, štediša i njima sličnih, već da se uvijek, doslovce baš uvijek, radi o interesu, porastu zarade i dobrobiti onih koji s našim novcem raspolažu, dakle, banaka, osiguravajućih kuća i sličnih institucija. Vjerujem da su mnogi dosadašnji štediše nasjeli na slatkorječivost i "brižnost" iskazanu u navedenom dopisu te prekinuli ulaganja u sigurniju budućnost svoje djece podigavši svoje ušteđevine. Žao mi je što će njihova djeca ostati bez određene novčane potpore kada postanu punoljetna. Taj novac mogli su iskoristiti za nastavak školovanja kod nas ili negdje u EU, ili kao dobru osnovu za podizanje stambenog kredita kojim bi riješili barem jedno od egzistencijalnih pitanja svoje budućnosti.

Moramo biti svjesni činjenice da će ovakvih i sličnih nasrtaja na ušteđevinu građana biti sve više. Bojim se dana kada bi se država, zbog svoga enormnog vanjskog (i unutarnjeg) duga, mogla zainteresirati za našu ušteđevinu. Analize ionako pokazuju da je iznos štednih uloga naših građana u "našim" (ponovno riječ pod navodnicima) bankama veći od jednogodišnjeg bruto društvenog proizvoda. Možda je sreća po naše građane da banke nisu naše, već u vlasništvu stranaca, pa tako neće biti lako "posuditi" taj novac na desetak godina uz obećanje štedišama da su dobro prošli, jer će nakon isteka tog desetljeća ipak dobiti natrag novac s povoljnijom kamatom i, dakako, u ratama (poput duga umirovljenicima ili bilo kojeg duga kojeg država ima prema svojim građanima). Poznato je da država naplaćuje unaprijed, a vraća (ako ikada vrati) s velikim zaostatkom i u malim obrocima. Čini se da najmirnije žive oni koji ništa nemaju, jer im ionako nitko ništa ne može uzeti.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)