Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Zašto je državna služba primamljiva većini nezaposlenih

U državnoj službi ne znaju za otkaz

Svakome je jasno da se za radno mjesto u državnoj ili javnoj službi raspisuje natječaj. Na svaki natječaj javlja se više desetaka, pa i stotina, zainteresiranih. Zašto je tomu tako? Zašto je takva služba primamljiva većini nezaposlenih? Razlog je, dakako, posve jednostavan. Do sada iz državne ili javne službe gotovo nitko nije dobio otkaz i u toj službi gotovo da i nema otpuštanja. A plaća je redovita, iz mjeseca u mjesec. U tom sektoru je jedino upitno hoće li poslodavac (država) isplatiti neke dodatke na plaću, poput božićnice i regresa. Državni i javni službenici žive u nekom posve drugom svijetu, gotovo izvan društvene realnosti. A realan sektor muku muči sa svim nevadenim. Posla je sve manje, jer veliki privredni subjekti, vođeni "mudrom" rukom novih vlasnika kojima su te firme poklonjene, mahom propadaju. Neke industrijske ili privredne grane, u kojima smo bili među vodećima u svijetu, na izdisaju su. Radnici mjesecima nisu dobili plaće, a moguće im godinama nisu uplaćivani dopinosi za zdravstveno i mirovinsko osiguranje. Čak i neke državne firme za svoje radnike ne uplaćuju doprinose! Radnici se bore za golu egzistenciju. Dok jedni (državni sektor) raspravljaju o dodacima i bore se protiv smanjivanja plaće, dotle se drugi (realan sektor) bore za očuvanje radnih mjesta, posao i zarađene plaće. Svjedoci smo svakodnevnih štrajkova nesretnih radnika koji se vjerojatno pitaju što nam je to bilo početkom devedesetih da smo se opredijelili za neoliberalni kapitalistički sustav koji ne poznaje radnika, već samo novac – profit. Da su barem mukom stvoreni privredni subjekti dani (poklonjeni) sposobnim ljudima, pa neka je njihov interes profit. Zalagali bi se za uspješnost firme (svoj profit), a time bi radna mjesta i plaće bili osigurani. Pa, kako su se firme dijelile ne po sposobnosti, već po političkoj podobnosti (uglavnom u to vrijeme HDZ-ovoj opciji), to su novi gospodari rasprodali zalihe, poklonili tržište drugima, rasprodali strojeve, otpustili radnike, firme obezvrijedili i doveli u stečaj te, napokon, propast. Potom im je ostalo zemljište i objekti izgrađeni na njemu. I to su prodali ili to i dan danas propada na očigled ljudi koji su decenijama stvarali takvu firmu u onom prijašnjem sustavu. Netko bi mogao primijetiti da je ovo žal za nekadašnjim sustavom i starim vremenima. Kad je riječ o sigurnosti radnih mjesta, socijalnoj osjetljivosti države, sigurnim plaćama, sigurnim radnim mjestima, sigurnim mirovinama, stabilnom zdravstvenom sustavu, stabilnoj privredi, tada ću reći – da, to je žal za nekadašnjim vremenima. Kada bismo danas proveli anketu među radnicima uvjeren sam da bi naši političari bili uplašeni njihovim mišljenjem o novom društvenom poretku, za koji smo se tako zdušno i srcem borili (pa i ja osobno na prvoj crti bojišnice).

No, vratimo se prijemu u radni odnos u državnu ili javnu službu. Raspisuje se natječaj. U njemu su navedene činjenice koje mora zadovoljiti budući djelatnik. Svakako je to stručna sprema koja mora odgovarati sistematizaciji radnog mjesta. Osim toga, traži se položen državni stručni ispit i po potrebi nekoliko godina radnog iskustva u struci. To je ono što je vidljivo iz natječaja. Samo naivan misli da ima šansu dobiti to radno mjesto te podnosi molbu s brojim dokumentima koji ga kvalificiraju za taj posao. Ono što se ne vidi iz natječaja puno je važnije. Prije svega to je rodbinski odnos s ključnim ljudima u ustanovi (nepotizam). Nadalje, ovdje je značajno prijateljstvo ili, još bolje, ljubavnički odnos s budućim poslodavcem. I ne manje značajno, ako ne i najvažnije, je politička pripadnost. Ako si član vladajuće stranke, šanse da dobiješ posao nemjerljivo su veće. A najbolje kod svega s tim natječajima je to što su raspisana radna mjesta zapravo već popunjena. Netko tamo radi na neki način i sada se natječajem treba samo legalizirati njegov radni odnos za stalno. I tako velika većina molbi bude odbijena, jer je natječaj ionako bio samo formalne prirode. To osjete mladi nadobudni stručnjaci koji pokušavaju naći posao pa se javljaju na svaki natječaj, što i nije baš jeftino s obzirom na dokumentaciju koju moraju priložiti. Zamislite apsurda! Osim preslike osobne iskaznice traži se domovnica i izvod iz knjige rođenih. Pa vjerojatno je svaki onaj koji podnosi molbu živ i već rođen. Osim toga, svatko tko ima osobnu iskaznicu dobio ju je temeljem domovnice. Ako se slučajno netko od odbijenih kandidata drzne zatražiti uvid u dokumentaciju osobe koja je primljena na neko radno mjesto, tada bude obično ignoriran ili odbijen, zbog "poslovne tajne" poslodavca. I, tako, nikome ništa. Nepotizam, korupcija i stranačka pripadnost ključni su argumenti za dobivanje posla u državnoj ili javnoj službi, a ne stručnost i sposobnost. Pa se mi čudimo kako to da nam je ta služba najlošija u državi, gotovo nesposobna. Da je tomu tako ukazuje EU svojim zahtjevima za promjenama i uspostavom efikasnosti državnih i javnih službi u korist svojih građana, a ne u svoju vlastitu korist. Jer, država je servis za nas građane, a ne obratno.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)