Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Ispiranje kistova, pranje boje i mrlja na našoj savjesti

Gradna – smetlište ili ukras?

Samobor svoj razvoj nesumnjivo može zahvaliti potoku Gradni koji protječe njegovom dužinom. Zapravo, grad se u srednjem vijeku razvio upravo uz vodu koja je stanovništvu značila život. Stoljećima se voda potoka koristila kao izvor pitke vode, za zalijevanje vrtova, ali i kao odlagalište otpadnih voda. Razvojem grada riješen je problem kanalizacije, tako da danas ovaj prelijepi potok služi kao ukras grada. Samoborci su ponosni na bistre vode potoka koje se žuboreći obrušavaju preko umjetnih kaskada s okolnih planina. O čistoći vode najbolje govori biljni i životinjski svijet koji obitava u njenim vodama. Svaki znatiželjnik može lako uočiti u proširenjima potoka, koja nastaju ispod kaskada, brojne pastrve koje ponekad svojom veličinom iznenade promatrača. U svojim jutarnjim šetnjama do obližnjeg Vugrinščaka često vidim starijeg gospodina kako se zabavlja bacajući komadiće kruha gladnim ribama. Tek što korica kruha dotakne površinu ona se uzgiba tijelima riba koje jure za zalogajem. Srećom, mudri gradski oci nisu zatvorili potok betonskim pločama, kao što je bila sudbina brojnih zagrebačkih potočića koji se slijevaju s Medvednice. Malo je gradova koji se mogu pohvaliti tako čistom i planinski bistrom vodom kao što je naša Gradna, a još manje ih u svom središtu ima u vodi pastrve, a na vodi jato divljih pataka. Zapravo, Gradna našem gradu daje izgled nekog od gradova u planinskim predjelima Austrije ili južne Njemačke. Potok je sa svojim mostovima nezaobilazna tema na razglednicama, ali i na fotografijama koje za uspomenu snimaju brojni nedjeljni posjetitelji, ali i sve brojniji turisti koji organizirano dolaze u obilazak ovog drevnog gradića.

Prije godinu, dvije vidio sam kako biolozi u okviru nekog znanstvenog projekta uzimaju uzorke vode i mulja u Gradni. Zadovoljan sam što se i znanost zainteresirala za očuvanje našeg okoliša i zaštitu ovog potoka. Samo da je takve brige što više. Nažalost, svjedoci smo da neki naši nemarni sugrađani namjerno uništavaju tu prirodnu ljepotu, bacajući u njen vodotok razne predmete i smeće. Odjednom u vodi uočim bačen komad plastike ili ostatak nekog keramičkog lavaboa ili WC školjke. Kome to padne napamet da tako zagađuje Gradnu? Znam da mlađi sugrađani, nakon subotnjeg pijančevanja, u potok ubacuju predmete koji im se nađu na putu (koševe za smeće, stupove s ceste i tome slično). Djelatnici komunalnih službi brzo reagiraju i uklanjaju otpad.

Već nekoliko godina promatram taj riblji svijet i kao da prepoznajem pojedine ribe, barem one veće tamo odmah ispod mosta na Vugrinščaku. Zimi je potok bio zaleđen pa sam sa zebnjom čekao otapanje da vidim jesu li ribe preživjele. Neke svakako jesu, jer ih vidim kako se skrivaju u sjeni obale. A da ima riba pokazuju nam i čaplje, koje se povremeno mogu vidjeti uz Gradnu kako nadlijeću te se spuštaju u njene plitke vode po svoj plijen. Ali, to je priroda u kojoj vlada zakon preživljavanja vrste pa to smatram nekako normalnim. Za razliku od zagađivanja potoka sa smrtnim ishodom po stanovnike njegovih voda.

Najveći problem čine oni koji u vodotok bacaju otrovne tvari. A i toga je, nažalost, bilo u nedavnoj prošlosti. Sjetimo se samo povremenog pomora ribe nastalog zbog toga što je netko uzvodno od Samobora nesmotreno (ne mogu vjerovati svjesno i namjerno) i neodgovorno bacio neku tvar koja je ubila riblji svijet. Ubrzo je potok ponovno poribljen. Želio sam vjerovati da je pronađen krivac za taj ekocid te da je počinitelj kažnjen na način da nadoknadi štetu (ako je to uopće moguće) te da ponovno poriblji Gradnu. A možda se i varam! Možda je to ipak bilo na račun gradskog proračuna, tj. na račun nas građana.

Neki dan šećem uz Gradnu gotovo u samom središtu grada. Odjednom s druge obale potoka neki ličilac ispire svoju kantu i boju za zidove izlijeva u potok. Odjednom je sva voda bijela a moguće smrtonosna mrlja se širi i teče nizvodno. Gledam "majstora" i razmišljam da li da mu nešto kažem. Bojim se. Mogao bi reagirati neprimjereno. U blizini ne vidim niti jednog policajca niti komunalnog redara. Vraćam se kući s namjerom da nazovem komunalnu redarstvenu službu te ih upozorim na ono što se događa uz jedan od naših kafića na samoj obali Gradne. Putem susrećem svoju znanicu, gospođu Maju, inače ikonu glavnog trga našega grada. Nekada je vodila malu trgovinu s atraktivnim odjevnim predmetima, a danas se bavi ugostiteljstvom. S veseljem se pozdravljamo, a ja je pitam za broj telefona komunalnog redara. Poznaje Maja jednog, ali, nažalost, ne pronalazi njegov broj. Odlazim kući i putem se ohladim. Mislim, bolje je da o tome napišem koju riječ negoli da rješavam pojedinačne slučajeve. Nadam se većem odjeku dobronamjerne pisane riječi, nego svađi s ekološki neosviještenim "majstorom" ličiocem.

I, na kraju, ne želim nikome docirati, ali ako želimo sačuvati ljepotu našega grada tome cilju moramo svi pridonijeti u okvirima svojih mogućnosti. Barem tako da nepotrebno ne zagađujemo okoliš.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)