Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Nasilje nad ženama aktualan je društveni problem

Velik je problem ekonomska ovisnost žene o partneru

Kao nacionalni Dan borbe protiv nasilja u Hrvatskoj proglašen je 22. rujan. Naime, tog datuma 1999. godine na Sudu u Zagrebu, tijekom brakorazvodne parnice, suprug je u sudnici ubio svoju suprugu, sutkinju koja je vodila postupak i zapisničarku. Velika tragedija uznemirila je javnost i potaknula legislativne promjene u vezi s nasiljem nad ženama. Uz odrednice Ustava RH, u kojem se ističe jednakost spolova, unijete su promjene i u Obiteljski zakon, a Sabor je izglasao Zakon o zaštiti od nasilja u obitelji, Zakon o ravnopravnosti spolova, te su unijete nove kaznene odredbe u Kazneni zakon RH.

Godinama smo svjedoci vijesti u našim medijima o nasilju nad ženama. Najčešće se radi o nasilju od strane partnera žrtve. Što je to nasilje i kako ga definirati? Vrlo jednostavna definicija bila bi da je nasilje svaki postupak kojim se ženi nanosi tjelesna ili emocionalna bol. U suvremenoj sociološkoj i psihološkoj literaturi uobičajeno se navode četiri oblika nasilja. Radi se o tjelesnom, emocionalnom, seksualnom i ekonomskom nasilju (zanemarivanju ženinih potreba). Nažalost, neke žene budu istovremeno izložene različitim oblicima nasilja što dodatno otežava položaj žrtve.

Tjelesno nasilje vjerojatno je najuočljivije, jer nerijetko ostavlja vidljive posljedice. Ono podrazumijeva namjerno ozljeđivanje žrtve. Fizičke posljedice tjelesnog nasilja najčešće su prolazne, a nerijetko ostaju trajni ožiljci kao svjedoci onoga čemu je žena bila izložena. Najčešći znakovi tjelesnog nasilja su modrice, opekline, oštećenja kože, prijelomi i slično. Dugotrajnije posljedice tjelesnog nasilja su one emocionalne, koje ostaju u psihi žrtve. Emocionalno nasilje je povezano s verbalnim nasiljem kojim se žena vrijeđa, čime se drastično utječe na njeno samopouzdanje i vjeru u osobne kvalitete. Kao posljedica ovog oblika nasilja kod žrtve se javlja gubitak samopouzdanja, nesigurnost i anksioznost, te posljedična agresivnost. U širem kontekstu, emocionalno zlostavljanje može biti i neiskazivanje pažnje i ljubavi prema ženi. Seksualno zlostavljanje odnosi se na prisiljavanje žene na neželjeni spolni odnos. Ono može biti za žrtvu vrlo bolno i traumatično. Zanemarivanje, kao oblik zlostavljanja, može biti emocionalno, ali i zanemarivanje njenih potreba. Ovdje je čest oblik ekonomska ovisnost žene o partneru, pri čemu se ograničavaju novčana sredstva za osnovne potrebe žene ili obitelji. Zanemarivanje ženinih potreba (hrana, odjeća, higijenske potrepštine i dr.) može ozbiljno narušiti integritet žrtve. Svi navedeni oblici nasilja nad ženama drastično narušavaju njen psihofizički integritet, što za posljedicu može imati znatan utjecaj na promjene u njenom ponašanju. Žena postaje povučena i depresivna. Uz brojne promjene u ponašanju najindikativniji mogu biti slaba emocionalna kontrola ili pokušaj samoubojstva.

Posljedice nasilja su mnogobrojne. Nasilje utječe na ličnost. Žena može razviti nesigurnu privrženost prema najbližim članovima obitelji, imati poteškoće u stvaranju povjerenja prema drugima, razviti negativnu sliku o sebi i svijetu oko sebe.

Kakva je situacija u Hrvatskoj u pogledu zlostavljanja žena? Rekao bih da je zlostavljanje žena česta pojava u našem društvu. Prema izvješćima MUP-a godišnje se prijavi od 10 do 20 tisuća oblika nasilja nad ženama. Kazneni postupak bude pokrenut u više tisuća slučajeva. Udruge za zaštitu žena od nasilja procjenjuju da se kod nas nasilje nad ženom dogodi svakih 15 minuta. Kao najteža posljedica nasilja svakako je ubojstvo žene. Broj ubijenih žena varira, ali je svakako previsok. Najčešće se radi o dvadesetak ubijenih žena, što nas svrstava na neslavno treće mjesto unutar Europske unije.

Kako se boriti protiv nasilja? S jedne strane je pooštravanje penalizacije nasilja. To je jasno vidljivo u Kaznenom zakonu RH u kojem je tendencija porasta kaznene odgovornosti za nasilje. Međutim, kazne nisu nikada same po sebi riješile problem. Nužna je edukacija od najranijih dana, kojom bi se ugradili društveno prihvatljivi stavovi u različitim aspektima društvenog života. U tom pogledu ključnu ulogu ima obitelj. Nažalost, prisutna je pojava da se loši stavovi i postupci prenose međugeneracijski. Jednom žrtva nasilja može postati počinitelj nasilja. Uz obitelj važna je uloga društva. Negativni stavovi društva prema nasilju i netolerantnost prema svakom obliku nasilja ključni su za stvaranje povoljnije društvene klime. Važnu ulogu u tome imaju i brojne nevladine udruge koje se bore protiv nasilja. Ne smije se zanemariti niti uloga medija, koji su često kreatori javnog mišljenja. Zbog osjetljivosti teme nužna je edukacija djelatnika u medijima. Njihov pristup treba biti krajnje profesionalan kako bi se podigla svijest ljudi u zajednici, jer je nasilje nad ženama društveni problem, a ne problem koji se rješava unutar četiri zida. Stoga su mediji nezaobilazan čimbenik u formiranju stavova u društvu koji bi pridonijeli prevenciji nasilja nad ženama i adekvatnoj penalizaciji nasilnika.

Arhiva 2023

2024

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002