Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Što nam je donijelo uvođenje eura?

Neka je sretno našoj novoj valuti i neka potraje čim dulje

Jedan od najvećih društvenih događaja u Hrvatskoj s početka 2023. godine zasigurno je uvođenje nove monete. Napustili smo gotovo 30 godina staru hrvatsku kunu i prihvatili međunarodnu europsku monetu - euro. Nije nam ta moneta nepoznata. U upotrebi je od početka 21. stoljeća, a danas je službena valuta u 20 zemalja EU. Nije ju uvela nekolicina europskih država (Bugarska, Češka, Mađarska, Poljska, Rumunjska, Švedska). Na svjetskoj razini euro je druga najčešće korištena valuta, s više od 340 milijuna korisnika. Pridružili smo se velikoj euro obitelji.

Već i prije našeg ulaska u eurozonu, eurom smo se služili u razmjeni roba i usluga. No, kao i kod svake novine postoje oprečna mišljenja o dobrobiti. Čitav turistički sektor okrenut je prema toj moneti od njenog uvođenja u EU. Stoga je ovo dobrodošlo za daljnji razvoj i otvaranje našeg turističkog sektora međunarodnim trendovima. A taj nam je sektor veliki privredni pokretač i najvažniji u našem bruto nacionalnom dohotku, premda ekonomski analitičari upravo u tome vide veliku ranjivost naše ekonomije.

Što se tiče nas kao turista, koji putujemo svijetom, euro znači znatno olakšanje. Nije više potrebno mijenjati kune u eure, a potom eure u neku drugu valutu u zemlji u koju putujemo. Moguće je uspoređivati cijene roba i usluga te lakše odlučiti je li nešto isplativo ili nije. Sada jasnije možemo vidjeti koliko smo skupa zemlja.

Na samom početku uvođenja eura došlo je do enormnog podizanja cijena, premda su nas financijski stručnjaci, osobito oni iz HNB-a, uvjeravali da će poskupljenje biti minimalno, nikako preko 2%. Navodno su to iskustva drugih zemalja koje su uvele euro. Međutim, kod nas uvijek postoji neki paradoks pa tako i u ovom. Došlo je do znatnog poskupljenja gotovo svega. Neki artikli, poput kruha našeg svagdanjeg, poskupjeli su i do 50%, a neke usluge (poput frizerskih) i više od 100%. Pravda se to inflacijom, porastom ulaznih troškova, poskupljenjem energenata i drugim razlozima. Većina poskupljenja nije opravdana. To je lov u mutnom. Država nastoji represivnim metodama ograničiti nekorektna poskupljenja. Financijske inspekcije, koje su donedavno kontrolirale izdavanje fiskalnih računa ili stanje u blagajni, sada uspoređuju cijene i kažnjavaju one koji su u njihovom dizanju pretjerali i ne mogu to opravdati. Međutim, time se neće previše postići. Teret inflacije i drugi razlozi pada vrijednosti novca ionako će platiti narod. S narodom sve počinje i sve završava.

Nova valuta ima i svoju drugu stranu, onu psihološku. Sve dok se ne naviknemo ne preračunavati euro u bivšu valutu, nekima će se činiti da je sve skupo. Stoga je dobar potez Vlade da do kraja ove godine uz cijenu iskazanu u eurima imamo i onu u kunama. Ljudi će postepeno naučiti razmišljati o cijenama u eurima. S duge strane prisutan je psihološki fenomen manjeg iznosa u brojkama. Nešto što je koštalo 100 kuna, sada košta 13 eura (ako nije podignuta cijena). Brojka 13 znatno je manja od brojke 100. Sve nam se može činiti jeftinijim. Međutim, ako se cijena stavi u kontekst naših plaća ili, još bolje, naših mirovina, tek tada možemo shvatiti realnost situacije. Nominalno niža cijena u usporedbi s nominalno nižim primanjima može svakog kupca otrijezniti. Kupovna moć većine naših građana i dalje je mala, a s poskupljenjima i nezadrživom 10% (i više) inflacijom postaje sve manja. Postajemo sve siromašniji.

Vlada je vjerojatno predvidjela ovakav tijek događaja pa je s početkom godine za najugroženiju skupinu stanovništva (a to su umirovljenici), uvela isplatu dijela obiteljske mirovine od čak 27%. Nije to velik novac, jer se radi o dijelu obiteljske mirovine koja je do sada ionako bila 70% mirovine pokojnog supružnika. Ipak, time će se donekle ublažiti ovaj novi financijski udar na umirovljenike, kojih je 1,23 milijuna, što čini čak 32% populacije. Trend sve nepovoljnijeg omjera zaposlenih (onih koji plaćaju mirovinski doprinos) i umirovljenika (koji ga koriste) zadnju godinu je prekinut. Zamislite apsurda - to se nije dogodilo zbog povoljnih ekonomskih trendova, porasta zaposlenosti (premda se i to dogodilo, uz porast od 2,3%) i drugih ekonomskih mehanizama, već zbog povećane smrtnosti starijeg dijela populacije, što se povezuje s aktualnom pandemijom Corona virusa. Tako pandemija i teži oblici bolesti, povezani sa starijom populacijom, s jedne strane enormno opterećuju zdravstveni sustav, a s druge strane zbog povećane smrtnosti umirovljenika umanjuju financijski pritisak na mirovinski fond. Na kraju je vaga ponovno u nekoj novoj ravnoteži.

Bilo kako bilo, neka je sretno našoj novoj valuti i neka potraje znatno dulje negoli ijedna druga koja je do sada bila u opticaju na ovim našim prostorima. A niti jedna se nije predugo zadržala, uglavnom zbog promjene društveno-političkih okolnosti i našeg pripadanja nekoj većoj i moćnijoj državi. Sada smo svoji na svome, premda više nemamo svoju valutu. Neki u tome vide gubitak vlastitog državnog identiteta. Ali, to bi jednako tako mogle reći sve države ujedinjene u SAD ili one u Ruskoj federaciji, koje ipak vide prednost zajedničke valute na zajedničkom tržištu, uz veću otpornost prema utjecaju novih ekonomskih divova poput Kine ili Indije.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)