Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Nedaće i problemi ljudi uz granicu nisu došli iznenada

Filipec kao prevareni muž

Poput muža koji, u pravilu posljednji, doznaje o nevjeri žene, tako je i samoborski gradonačelnik A.D. Filipec nedavno izjavio: "Obavijesti o zatvaranjima i rušenjima prijelaza dobili smo od novinara, a ne od Ministarstva vanjskih poslova".

Svi kao da su bili zatečeni činom mirnog pristajanja gospođe ministrice Kolinde Grabar Kitarović na šengenski čelični zagrljaj Europske Unije. I da pri tom ništa nikome nije govorila o tome. Kao šutke i iznenada počeli su se rušiti mostovi i mostići na rječicama i potocima duž cijele hrvatsko-slovenske granice. A šuškalo se o tome na veliko već ranije. I pisalo. Ali, službeno o tome nitko ništa nije znao.

O nedaćama i problemima ljudi duž obje strane državne granice na ovom našem području pisano je svojedobno i u ovoj kolumni. I o tragikomičnoj situaciji koju kao da je režirao za neki svoj film slavni češki oskarovac Jirzi Menzel. Kuća gori na slovenskoj strani, ali prilaz postoji samo s hrvatske strane. Slovenska vatrogasna kola hitaju u pomoć, ali na granici moraju po propisu čekati na hrvatsku pratnju da ih sprovede do požarišta. Nakon što poslije dvosatnog čekanja stigne hrvatska pratnja i sprovede slovenske vatrogasce do požarišta, kuća je izgorjela.

Zašto već ranije nisu ljudi s obje strane granice zajedno sjeli za stol i utvrdili što ih sve tišti pa onda pritisnuli, svaki sa svoje strane, svoje političare da počnu rješavati probleme? Umjesto toga čini se da su upravo ti ljudi dopustili da političari utječu na njih raspirujući uzajamnu netrpeljivost. Zapravo, mostovi su se već odavno počeli rušiti. Puno prije ovih sada srušenih. Rušili su se u glavama ljudi s obje strane granice. Poduzimanje nekih zajedničkih hrvatsko - slovenskih akcija etiketirano je kao nepatriotski čin.

Svojedobno se na jednom sastanku raspravljalo o neformalnoj ponudi grada Ptuja da se pobrati s gradom Samoborom. Bilo je to nakon što je ptujski muzej uspješno gostovao u samoborskom Hrvatskom domu s izložbom umjetničke fotografije Bojana Adamiča, inače na ovim prostorima čuvenog kompozitora i dirigenta. Tom prilikom u posjeti Samoboru bilo je izaslanstvo Ptuja i tadašnji slovenski veleposlanik. Nešto kasnije samoborska strana uzvratila je posjetu Ptuju i tom prilikom bila je vrlo srdačno primljena od svojih domaćina. Na rečenom pak sastanku, na kojem se raspravljalo o prijedlogu da se Ptuj i Samobor proglase gradovima prijateljima, jedan se član nadležnog odbora tome žestoko usprotivio. Rekao je, kako se prvo trebaju riješiti problemi kao što su Ljubljanska banka, Elektrana Krško, Sveta Gera, Piranski zaljev alias Savudrijska vala... S prijateljstvom sa Slovenijom treba još pričekati, zaključio je dotični gospodin, a ostali članovi odbora su odšutjeli. Nekoliko mjeseci kasnije su, medijski pompozno, Varaždin i Ptuj objavili uspostavljanje statusa gradova prijatelja. Od tada do danas ostvarili su bogatu gospodarsku i kulturnu suradnju. Surađuju vinogradari, voćari, pčelari...

Nedavno je kod nas objavljena fotografija varaždinskog gradonačelnika Ivana Čehoka kako na prtljažniku bicikla vozi ptujskog gradonačelnika Stefana Celana. Obojica u funkciji promocije velikog biciklističkog maratona, budući da su i Ptuj i Varaždin odavno poznati po brojnosti biciklista u svakodnevnom prometu.

Zbog toga nitko još nije s hrvatske strane proglasio Čehoka veleizdajnikom. Ali, moglo bi se to dogoditi ptujskom gradonačelniku sa slovenske strane. Čudom se još nije oglasio zbog toga (barem nije do zaključka lista) čuveni veleslovenac Zmago Jelinčič. Prezimena Jelinčić relativno su česta na Braču i Hvaru. Zmagin (Viktorov) otac navodno je Hvaranin. Patološku Zmaginu mržnju Hrvata i hrvatskog po Sigmundu Freudu protumačili bi kao Edipov kompleks. Psihoanaliza bi pokazala koja su to bila traumatična neslaganja između oca i sina. Isto tako Freud bi objasnio kako svojim istupima mržnje Zmago "ubija" oca u sebi. Kad je još u vrijeme Jugoslavije dolazio u dućan poduzeća Hospitalija u zagrebačkoj Ilici, nije pokazivao te simptome. Prodavao je pomade i druge čudotvorne biljne pripravke koje je proizvodila njegova majka. Ima i brata, a kažu da je on normalan.

Nije baš normalan ni izvjesni Joško Joras, koji na svojoj kući na hrvatskoj strani uz granicu ističe napis "Tukaj je Slovenija". Još su manje normalni slovenski političari koji mu dolaze sekundirati u igrokazima insceniranim za slovensku televiziju. I tako to shvaćaju tamošnji ljudi s jedne i druge strane granice. Dobro međusobno surađuju u razmjeni iskustava na području vinogradarstva, maslinarstva, voćarstva... Dobro su došla i slovenska iskustva u crpljenju novca predpristupnih fondova EU. I zabavljaju se zajedno. Upriličuju se susreti majstora svirača na dijatonskim harmonikama obje strane. I hrvatski načelnici i slovenski župani susreću se i raspravljaju o rješavanju zajedničkih briga. A mi ovdje mislimo da ih razdvaja Savudrijska vala alias Piranski zaljev. Kaj god! Zato se potpuno slažem s konstatacijom samoborskog gradonačelnika A.D. Filipca i trebali bi je uvijek svi imati na umu: "Svako rušenje mostova je zapravo rušenje sklada života između dviju obala".

A Zagrebački velesajam upravo se održava pod sloganom SLOVENIJA ZEMLJA PARTNER.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)