Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Pobjeda je sigurna, ali ni bitka za birače nije isključena...

Borba za svaki glas

Contradictio in adiecto! Što to znači? Kao učenik Bogoslovne klasične gimnazije, naš premijer Sanader to sigurno zna. Uostalom, svoju klasičnu naobrazbu premijer često demonstrira latinskim citatima pa mu je sigurno i poznato da se time označava proturječje jednog pojma s onim što je s njim u svezi. Na primjer, kad premijer Sanader najavi apsolutno sigurnu pobjedu na predstojećim izborima i u jednom dahu k tome kaže "borit ću se za svaki glas". Čemu najava borbe stani-pani, ako je izvjesna apsolutno sigurna pobjeda?

U svakom slučaju laska mi ta najava. Doslovno shvaćeno, predsjednik velike stranke borit će se i za moju kap, ne bi li je privukao u svoj birački slap. Hoće li zbog toga doći i u Samobor? Ništa nije isključeno. Iako neslužbeno, bitka za glasove je u jeku i tijeku. Osobito i za milijunsko penzionersko glasačko tijelo. Gospodinu Sanaderu nije bilo teško otići u zagrebački Dom umirovljenika Medveščak i tamo odigrati ulogu poštara uručujući stanarima ratu povrata duga.

Cijela predstava inscenirana je za TV-kamere u stilu onih podsmješljivih priloga gorkog okusa u Zuhra-showu, kad "ljudi umornih nogu" komentiraju osobine njegovih gostiju. Ovaj prilog sa starim gospođama i gospodom bio je slijednik prethodnih priloga u ovoj emisiji s komentarima djece u dječjim vrtićima, u stilu "dječja usta". S jednakim akcentom na smiješnosti i infantilnosti prvih i senilnosti drugih "komentatora". U potonjem slučaju s okrutnim sarkazmom na račun ljudi treće životne dobi. Iskazivanje nadmene superiornosti nad ljudima treće dobi, samo stoga što su stari. Stereotip da su automatski i svi senilni, čak dementni. Uz pejorativni naziv penzić: onaj koji ima staračke manire i navike, onaj koji više nije koristan, koji je zastario...

I premijerovo osobno uručivanje rate duga bilo je u duhu Zuhra-showa. Hvalio se svojim dobročinstvom i zaslugama za povrat duga. Vjerojatno nije čuo glas jednog radioslušatelja, koji je o tome rekao: "To je kao da mi netko ukrade bicikl, proda ga, vrati mi pola novca i očekuje da mu budem zahvalan". Pažnja, rekao je bicikl, ne auto.

Za ljubitelja latinskih citata: Vox populi, vox dei. Ovdašnji seniori na samom rubu Hrvatske i Europe nisu baš "penzići". Dobro vide kako živi oko pola milijuna njihovih slovenskih vršnjaka s onu stranu plota. Istina, njihova prosječna penzija više ne iznosi 85 posto prosječne plaće, već u ovom trenutku 68,5 posto. U Hrvatskoj 38,5 posto! Slovenska prosječna plaća dvostruko je veća od prosječne plaće u Hrvatskoj. U Sloveniji računaju na konstantni porast penzija, predvidivo do 2020. godine. Kod nas premijer obećava nekakvu pomoć "novim umirovljenicima", koji su još katastrofalnije prošli od "starih". Prema procjeni Svjetske banke u Hrvatskoj je 17 posto stanovništva siromašno. Pritom je kao gornja granica siromaštva označeno mjesečno primanje od 1.780 kuna. Koliko bolje žive oni s dvije tisuće?

U Sloveniji su ove godine proslavili 15. godišnjicu vrlo aktivne političke stranke DeSUS (Demokratična stranka upokojencev Slovenije). Nema sumnje da je ta stranka itekako zaslužna za očuvanje stečenih prava slovenskih umirovljenika. Ali, činjenica je da su se i slovenski političari puno bolje ponijeli prema generaciji svojih roditelja, nego što su to činili i učinili hrvatski političari. Pritom će hrvatskim umirovljenicima po zlu ostati u nezaboravnom sjećanju, prije svih mnogobrojnih drugih jamitelja, svojedobni premijer Nikica Valentić. Istina, da nije bilo njegovog zloćudnog zakidanja penzionera, ne bi današnji premijer bio u prilici da im slavodobitno vraća taj dug. Pardon, dio duga. Ostalo popapala maca. Pa ipak ima neke, makar i krnje pravde u svemu tome. Sve ono što je loše učinio u prethodnim mandatima, pa i u oporbi, u ovom mandatu HDZ je morao popravljati. Uključivo i sređivanje računa s međunarodnom zajednicom i haaškim sudom.

No, stvarne zasluge za takozvani povrat duga umirovljenicima ipak imaju ona dva zuba s kojima penzioneri grizu u Saboru. Dva vješta sabornika Stranke umirovljenika. Čvoknuli su dobar dio za penzije od kolača koji bi inače drugi prigrabili. Vješto su iskoristili to što su trebali njihove glasove. Učinili su to za dobro onih koji su bili besramno iskorišteni u svojoj bespomoćnosti. Prema tome, pouka glasi: Dame i gospodo penzioneri, na idućim izborima glasajte razumom, a ne srcem. Glasajte za svoju stranku, koja će se doista boriti za vaše interese.

P.S. HRTplus emitirao je 8. o.mj. u 3 sata ujutro po treći puta snimku "koncerta" M.P. Thompsona. Očito za dijasporu na drugim geografskim širinama i u drugim vremenskim zonama. Tako da ne ostane zakinuta za izuzetni kulturni doživljaj i umjetnički dojam. Iako su gledatelji u repriznim izvođenjima bili zakinuti za scene kostimirane publike prikazane u direktnom prijenosu. Bilo bi zanimljivo saznati odakle su sve došli fanatični obožavatelji na miting istine u Maksimir. Mnogi s dva državljanstva. Zanimljiva tema za TV-emisiju Latinica. Gosti bi mogli biti poznati obožavatelji M.P.T.-a. Premijer in spe Ljubo Jurčić bi mogao objasniti zašto ga privlači ta glazba. I ministar znanosti Dragan Primorac, koji žali što zbog pomaknutog termina maksimirske predstave nije mogao osobno prisustvovati. Također i ex-ministar i mostograditelj Jure Radić, koji objašnjava: "...Ja ponosno mogu izjaviti da idem u crkvu i slušam Thompsona. Bio sam na njegovom koncertu u Maksimiru... Njegova pjesma Sine moj - držim da ne postoji nešto bolje spjevano na ovom svijetu...".

Moglo bi se i ovako reći: Reci kakvu glazbu slušaš i reći ću ti tko si i što si.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (4)