Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Židovske organizacije su nedavno s razlogom protestirale

Mahanje crnim krpama

Pred zloglasnom jamom Jazovka na Žumberku i ove je godine odana počast nesretnicima koje su partizani zvjerski ubili i bacili u taj bezdan 1943. i 1945. godine. Bog im daj pokoj vječni. Ali, kao da im to ne žele oni koji su taj skup proglasili kontrom proslavi Dana antifašizma u Brezovici (kraj Siska). Crni blogeri na svojim (da bi se izbjegla svaka sumnja u njihovu orijentiranost) i u crno obojenim stranicama napadaju Ćiću Senjanovića, novinara Slobodne Dalmacije. Čine to i neki "kolege" iz nekih drugih tiskovina. Napali su ga stoga što je napisao činjenicu. Na našim je televizijama i radiopostajama dano više vremenskog prostora izvješćima događaja pred Jazovkom negoli onom u Brezovici. Pritom je formulacija glasila kako su "partizani poubijali pripadnike hrvatskih postrojbi". Nigdje nije rečeno da se doista radilo o zločinu, ali počinjenom nad pripadnicima u biti kvislinških formacija.

Iz Brezovice je pak trebalo biti u svijet odaslano sjajno pitanje, a prije svega u Europu: Gospodo, gdje ste vi to bili kad je na ovim našim prostorima krenula oružana borba protiv fašizma i nacizma? Naše moguće sjajno poentiranje, u igri u kojoj nam s mnogih strana pokušavaju neobranjivo servirati našu tobožnju fašističku prošlost i neizlječivu ustašoidnost, još je više oslabio maksimirski morlački dernek. Režija televizijskog prijenosa znatno je reducirala ustašku kostimografiju i ikonografiju maksimirskog hepeninga. Ali ne i očitost delirija publike u transu u koji ih je dovodio nacionalistički guru M.P. Thompson. Iako je sve to svojevrsni deja vu. Groteskna slika onih svojedobnih nacističkih okupljanja na stadionima. Samo je tada veliki vođa urlao govoreći.

No, ne treba podcjenjivati glazbenu formu izražavanja ideja i na taj način masovne indukcije slušateljstva. Upravo u djelovanju na emocije neizmjerna je moć glazbe. I u tom smislu može biti moralno konstruktivna, ali u jednakoj mjeri destruktivna. Na televiziji Arte nedavno je prikazana dokumentarna serija emisija o raznim pokretima među mladima u svijetu, kojima je zajednička svojevrsna ideološka sličnost: ksenofobičnost, rasizam, šovinizam, netolerantnost i nasilnost. Novinar je intervjuirao pripadnike raznih organiziranih skupina. Od Njemačke, sjevernoeuropskih država, preko Sjedinjenih Američkih Država do Rusije i Srbije. Pritom su skinheadsi ("oguljene glave"), pripadnici osobito agresivnih skupina, najbolje međunarodno povezani. Međusobno se i materijalno pomažu. Osim u sjevernoeuropskim zemljama, kao jaki centri identificirani su Moskva i Beograd, a spomenut je i Zagreb. Tako jedan skinhead objašnjava kako svoje ideje mladima promoviraju i distribuiraju upravo kroz glazbu na koncertima. Momak savjetuje novinara, u uvjerenju da je istomišljenik: koncerte za mlade vlasti ne zabranjuju bez obzira na poruke mržnje i isključivosti. A mladi kroz pjesmu lakše i bolje prihvaćaju poruke.

Buntovnost je karakteristika svojstvena mladosti svake generacije. U svojoj je biti pozitivna kao energija koja pokreće pozitivne promjene i progresivne procese. Ali, izuzetno je opasna kad je pokrenuta na destruktivnu aktivnost. U kultnom filmu Cabaret fascinantna je scena kad grupa plavokosih dječaka dolazi u vrtnu restauraciju i počinje anđeoskim glasovima pjevati, da bi se ubrzo pjesma izrodila u agresivni marš, najavu nadolazećeg zla. Između ostalog, zloglasne organizacije Hitlerjugend. Njezin pandan je na ovim prostorima bila Ustaška mladež. Njihova indoktrinacija je bila tolika da su prokazivali vlastite roditelje. Poslije svjetskog rata to isto su činili "svjesni" omladinci i omladinke.

Bog zna odakle je sve doputovala ona publika na maksimirski stadion. Ne samo oni "mladi i ludi". Bilo je i starih. Među njima i poznatih političara. Židovske organizacije su protestirale. Rečeno im je da su preosjetljivi. Oni koji su gledali Vrdoljakovu Dugu mračnu noć sjetit će se scene u kojoj su studenti postrojeni na stadionu, a ustaše odvajaju Židove od Hrvata. Stvarno se to dogodilo upravo na tom maksimirskom stadionu. Zar su onda Židovi mimoze, kad reagiraju na taj i takav koncert? Pogotovo jer će se reprizirati 1. srpnja na Drugom programu Hrvatske televizije. Tko to maše Europi crnom krpom?

P.S. U Samoboru se zbila jedna pozitivna europska priča. Zajednička proslava istog Dana državnosti Hrvatske i Slovenije. U organizaciji zagrebačkog Slovenskog doma i Gradskog poglavarstva. Položen je vijenac palim braniteljima. Bilo bi lijepo i samo po sebi razumljivo da ta zajednička proslava u Samoboru postane tradicijom. Zbog dva istaknuta imena samoborske i hrvatske povijesti i kulture. Jer je naš čuveni Ferdo Livadić, uglazbitelj poznate Gajeve budnice Još Hrvatska nij´ propala rođeni Celjanin. A tu je isto tako naš čuveni Ilirac Stanko Vraz, između ostalog prvi hrvatski profesionalni književnik, također rođen u Sloveniji. Društvo hrvatskog zmaja na zagrebačkom Gornjem gradu podiglo mu je spomen - ploču s uklesanim riječima "Slovencu-Hrvatu Stanku Vrazu".

Nisam primijetio da su organizatori i sudionici hrvatsko-slovenskog Dana državnosti položili vijenac ili barem cvijeće pred biste ove dvojice hrvatskih velikana, a koje stoje pred Muzejem. Vrazu se nitko nije došao pokloniti niti iz doista jake reprezentacije hrvatskog pjesništva, koja se i ove godine okupila u Samoboru na Vrazovoj Ljubici. A bili su na Ljubičinom grobu. Nikako da shvate da bez Stankeca ne bi bilo ni Đulabija, ni susreta pjesnika u Samoboru. Istina, imena i napisi podno bista dvojice velikana još su uvijek nečitljivi, pa možda doista više nitko i ne zna o kome se to radi.

Na znanje Gradskom poglavarstvu Samobora: ove subote, 30. lipnja, navršava se 197. rođendan Stanka Vraza. Još jedna prilika za malo cvijeća, koju upaljenu svijeću i lijepu prigodnu riječ, napokon i pred njegovom bistom.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)