Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Životni teatar nadmašuje događanja na našim kazališnim scenama

Demokratori, junaci našeg doba

Koji od događaja ovih dana izuzeti u žarište ovog mojeg samoborskog lamentiranja?

Recimo, hoće li Severina nadmašiti zanimanje javnosti za aferu špijuniranja triju visoko pozicioniranih dama triju političkih stranaka (Đurđa Adlešić, Milanka Opačić i Vesna Škare-Ožbolt)? Ili istisnuti interes za ishod dvoboja dviju Jadranki (Cigelj, Kosor) oko autorstva naloga za njuškanje članova udruga civilnog društva? Naime, idućih dana ponovno se vraća na kazališnu pa time i medijsku pozornicu Seve Nacionale. Sada kao barunica. Ni više ni manje već kao Krležina barunica Castelli. Ako netko ne zna: riječki su dečki reciklirali dramu blagopokojnog Miroslava Krleže, u Zagrebu od milja zvanog Fritza, Gospoda Glembajevi. Preradili su je u glazbenu dramu, odnosno dramsku kantatu. I tako će Severina opet pjevati u riječkom kazalištu na sveopću radost puka te zgražanje pravovjernih krležijanaca i većine profesionalnih glumaca.

Ako bi se pitalo moje mišljenje, rekao bih da je to dobro. Velika većina pučanstva tako će uopće saznati za postojanje izvjesnog gospodina Miroslava Krleže. Među njima i većina protagonista naše suvremene političke scene. Provincijalne do srži, kako u hrvatskoj provinciji, tako do centralne pozornice na zagrebačkom Markovom trgu. Možda će to barem nekima biti prva stuba prema višim kulturnim horizontima. Ili sam nepopravljivi optimist?

Naravno, cijela ova predstava oko ove predstave odvija se u režiji intendantice riječkog HNK. Neponovljive Mani Gotovac. Njen credo je privući publiku u kazalište pod bilo koju cijenu. A onda namamljenu navesti na razmišljanje. Gospođu sam upoznao još davno, dok je još bila supruga kompozitora Pere Gotovca. Zlobnici su je ogovarali da se udala za Peru samo zato što je bio sin slavnog skladatelja Jakova. Istina je da joj ambicije i upornosti nikad nije manjkalo. Za naše jezično područje neobično zvuči njen izgovor glasa "r". Dok je svojedobno bila kritičarka na Radio Zagrebu, nadređeni su to smatrali manom pa su pokušavali sprečavati njeno glasanje u eteru. Legenda kaže da je napisala jednu kritiku u kojoj nije bilo ni jednog slova "r". I pustili su je u "eter-r-r". Svojim vodstvom dovela je zagrebački ITD i na inozemne scene. Pokrenula i napunila publikom i splitski HNK, a zatim i riječki.

Svuda se prašilo gdje je Mani Gotovac bila i praši se gdje jeste. A mediji je vole, jer im daje "štofa". I to kulturnog, u kojem su tako deficitarni. Svakako joj treba do poda kapu skinuti. Jer, nije samo umijeće, već je prava umjetnost danas izazvati pažnju medija kraj takve konkurencije predstava na političkoj sceni. Svjedoče to i imena već gore spomenutih dama i značaj rola koje one igraju na hrvatskoj političkoj sceni. A pogotovo kad još o njima progovore predsjednik i premijer, iznoseći kako je utvrđeno da ništa nije istinito o čemu su one govorile. Onda se na TV-sceni u jednoj emisiji pojavi jedan žbir, koji sve pošteno objasni. Agenti rade "na crno" za pojedine naručitelje. Onako kako to "honorarno" rade pripadnici specijalne policije kao zaštitari u diskačima. Jasno da taj i takav životni teatar nadmašuje događanja na svim našim kazališnim scenama.

Ili, recimo, ponovno podgrijana predstava u slovenskom parlamentu oko zaljeva s dva imena. I dok zapjenjeni morski valovi teatralno udaraju na sve strane, nitko ne obraća pažnju na životnu socijalnu dramu pograničnog stanovništva, ne samo samoborskog i žumberačkog područja. Onamo kamo su prije i pješice stizali za desetak minuta, sada moraju "preko" ići na svoje imanje zaobilazno i nekoliko desetaka kilometara. Čak i kad im kuća gori, vatrogasci ne mogu do njih doći. Ti su ljudi sigurno razočarani otkazivanjem najavljenog sastanka Drnovšek-Mesić u Bjelovaru. Ali, pitaju zašto se ne sastaju barem mjesni gradonačelnici i župani i zajednički pokreću rješavanje tih problema. Odgovor: i gradonačelnici i župani pripadaju nekim strankama, koje smatraju da prvo treba riješiti problem zvan piransko-savudrijski zaljev. A zašto se ne krene u rješavanju od manjih prema većim problemima?

Protagonisti svojevrsne drame su i dvojica nama ovdje i lokalno prepoznatljivijih likova - Milan Bandić, po vikendici Slavagorski, i Tomislav Horvatinčić Svetonedeljski. Obojica vrlo uspješni i imućni ljudi. Obojica bi mogli biti autori nesumnjive uspješnice "Kako sam se obogatio". A i početni likovi nekih novih Glembaja. Dramatski zaplet je pregradnja stare zagrebačke jezgre na potezu od Preradovićevog (kolokvijalno Cvjetnog) trga do Gundulićeve ulice, za koju se obojica zalažu. Neki ih nazivaju vizionarima, drugi običnim profiterima. Ovi drugi kao protivnici namjeravane pregradnje održali su protestni skup. To je razbjesnilo zagrebačkog gradonačelnika. Odbio je sastati se s neistomišljenicima. Poručio im je da svoje nezadovoljstvo mogu izraziti na sljedećim izborima. Drugim riječima, on ima sada mandat dobiven na izborima i može raditi što hoće. Očito pati od "putinovskog sindroma", čvrstorukaškog samoveličanja. Takvi samovladari poput ruskog "hazjajina" (gazde) izniklih na demokratskim izborima u političkom se žargonu nazivaju demokratori. U našim prilikama što je sredina manja to su ti demokratori jači i osioniji. Naravno, ukoliko to građani jobovski podnose ne shvaćajući da uvijek imaju pravo izraziti svoje nezadovoljstvo, neslaganje i zahtijevati ne čekajući izbore. Pogotovo kad se zna da je na predizbornim pozornicama velika ponuda iluzija i obećanja bez pokrića.

Arhiva 2007

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2006

2005

2004

2003

2002