Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Milanović je otvorio pitanje za milijun, ali pravog odgovora nije bilo

Kad politiku vode makroi

Dan na koji izlazi ovaj broj Glasnika bit će na neki način povijesni, a nadnaslov ove kolumne još znakovitiji. Bregana postaje i faktički granica EU. Prelaziti se može samo s putovnicom, a svaki će izlazak i povratak biti obilježen žigom. Ipak bonus za one koji često prelaze granicu. Kako im ne bi putovnica ubrzo bila ispunjena žigovima, moći će na granici dobiti jednokratnu iskaznicu koja će biti žigosana umjesto putovnice.

Naš premijer obnovljenog četverogodišnjeg mandata uvjerava nas kako za dvije - tri godine nećemo više imati takvog problema. Bit ćemo unutra. Činjenica je da je u utakmicama domaće političke lige uspješno odigrao sve utakmice i nadigrao protivnike. Ne uvijek i fer, ali samo pobjede se broje. Nije se odazvao na Milanovićev izazov na megdan, oči u oči pred TV-gledalištem. Neodazivanje nije bio viteški čin, ali bilo je efikasno. Čemu se izlagati riziku sučeljavanja dokazano vještog verbalnog revolveraša, koji ne puca ćorcima. Ostalo je odradio za Sanadera sam Milanović. Svojim grčevitim ponašanjem topio je podršku simpatizera, koji su očekivali kompetentnog, urbanog i obrazovanog političara nove generacije, ali ujedno i mesićevskog šarma. Ako ga je netko savjetovao da na javnim nastupima izrazom lica i govorom tijela mora sugerirati neprikosnovenu odlučnost samodovoljnog vođe, krivo ga je savjetovao. Hrvatska je već imala u tom trenutku jednog takvog – Sanadera. A i prije njega je imala takvog. Oni koji su htjeli promjene, htjeli su drugačijeg političara. Kako netko reče, Milanović je otvorio pitanje za milijun, ali u finišu nije bilo pravog odgovora. Naravno, i preko trideset posto glasova veliki je dobitak. Ali nije bio i dovoljan za promjene.

Možda je i bolje da je tako. Sanader se želi pod svaku cijenu okruniti krunom s europskim zvjezdicama. I to pod svaku cijenu. Svojedobno su za Tita govorili, da vodeći politiku na križanjima daje lijevi žmigavac, a skreće u desno. Od Splitske rive pa do danas bilo je mnogo križanja. I još će ih biti do europskog cilja. Valjda će mu na tom putu pomagati europski lideri pučkih stranaka.

Uspije li uvesti Hrvatsku u EU, Sanaderu je na sljedećim predsjedničkim izborima osigurana rezidencija na Pantovčaku. To kako se dosad obračunao s nekim svojim političkim partnerima trebalo bi zabrinuti sve koji u novom mandatu ulaze s njim u koaliciju. DC koji je s njim koalirao izbrisao je iz parlamenta. Prvo je otpilio Vesnu Škare Ožbolt iz Vlade (!), a zatim i cijelu stranku. Razmetni sinovi, koji su svojedobno otišli u DC, vratili su se sada u HDZ pokajnički svjedočeći kako više nema onih razloga zbog kojih su oni istupili iz stranke zajedničara. HSP, uvijek tihi partner HDZ-a, spao je na jedno slovo. Sanaderov predizborni poklič "Glas za HSP glas je za SDP" pao je na plodno tlo. Sam predsjednik stranke Anto Đapić bio je ipak prekrupan zalogaj za Sanadera. Ostao je u parlamentu. Do kada?

Što pak čeka koalicione partnere nove vlade? Možda drugi ne znaju, ali seljaci bi sigurno trebali znati onu prastaru mudru izreku: "Tko s đavlom tikve sadi o glavu mu se razbijaju."

Sve su stranke izašle iz izbornog okršaja znatno okrnjene. Naravno, osim nabujalog SDP-a. Zapravo, kad se pogleda karta Hrvatske prema izbornim rezultatima, očituje se jasna podijeljenost između zapadnog s jedne strane te istočnog i južnog dijela. Između onog dijela dobrim dijelom urbanog i onog dijela pretežno ruralnog stanovništva kao temeljne glasačke baze HDZ-a. A gotovo da se vide i konture nekadašnje podijeljenosti iz austrougarskih vremena na Hrvatsku, Slavoniju i Dalmaciju. Iz lokalnih sredina potpiruju se antagonizmi. Najčešće su usmjereni na "Zagreb" kao društveni i politički pojam, ali očituju se i u primitivnim istupima i ispadima i prema građanima Zagreba.

Sam Zagreb ostao je utvrda SDP-a i poslije izbora. Iako gradonačelnik Milan Bandić za sebe u svakoj prilici tvrdi da ne vlada gradom, već njime upravlja služeći građanima, njegova čvrsta ruka je sveprisutna. Uzaludan je bunt dijela inteligencije protiv urbanog razvoja Zagreba kako ga on nameće. Drugi dio ga podupire. Uzaludni su i svi pokušaji oporbe u Gradskom vijeću Zagreba, jer uvijek je nadglasana i svaka odluka ima demokratski pakung. Naime, i na zagrebačkom gradskom nivou političari naplaćuju svoju lojalnost. Vjerojatno se netko još sjeća bivšeg novinara Nenada Ivankovića, velikog protivnika EU, zabrinutog za hrvatski sir i vrhnje. Kričao je na sav glas i bio trn u peti Milana Bandića. Onda je dobio mjesto glasnogovornika zagrebačkog poduzeća Holding. I sad se glasa. Recimo, kad brani kvalitetu zagađene zagrebačke vode i bezopasnost gomilanja plina metana na zagrebačkom smetlištu. Dvojici žestokih gradskih oporbenjaka također je ponuđeno udomljenje u strukturama grada. Bivši policajac Joško Morić (DC) trebao bi postati šef sigurnosti, a Pero Kovačević (HSP) obavljati pravne poslove. Hoće li ponude odbiti?

I, za kraj, poruka koju sam dobio od uglednog Samoborca, inženjera Branka Adameka - "Politika je kurva kad je vode makroi", rekao je jednom Vlado Gotovac.

Arhiva 2007

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2009

2008

2006

2005

2004

2003

2002