Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Sreća je da brzo blijedi ionako blijeda slika TV-razglednice Samobora

Samoborska TV papazjanija

Ovo ljeto pamtit ćemo po dosad nezapamćenim vrućinama i požarima. U elementarne nepogode spadaju i piromanski nastupi M.P. Thompsona u Zagrebu, Splitu i na nedavnoj pivskoj veselici u Karlovcu. Nadajmo se bez ozbiljnijih tragova u kolektivnom pamćenju hrvatske nacije. Možda je sreća da je iz sjećanja brzo izblijedjela i ona ionako blijeda slika TV-razglednice Samobora, koja je bila odaslana u svijet s Vugrinščaka u jednoj od emisija ljetne serije "30 u hladu".

Iako je inače bilo znatno toplije, pa i 38 u hladu, tog je dana u Samoboru kišilo i baš zahladilo. Ali, nije samo zbog toga emisija djelovala hladno. Gospoda i poneka dama, navođeni nespretnim i neprofesionalnim voditeljima, govorili su i govorili. Baš onako kako takvo intervjuiranje sami TV-profesionalci posprdno nazivaju izrazom "krušku pod njušku". Sugovornici voditelja opisivali su nešto riječima. Režiser je očito smetnuo s uma da ne režira radio već TV-emisiju, u kojoj jednom slikom može više opisati i izreći nego li s tisuću riječi. Jedino je samozadovoljstvo protagonista moglo biti u tome da su nastupali pred TV-kamerama i imali iluziju da su viđeni i čine nešto strašno značajno.

Ova samoborska TV-priča odvijala se u vašarskoj atmosferi kao nekog prošteništa. Još k tome naglašenim dekorom drvenih štandova s raznolikim izlošcima. Sasvim stereotipna inscenacija prizorišta na kojima se odvijaju te TV-predstave pa se slike pojedinih mjesta gotovo međusobno i ne razlikuju. Osim što se događaju na moru ili negdje na kontinentu, po sistemu 1:1. Jedva da te slike po nečemu ostaju upamćene. Vjerojatno samo TV-ekipi po bakanalijama nakon zbrzano odrađenih emisija.

Ljudi koji su profesionalno zaduženi za brigu i organizaciju samoborskog turizma sigurno su već ranije gledali TV-emisiju "30 u hladu". Morali su znati kakav ih to televizijski pristup očekuje i pripremljeno mu parirati. Trebali su inzistirati na tome da Samobor nije isključivo bermet, muštarda, kremšnita i Samoborska salama. Nisu parirali uspješnom televizijskom prikazu Samobora kao provincijalne destinacije u stilu "Samoborci piju vino z lonci". Trebalo je samo nekoliko akcenata iz bogate samoborske kulturne i povijesne riznice za drugačiji dojam o Samoboru i Samoborcima.

Recimo, baš tih dana navršila je 161 godina od one večeri kad je Franz Liszt koncertirao u gostima kod Ferde Livadića. Mogao se pokazati još očuvani glasovir u jednoj od soba Livadićevog dvorca, danas Samoborskog muzeja, na kojem je svirao tada proslavljeni pijanist i još danas poznati skladatelj. Slika dvorca, njegovih prostorija i klavira u jednoj od njih ima i priču o slavnom gostovanju.

Djelovanje Lisztovog muziciranja na publiku neki su njegovi suvremenici tada opisivali kao "galvanizam... elektricitet... epileptičkim", ma što bi to danas trebalo značiti. U ondašnjim političkim trvenjima između mađarona i narodnjaka, prvi su htjeli poentirati u političkom nadmetanju i pozvali Liszta na gostovanje u Zagreb. Odazvao se i 27. srpnja 1846. održao koncert u zagrebačkom Hrvatskom glazbenom zavodu. Narodnjaci nisu nasjeli na provokaciju mađarona. Nisu isfućkali Liszta, već su ga oduševljeno pozdravili ovacijama. To se toliko svidjelo Lisztu da je prihvatio poziv narodnjaka Ferde Livadića, da bude njegovim gostom u Samoboru. Tako je Franz Liszt svirao baš na ovom samoborskom glasoviru, koji je ušao u povijest i po tome što je Livadić na njemu skladao i čuvenu budnicu Još Hrvatska nij´ propala dok mi živimo...

Turizam se najbolje prodaje s pričom. Gastronomija je značajna, ali dodatna dimenzija turističke ponude. Za uspješan plasman i prodaju turističkog proizvoda neophodna je kako specijalizirana i kvalificirana stručna osposobljenost turističkih djelatnika (dakle aktivista), tako i njihova obrazovanost u području kulture. Što se tiče takvih kadrova Samobor je izrazito deficitaran.

Samobor se voli predstavljati kao izletnička i turistička destinacija. Bio je to pokušaj i u ovoj samoborskoj TV-razglednici emisije "30 u hladu". Ali upravo u tim emisijama može se vidjeti kako je počeo bujati seoski turizam u Slavoniji, Podravini, Zagorju, Međimurju, u Lici. O unutrašnjosti Istre da se i ne govori. Vožnja "starom" cestom na potezu od Karlovca do Plitvica pravi je užitak. Uređene velike okućnice sa cvjetnjacima. Na parkiralištima pred restoranima mnoštvo automobila. Vrte se ražnjevi s janjcima i odojcima. Autocesta je samo odlila višak prometa, pa nema gužve. Svako malo table "Zimmerfrei".

Ima li negdje na samoborskom području "Zimmerfrei"? A Samoborsko i Žumberačko gorje nazivaju i Mala Švicarska. Ne bez razloga. Istina, na slovenskoj strani već odavno buja kmečki turizem. Na ovoj našoj strani nikako da proklija seoski turizam. Kažu da je tamo preko granice druga klima. A isto gorje. Zašto je tome tako, možda bi nam najbolje mogao objasniti žestoki borac za bolji i ljepši život Žumberčana, legendarni župnik iz Stojdrage Mile Vranešić.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (3)