Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Ne bi trebalo podcijeniti turistički potencijal artefakata komunističke prošlosti

Kraj kapele sv. Ane KPH

Ove su godine bili fuzionirani gradski praznik i crkveni blagdan Samobora, Dan Grada i čašćenje sv. Ane. Točnije, Dan Grada premješten je u termin blagdana sv. Ane. I mnogi vjernici su uvjereni kako je to učinjeno, jer je sveta Ana zaštitnica Samobora. Možda i stoga, jer je kardinal Bozanić (kako je zabilježio naš izvjestitelj s ovog skupa) ˝pozdravio sve hodočasnike koji hodočaste Svetoj Ani, koji su je izabrali na neki način za zaštitnicu svoga grada˝. Zvuči demokratski, ali zaštitnica Samobora usprkos svemu ostaje sveta Anastazija, svetica kojoj je i posvećena samoborska župna crkva i na čijem se području ovo misno slavlje održalo.

Prošćenje se ipak održalo kraj Kapele sv. Ane, na Anindolu. U otisnutom programu bogatog samoborskog slavlja očito nije stao datum, koji je hoćeš-nećeš, bio njegov finale: obilježavanje 70-godišnjice osnutka Komunističke partije Hrvatske. O tome svjedoči spomen-ploča na paviljonu podno kapele, a kojeg je povodom 40-godišnjice 1977. godine obnovila redakcija tjednika Arena. Nad ovom okruglom godišnjicom Arena ljetos nije preuzela pokroviteljstvo.

Svi se nekako srame tog događaja. A ostaje činjenica da se je on zbio tu na Anindolu. Kraj kapele sv. Ane, u noći od 1. na 2. kolovoza 1937. godine. I ostat će trajno vezan uz blagdan Svete Ane. Jer su drugovi tu došli kao hodočasnici, kako u masi ne bi bilo policiji uočljivo njihovo okupljanje. Na inicijativu Josipa Broza Tita došlo je šesnaest delegata iz Osijeka, Splita, tada Sušaka, Varaždina i Zagreba. Te noći izabran je Centralni komitet KPH od 12 članova. Čemu se sramiti toga? Pa bili su to zanesenjaci uvjereni da će promijeniti svijet, učiniti ga boljim, ravnopravnim i poštenim. Krenuli su samo jednim od svih onih putova iz naše one dalje i ove još bliske prošlosti. Prema onoj: put do pakla popločan je dobrim namjerama.

A uz ime Josipa Broza nije vezan samo Anindol. U njegovoj neposrednoj blizini vinograd je koji je jedini bio upisan kao zemljišno vlasništvo na ime Josipa Broza i sada je još u vlasništvu njegovih nasljednika. Osim toga, i sestra Josipa Broza živjela je u Samoboru. Zašto baš s njom Tito nije bio u dobrim odnosima, to je do danas ostala tajna. Ali dobra priča za ponudu onom segmentu turista koje to zanima, svojevrsnih hodočasnika koji posjećuju Titov rodni Kumrovec i omiljeno mu ljetovalište Brione. Od nedavno i Fažana se uključila s tovrsnom turističkom ponudom, pa osim srdela na sto načina od jela do skulptura, ima takvu šarenu paletu ponude vezanu uz Veselog diktatora, kako je svoju knjigu o Titu naslovio slovenski režiser i satiričar Žarko Petan.

Zlobnici se pak tobože čude kako se prvog dana ovog kolovoza na Anindolu nije pojavio Zoran Milanović, predsjednik Socijalističke demokratske partije kao legitimne baštinice KPH. Zbog toga što se sudionicima nekih skupova obraćao s ˝drugovi i drugarice˝. Činjenica je da se tako međusobno tituliraju članovi europskih socijalističkih stranaka. U Njemačkoj s "Kamerad". Jedino što njemačkim socijalistima bogatstvo jezika omogućava distinkciju od onog tituliranja u komunističkoj Istočnoj Njemačkoj - "Genosse" (drug). A za komuniste su socijalisti oduvijek bili izdajice radničke klase. Pakira se relativno mladom Milanoviću i komunistička baština u obliku starih SK-kadrova recikliranih u SDP. Jednako nekorektno bi to bilo kad bi se tako pakiralo Sanaderu, iako i u samom vrhu HDZ-a ima daleko više nekadašnjih ˝drugova˝ nego li u SDP-u.

A ovih dana o Milanoviću je nešto rekao i ugledni svećenik don Ivan Grubišić, u Splitu zvan Luther. Kaže don Ivan kako je SDP mogao izabrati i bolje od Zorana Milanovića i Ljube Jurčića. Nema dobro mišljenje ni o političkom djelovanju SDP-a. Po njegovom sudu sve je dejavu, već viđeno. Kaže, svojedobno je zbog nebrojenih loših poteza HDZ-a vlast pala u krilo SDP-a kao zrela kruška. I sada SDP ne nudi ništa bolje, već će poentirati na bezbrojnim grijehovima HDZ-ove vlasti. Među njima najveći su korupcija i neefikasno sudstvo.

S don Ivanom nisu pak zadovoljni njegovi nadređeni. Pretpostavljeni po crkvenoj hijerarhiji, ali ne i superiorni po obrazovanju, stručnosti, promišljanju i pameti. Izuzetno lucidan don Ivan locira napuknuća u strukturi Crkve u Hrvata. I ne libi se o tome govoriti i pisati, kako bi obranio Crkvu i sačuvao vjeru u narodu. S jedne strane to izaziva bijes nižeg svećenstva, koje mu nadjeva pejorativni pridjev ˝crveni˝. S druge strane, ljutnja odozgo očituje se u izoliranju nepoćudnog splitskog župnika. Svjesni nemoći da s njim polemiziraju, a bojeći se kazniti ga za nepoćudnost i neposluh zbog pretpostavljene reakcije javnosti, crkveni poglavari nastoje ga onemogućiti u djelovanju. Martin Luther napisavši 1517. devedeset i pet svojih čuvenih teza, u kojima osuđuje trgovinu oprostima i drugim crkvenim zloporabama, pribio ih je na vrata svoje crkve u Wittenbergu. Prodaja knjiga don Ivana Grubišića zabranjena je u crkvama, a i on poštuje tu naredbu, pa ih ne prodaje ni u svojoj crkvi Sv. Roka u Splitu. Ukupno je napisao sedam knjiga. Posljednja se znakovito zove Čovjek nadasve. A kako ih nekim čudom nikako ne uzimaju u prodaju knjižare, niti ih ima u knjižnicama, evo savjeta. Nazovite Hrvatsku akademsku udrugu u Splitu 021/342006 ujutro od 8 do 9 sati i naručite knjigu pouzećem. Uzmite je, ako i ne vjerujete. Možda vam se vrati povjerenje. A možda čak i vjera.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (47)