Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Predizborna poruka, ovaj put iz predvorja ordinacije u Domu zdravlja

Neki to vole kiselo

Neki su me dan cijepili protiv gripe. Dok sam čekao na ubod u predvorju ordinacije ovdje u Samoboru, ugledao sam tanjur s hrpom bombona omotanih plavim papirićima s utisnutim natpisom "HDZ ZNA". Poruka je jasna: s HDZ-om dolce vita! Podlegao sam iskušenju. Stavio sam bombon u usta s punim povjerenjem. Pa neće valjda u zdravstvenoj ustanovi imati nešto nezdravo. Ali, koje razočaranje! Bombon nije bio očekivano sladak, već neugodno kiseo. Istodobno bila je to i simbolična pouka. Oprez, obećavajuća ambalaža ne znači uvijek i očekivani sadržaj. Naravno, o ukusima ne bi trebalo raspravljati. Neki to vole kiselo.

U blistavoj ambalaži reklamnih TV-poruka umotane su i preporuke europskih vodećih političkih ličnosti, na čelu s trenutnom voditeljicom Europske Unije i njemačkom kancelarkom Angelom Merkl. Istina, Frau Merkl nije rekla da je Sanader fesch dečko (kao ona neznana dama u Čačićevom reklamnom HNS-ovom spotu), ali to se podrazumijevalo. Onako kako je Sanader već jednom opisao znakove naklonosti jednog europskog lidera prema njemu, "bio je to body language" (govor tijela). Očito je da su vodeći Europljani već odglasali za Sanadera i zapravo nam poručuju da to i mi svakako trebamo učiniti ove nedjelje, jer ćemo samo s njim prijeći europski Rubikon. Nigdje nije rečeno da su to uglednici europskih pučkih stranaka, koji vješto umontirani u reklamne poruke podržavaju svojeg stranačkog kolegu. Šteta što nismo čuli mišljenje lidera europskih socijalista. Kao što je Schröder svojevremeno dajući podršku Ivici Račanu durch die Blumen (a ne izravno poput europskih pučana) rekao: "Moje je srce na lijevoj strani!" A možda europski socijalistički lideri računaju na nagradu za fair play, jer se ne miješaju u unutrašnje stvari druge države.

S kojim pravom građani jedne države mogu glasanjem odlučivati tko će vladati građanima druge države, to je već objašnjeno. S dvojbenim pravom dvojnog državljanstva. Nije fair (pošteno), ali je play (igra). Pa tako su se u igru uključili i sportaši raznih fela. Oni su listom za HDZ, kao primjer svojim navijačima za koga trebaju glasati. Dečki su zahvaljujući državnim jaslama, koje se pune od poreza svih platiša raznih građanskih opcija, napravili lukrativne karijere u zemlji. Pa su potom mnogi prodavani i preprodavani u zemlji i u inozemstvu, donoseći zaradu svojim vlasnicima.

Dinamov dvojac Mamić - Barišić samo su vrh netransparentnosti nogometnog biznisa. Plaćeni oglas u kojem objavljuju urbi et orbi i potpisima potvrđuju da će oni i igrači Dinama (čak i oni uvezeni i podržavljeni) glasati za HDZ, dok ih financira Bandićev zagrebački SDP, eklatantan su simptom za dijagnozu ludila ove izborne kampanje i bezumnosti njenih protagonista. Prema ovome zaista benigno zvuče svi oni ekstremni likovi, koji su uvjereni da su upravo oni Mesije koji će izbaviti ovo društvo. Sada im je omogućeno da iznesu svoje fiksideje na koje će sve načine spasiti hrvatske građane, budu li im ovi dali svoj glas i osigurali saborsku stolicu i govornicu.

Težnja mnogih, da se uhljebe kao političari, nije produkt ovog tranzicijskog trenutka, prelaska u demokratski sistem. I u onom sistemu mnogima je bila privlačna politička karijera. Često je njihov početak bio slučajan. Dok smo se mi Zagrepčani libili uvlačenja u bilo kakve angažmane omladinske organiziranosti, kolege iz unutrašnjosti brzo su shvatili kakve im koristi političko članstvo donosi. "Zavičajci" su lakše dobivali mjesto u domovima, besplatne bonove za prehranu, stipendije, studijska putovanja i usavršavanja u inozemstvu. A i mnogi profesori su ih se plašili pa su bili, blago rečeno, manje zahtjevni na ispitima. Naravno, među njima je bilo izuzetaka, koji su se kasnije ispilili u rasne političare. Sjećam se osobito jednog kolege s Pravnog fakulteta. Iako "organiziran", bio je izuzetno duhovit i stoga omiljen. Možda nije postao hrvatski Mesija, ali je njegovo ime danas pojam vrsnog i svojevrsnog političara – Mesić.

Karijera političara danas je sigurno još i privlačnija. Ali, i sistem negativne selekcije je još veći. Vrsnim stručnjacima nude se daleko veći prihodi u gospodarstvu ili drugim institucijama u zemlji i inozemstvu, nego što bi to oni mogli zaraditi bavljenjem politikom. Naravno, legalno. Rijetki su oni stručnjaci koji sirenskom zovu novca pretpostavljaju časno obavljanje političkog poziva. Njih bi trebali prepoznavati i na njih ukazivati prije svih jednako časni i neovisni novinari. Nažalost, u preokretu devedesetih i u novinarstvu je s prljavom vodom bačeno i dijete, pa su na ovom području naše stvarnosti beskrupulozni politički utjecaji i kapital uvijek nekoliko koraka ispred etike i morala.

Upravo stoga skidam kapu slovenskim kolegama novinarima. Bez obzira na svoja osobna opredjeljenja, ovih su dana jedinstveno stali u obranu institucija demokratskog društva. Njih 570 potpisalo je peticiju zbog kršenja ljudskih prava, medijskih sloboda i svojevrsnog uvođenja cenzure. Peticiju su između ostalog adresirali i na Europsku Uniju. Istodobno se u Ljubljani okupilo oko 70 tisuća građana iz cijele Slovenije protestirajući zbog malih plaća i pada standarda. Pridružili su im se penzioneri i studenti. Na znanje: prosječna plaća u Sloveniji iznosi 1.240 eura, a prosječna mirovina je 68 posto prosječne plaće. Vladu Janeza Janše spasilo je predstojeće predsjedanje Europskom Unijom.

Naš HRT je šaptom pao. Sindikati lamentiraju nad teškom sudbinom radnika i ništa ne poduzimaju. Građanska svijest i samosvijest naših slovenskih susjeda neusporedivo je veća nego li je ovdje u predziđu Europe. Hoće li se poslije nedjelje nešto promijeniti? Pokušajte. Glasajte. Jer, kako poručuju s Radija 101: "Izađite i glasajte, jer govna izlaze sigurno. Zašto da ona odlučuju umjesto vas"?

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)