Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Bedastoće o preduskrsnom postu miješaju se s pričama iz 1001 noći

Veliki petak, metak, imetak...

Ovaj broj Glasnika izlazi na sam Veliki petak. Ističe korizma. Quadragesima, kod katolika preduskrsni četrdesetodnevni post. I vrijeme pokajanja i odricanja. Naslušali smo se ovih dana bedastoća i estradnjaka i estradnih političara o žrtvama koje će podnijeti za svoju vjeru. Uglavnom, kao, odricali su se jela. Neki i cigareta. Nitko nije rekao barem to, da će neutrošeni novac na svoje slabosti darovati potrebnim. Post im je očito dobrodošao za liniju. A darivanje im se čini grijehom rastrošnosti.

Nismo vidjeli ni jednog raskajanog tajkuna, koji svoju prigrabljenu i nepošteno stečenu imovinu rasplakan rodoljubivo vraća svojoj domovini Hrvatskoj i svojemu narodu moleći za oproštenje grijeha. Istina, naš se kralj mlijeka Luka Rajić odrekao sumnjivo stečenog mliječnog prijestolja. Ali u korist strane mliječne kraljevske loze. I to mu je sada veliki neoprostivi grijeh. Onaj prvi sumnjive privatizacije bio mu je oprošten, jer nije poput drugih miljenika hadezeovskog režima upropastio dobiveni leno. Štoviše, unaprijedio ga je. Odudarao je od ostalih jamitelja redovitim plaćanjem i svojih radnika i svojih kooperanata. Jedino je smetnuo s uma da kao vazal za dobiveno leno ima prema svojem feudalcu određene obaveze. Kako će i hoće li imperija uopće moći uzvratiti dobiveni udarac, to će se tek vidjeti.

Gospodin pak Štern, koji je premazan naftnim derivatima, a ne mliječnim proizvodima, tvrdi kako bi LUka RAjić prošao bez nevolja, da je njega pitao za savjet. Štern, kojem je naftna zvijezda donijela imetak, tvrdi da bi za gospodina Rajića i dalje tekli med i mlijeko, da je trećinu svojeg bogatstva od utrška prodaje Lure podijelio u dobrotvorne svrhe. Može se pretpostaviti da gospodin Štern savjetuje na temelju vlastitog iskustva. On je vjerojatno dobro znao kome treba udijeliti od vlastite stečevine, da bi se dalje stjecalo. I u nas i tokom inozemne poslovne karijere. Još su naši muzičari svojevremeno znali što znači čarobna riječ "padarok" za dobivanje unosnih gaža po prostranstvima negdanjeg Sovjetskog saveza. Danas ona ima jednako značenje u Rusiji u kojoj je Štern uspješno službovao. Vjerojatno zahvaljujući dijelu svojeg životnog iskustva kojeg je stekao kao muzičar. Nesebično nudeći savjet Rajiću, nije podrobnije objasnio kako i kome bi on trebao podijeliti tu trećinu svojeg basnoslovng imetka, jednakog sjaja i porijekla kao i ono iz priče o Ali babi i 40 hajduka.

Zapravo ta priča iz 1001 noći više ide uz lik i djelo našega generala s najviše odlikovanja. A da nikad nije vidio bojišta. Nekome metak, a nekome imetak. Nije jedini general koji je iz rata izašao s imetkom. I među njima su se regrutirali novi Glembajevi. Čini se da niti general Zagorec ne bi zapao u neprilike u kojima se našao, da je bio dobrotvorniji. Da je svoju stečevinu dijelio još s nekima. Tako barem tvrdi Terezija Barbarić. Između ostalog i honorarna šefica financija MORH-ove tvrtke RH Alan, preko koje se trgovalo oružjem. S te bivše pozicije danas je ključna svjedokinja u istrazi o navodnim Zagorčevim kriminalnim radnjama. I teško ga tereti. Ali generalu Zagorcu nije na kraj pameti priznati grijeh i pokajati se. Niti u korizmi. Je li zbog toga Kaptol otkazao ugovor s njegovom građevinskom firmom za izgradnju na zemljištu u zagrebačkoj Tkalčićevoj ulici? Ili zbog čudnog prizvuka priče o porijeklu i specifičnom načinu kako su brušeni dijamanti, koje je navodno general Zagi ponio sa sobom kao poputbinu odlazeći iz MORH-a? Što je istina, a što će presuditi pravda? U izlogu luksuzne zagrebačke trgovine Viktor izložena je velika lutka Kalimera, jadnog pileta iz nekoć popularnog crtića koje uvijek iznova iz epizode u epizodu uzalud traži pravdu i pravednost. Na staklu izloga ispisan je tekst koje pile izgovara na kraju svake epizode: "Pa to je prava pravcata nepravda". Vlasnica trgovine je gospođa Klerisa Zagorec, generalova supruga. Što to poručuje gospođa Zagorec? Tko će na kraju priče biti Kalimero?

Kad se spominju riječi pravda, nepravda i generali, tada većina asocira onaj sud u Haagu. I dok nam je još svježe sjećanje na medijsko izranjanje iz tame zaborava našeg uglednog sugrađanina Hrvoja Šarinića kao jedinog živućeg potpisnika tajnog računa u Klagenfurtu, ovih dana evo ga opet. Sada kao jednog od sudionika sastanaka predsjednika Tuđmana sa suradnicima, a čiji su zvučni zapisi transkribirani (prepisani) u tekst sada dokazi u haškoj optužnici koji terete trojicu generala. Gospodin Šarinić opovrgava autentičnost prijepisa tih fonograma sastanaka. Gledajući ga i sada, ali još i u ono vrijeme, onako uglađenog i gospodskog držanja, često mi je djelovao pomalo zbunjen u okruženju osoba društva u kojem je bio i u koje kao da nije spadao. Pitao sam se što on materijalno situiran radi u društvu barakuda i pirana, koje još i sada piruju čerupajući reliquie reliquiarum olim magni et inclyti regni Croatiae (ostaci ostataka nekoć velike i slavne kraljevine Hrvatske). Usput, nije mi jasno zašto naše zlatne vaterpoliste ponosno nazivaju barakudama, kada je ta i do dva metra duga riba iz porodice štuka koja napada i ljude svojevrsni pojam izuzetne grabežljivosti. Jednako kao što je hajduk pojam koji označava u biti drumskog razbojnika, ma kako se netko takvim ljudima divio. Upravo to udivljenje grabežljivcima i nasilnicima, zasađeno u mentalitetu mnogih na ovim prostorima, odredilo je križni put kojim prolazi Hrvatska. Doista, onima koji ne vjeruju u uskrsnuće i pobjedu dobra preostaje samo očaj.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (4)