Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Izbori su prošli, a Samoborci su opet bez sabornika

Tko će braniti naše interese?

Samoborci su imali čak tri kandidata za raspisana mjesta u Saboru. Na njihovu žalost, niti jedan od njih nije uspio osvojiti mjesto u saborskoj klupi.

Hrvoje Hitrec bezuspješno je pokušao reaktivirati svoju svojedobnu karijeru političara i, koliko se moglo zaključiti iz njegovih predizbornih izlaganja, sa saborske govornice opominjati hrvatski puk da ponovno ne srlja poput gusaka u maglu. Kandidirao se kao nezavisni kandidat. Nekadašnji klinci sjećaju ga se kao autora nekoć popularne dječje TV-serije Smogovci. Oni stariji znaju ga i po humorističnim, pa i satiričnim tekstovima s kojima je ubadao onaj propali sistem u čijem rušenju je i sam sudjelovao. Bio je suosnivač HDZ-a. Štoviše, predložen tada od jednog dijela članstva sasvim neočekivano kao protukandidat Franji Tuđmanu, koji je planirano trebao biti jedini kandidat.

Čini se da je Hitrec tada bio i sam iznenađen kandidaturom i svjestan njenih mogućih posljedica. Mudro se povukao. Izgledalo je da potom izabrani vođa nije bio zlopamtilo. Hrvoje Hitrec bio je i generalni direktor Hrvatske radiotelevizije. Ali je s tog mjesta bio zapravo maknut. Bio je i ministar informiranja. Ali zamjerali su mu da je nedovoljno elokventan, komunikativan za tu funkciju, pa i nerazgovjetan u javnim nastupima. Predsjednik je bio nezadovoljan. Misleći na Tuđmana, Hitrec je u svojoj knjizi Lijepa moja (Azur Journal, glavni i odgovorni urednik Samoborac Marijan M. Grakalić) napisao:

"...Otpilio me je poslije Osijeka, štono riječ, dr. Franjo Gregurić, koji je dobio mandat da sastavi novu Vladu, dobio je nalog da me zaboravi."

U istoj knjizi ovako je portretirao prvog predsjednika:

"Što mogu reći o predsjedniku Tuđmanu. Uporan, tvrdoglav zagorski mejaš, izdržljiv, dobar poznavatelj povijesti, tašt i sklon autoritativnosti generalskog tipa koju sam držao uvredljivom, konvertit koji je na vrijeme pronašao prave dimenzije hrvatstva, čovjek koji je znao realizirati ono što je teorijski smislio u kabinetu, sklon racionalnom riziku ali ne i avanturi, hodač na rubu žileta između diktature i demokracije, duboko u duši partizančina, čovjek s neobičnim talentom da krivo procijeni suradnike, sklon instituciji dvora, uključujući dvorsku ludu. Borac, svakako fajter. Za mnoge javnosti neobjašnjive poteze bijaše kriv njegov uteg na nogama, Hercegovina... 'Da nije toga, koliko bi bilo lakše', uzdisao je jednog mirnijeg prijepodneva kada smo zajedno redigirali neki tekst. Mislio je na Hercegovinu".

Ostala dvojica samoborska saborska kandidata nemaju u usporedbi s prvim niti tako značajan niti uzbudljiv curiculum vitae. Pogotovo ne relativno mladi samoborski obrtnik Mladen Guliš. Vodstvo stranke HNS-a znalo je vrednovati njegove zasluge na pridobivanju novih članova, kao i iskazane organizatorske sposobnosti na samoborskom području. Nagrađen je relativno visokim četvrtim mjestom na kandidacionoj listi stranke u sedmoj izbornoj jedinici "od Jaruna do mora". Ali, kako je agresivna predizborna kampanja "Čačića za premijera" (a Vesnu Pusić za ministricu vanjskih poslova) zapravo proizvela negativni efekt među potencijalnim biračima, tako je i pokušaj samoborskog kandidata HNS-a bio bezuspješan.

Još manje šanse imao je Stjepan Črnjak, kandidat na listi HSLS-a. Bio je petnaesti, posljednji na listi. Kad se zna da se HSLS zapravo borio za opstanak kao parlamentarna stranka, niti više rangirani na kandidacionoj listi nisu imali baš nikakve šanse. Ruku na srce, stranački brak Adlešić-Friščić bio je spas za HSLS i HSS. Omogućio je njihovo preživljavanje u Saboru. Jer ovi izbori imali su ishod prema onoj izreci: kad se slonovi tuku, uvijek trava strada. Ali, premda su obje stranke na ovim izborima polučile manji broj zastupnika u Saboru u odnosu na prethodne izbore, ispada da su te dvije stranke odlučujući uteg koji će prevagnuti na vagi odmjeravanja sposobnosti formiranja vlasti.

Koliko će pak taj sadašnji uspjeh koalicije HSS-HSLS biti uteg tim strankama na sljedećim izborima? Pitanja koja se čuju u raznim kontakt-emisijama na radio i TV-stanicama kao šala na račun obiju stranaka, zapravo su vrlo simptomatična: da li se tu radi o seljačko-liberalnoj ili liberalno-seljačkoj stranci? Ma koliko se vođe obiju stranaka trude javnost uvjeriti da je njihovo priklanjanje HDZ-u ili SDP-u isključivo programske naravi u obrani interesa njihovih birača, u medijskim ogledalima imaju odraz trgovačkih ili čak ucjenjivačkih stranaka.

Bivši predsjednik HSS-a Zlatko Tomčić, kojem je, kako se govori, baš Friščić "nasapunao dasku" poslije prošlih izbora, dobio je zadovoljštinu. Seljaci su polučili još manje mjesta u Saboru. A što bi na sve to rekao, nažalost pokojni predsjednik seljačke stranke Josip Pankretić, legendarni Joža? Šteta što njegov sinek nije naslijedio niti tatekov politički dar, niti njegov iskričavi duh.

A koliko tek liberalima nedostaje Vlado Gotovac! I ne samo njima. Na hrvatskoj političkoj sceni još se nitko takav nije pojavio, tko bi popunio prazninu koja je ostala poslije odlaska Vlade. Vrhunski intelektualac, nepokolebiv i nesavitljiv, beskompromisan i pod cijenu zatvorskih kazni. Nenadmašni govornik. Savršeno pošten čovjek. Jednom prilikom mi je rekao:

"Zamislite, i u stranci mi neki predbacuju da sam suviše pošten za političara. Zar je uvjet za bavljenje politikom i kvaliteta političara nepoštenje? Ja na to ne pristajem!"

U petak 7. prosinca navršit će se sedam godina od Vladinog odlaska. Hoće li barem liberali napokon shvatiti kakvog su bogatstva baštinici?

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (11)