Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Pojavljuje se nova vrsta telefonskih ispitivača

Osjećam se sve važnijim

Osjećam se sve sretnijim i sve važnijim. Nazivaju me meni nepoznati ljudi. I pozivaju me na ručkove i večere u ime neke firme. Uglavnom umilni ženski glasići. Zavodljivo mi obećavaju nekakav dar. Ako dođem. Vjerojatno bih ga dobio, da sam otišao. Ili čak pozivaju na besplatni dvodnevni izlet na more s pansionom u dobrom hotelu. Ni to nisam provjerio. Onda mi neki drugi javljaju da sam upravo ja dobitnik neke vrijedne nagrade. Besplatne demonstracije u mojoj kući aparata za hidromasažu stopala, kojim se liječe sve bolesti. Ili aparata za elektroakupunkturu s istim efektom sveliječivosti, a bez bockanja iglicama. Možda bih se riješio uvijek novih spoznaja užasa našeg zdravstvenog sistema, da sam prihvatio te ponude. Ili da sam prihvatio telefonske ponude agenata firmi za zdravstvena i životna osiguranja. Zašto ne prihvaćam ponude? Jer se držim one američke istine utemeljene na životnom iskustvu: nema besplatnog ručka.

Sve one telefonske pozive s ponudama raznovrsnih knjiga (priznajem, na njih sam slab) da i ne spominjem. A u paleti tih telefonskih zvonjava baš u vrijeme poslije ručka ili TV-dnevnika, pojavila se nova vrsta ispitivača. Onih koji ispituju javno mnijenje o raznim temama, pa i političkim. Oprostite ako smetam, obično počinju. Naravno da smetaju. Ali ne kažem im to, već sa svima nastojim biti uljudan. I onda kad ih odbijam. Vjerujem da tim ljudima nije ugodno na taj način kruh zarađivati. Sigurno svašta čuju od uznemirenih građana. Stoga je razumljivo da je u mnogim razvijenim zemljama zabranjen i kažnjiv telefonski marketing i anketiranje. Bilo bi dobro da i u nas bude tako.

I neke naše političke stranke prakticiraju i taj telefonski marketing pa se ispitivači u pravilu otvoreno predstavljaju s bojom koju predstavljaju. Zajedničko im je pitanje kao i u agencija za ispitivanje javnog mnijenja: za koga ćete glasati na idućim izborima?

Naravno, takvo pitanje može biti zadiranje u svojevrsnu intimu svakog pojedinca. A mnogi se ne libe o tome govoriti i objašnjavati svoj stav. Ispričala mi je moja kolegica kako njena sestra na to pitanje bez krzmanja odgovara: "Za HDZ! Zato jer nam je dao državu." Gospođa je u trećoj životnoj dobi. I moj pokojni šogor, Bog mu dao duši lako, bio je jednakog mišljenja. Kad sam ga suočio još sredinom devedesetih s nepobitnim činjenicama malverzacija, korupcije i pljačke počinjenih od dužnosnika iz redova HDZ-a, odgovorio mi je: "Neka me pljačkaju. Barem znam da me pljačkaju moji, a ne više Srbi!" Ovo i još neka slična rezoniranja ispričao sam nekoć poznatom TV-komentatoru i kolumnisti Ferala Milanu Gavroviću. Čudio sam se tolikoj zaslijepljenosti. Čak i obrazovanih ljudi. Pokazao je rukom na glavu rekavši: "To ti ne proizlazi odavde, već od tuda". Zauzeo je pozu kakvu hadezeovci zauzimaju dok se svira himna.

Doista, iracionalnosti se ne može suprotstavljati argumentima. Naši stereotipi pak pripisuju tu iracionalnost svim ljudima treće dobi. Kao, penzići su najstabilniji glasački potporanj hadezeovske konstrukcije. Sudeći po komentarima starijih građana u raznim kontakt-emisijama dojam je drugačiji. Pogotovo u kontakt-emisijama nepokorenog Radija 101. Stariji slušatelji te radiostanice jobovski podnose njihovom uhu nepodnošljivu glazbu. Samo da bi čuli njihovom uhu ugodni govorni dio. A koji je opet trn u uhu hadezeovskoj i desničarskoj klijenteli fanova Škoro-Thompson milozvučja. Koja pak nikako nije u većini starije životne dobi. Dokaz je tome publika na koncertima dvojice kumova. Istina, među uspaljenom ucrnjenom mlađarijom na Thopsonovom koncertu bijahu svojedobno zapaženi i stariji. I Ćesić-Rojs s frizurom, često i pozom "alla Benitto". I "procesom Lora" proslavljeni sudac Slavko Lozina. I Ivić Pašalić, za kojim se vuku repovi, ali nema tragova. I ex-ministar Miomir Žužul, koji je zbog repova morao abdicirati u korist Plavog Anđela. I još jedan ex-ministar vanjskih poslova Zvonimir Šeparović, zajedno sa suprugom Brankom. Viđen je tada na Thompsonovom derneku i aktualni ministar prosvjete Primorac. Jesu li svojim prisustvom samo svjedočili o tome kako je nepremostiva zapreka između pameti i srca? Ili ima tu i pokvarene proračunatosti?

Jedan stariji radioslušatelj nedavno je podsjetio kako je nekadašnji premijer hadezeovske vlade Nikica Valentić operušao penziće. Od tada nastali dug sada Sanader kao dobrotvor milostivo vraća, rekao je, a zapravo ucjenjuje ljude na izmaku života bržim rokom isplate: pristani na pola kao da si dobio sve. Drugi pak sluštelj, bivši radnik propale Prvomajske i branitelj, pobrojao je, kako reče, samo nekoliko kapitalnih primjera pljačke stoljeća na hrvatski način. I zaključio: "Oni se moraju za to ispričati hrvatskom narodu, jer su oni tada vodili Hrvatsku i čak donosili propise koji su ozakonili tu pljačku. Tek tada ću vjerovati da se radi o reformiranom HDZ-u."

Krimi-priča o milijunima iz splitskog škvera nikako ne govori o Sanaderu kao našem Lutheru koji osuđuje prodaju oprosta jamiteljima. O tome svjedoče ovih dana opetovane europske packe Vladi zbog našeg pravosuđa i korupcije.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (22)