Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Ivan Kreutz
NA RUBU EUROPE

Inovatorima s područja uštede energije kod nas su se smijali, a danas puno toga već uvozimo

Zlato iz dreka

Ne, nisam se ni posvadio, ni razišao s urednikom ovog lista. U svakom slučaju zahvaljujem na upitima onih koji su primijetili da je u prošlom broju izostala ova kolumna. Jednostavno, bio sam odsutan. Novu Godinu dočekao sam u Njemačkoj, a onda još malo produljio boravak tamo. Svima koji me sada možda samo kurtoazno pitaju "Kako je u Njemačkoj?", odgovaram: "Sve je isto kao i ovdje, samo je u Hrvatskoj mnogo gore".

Bio sam na području triju gradića, Aalen, Ellwangen i Heidenheim. Oni se pak nalaze sjeveroistočno od Stuttgarta, pokrajina Baden-Würtenberg, površinom veća od Hrvatske. Nije mi jasno zašto ju mi nazivamo pokrajinom, kad ima sve karakteristike države ograničenog suvereniteta: svoj parlament, vladu s ministarstvima, sudbenu vlast uključivo i ustavni sud, policiju... Uostalom, kao što to imaju i sve ostale njemačke društvene zajednice koje mi ovdje nazivamo pokrajinama. Ne shvaćam što je još preostalo za program onima koji se i nadalje zalažu za federalizaciju Njemačke.

Dakle, na uže opisanom području već jako dugo na privremenom radu boravi priličan broj Samoboraca. Njihova lista žalopojki je podugačka. Počevši od zdravstvene reforme do stalnog Damoklovog mača nezaposlenosti, koji izaziva depresivnu neizvjesnost i nesigurnost. Premda sam u njihovim novinama pročitao da je klatno njemačkog ekonomskog sata u konjunkturnom zamahu. Pritom Baden Würtenberg postiže najmanje brojke nezaposlenosti u Njemačkoj. A područje triju spomenutih gradića ima stopu nezaposlenosti 5,4 posto. Među njima Ellwangen čak 4,8 posto. Brojka od pet posto nezaposlenih smatra se punom zaposlenošću stanovnika. Naši tamošnji Samoborci imaju drugačiji osjećaj.

Zamijetio sam i jednu demonstraciju nezaposlenih. Izveden je i javni performans šišanja duge kose, brijanja brade i pranja. Kao protest protiv kršenja ljudskih prava odlukom vlasti, kojom se uskraćuje naknada za nezaposlenost onima koji se neurednog izgleda javljaju na posao s uputnicom od zavoda za zapošljavanje. Naravno, ima i rada na crno. Nijemci su tko zna kada smislili taj izraz "rad na crno". Iako to tek danas dolazi do punog izražaja, kad se vidi koliko je tamnopute radne snage na poslovima koje domaći neće raditi. Ali, ne radi se o izbjegavanju plaćanja poreznih i drugih davanja, već o zakonskim preprekama zapošljavanja stranih radnika.

Ugostitelji se žale da druge radne snage nema. Vinogradari isto tako... Jedan moj znanac zaposlio je na crno Poljakinju, kao njegovateljicu za svoju staru majku.

Ni Nijemci se ne mogu pohvaliti da kod njih nema prekapanja po kontejnerima za otpad. Baš kad sam ja tamo bio vatrogasci su morali intervenirati. Otvorili su kontejner kao konzervu i iz njega izvadili, ne penzića, već jednog 22-godišnjaka. Objasnio je da je njegova 24-godišnja ljubljena, rješavajući se suvišne odjeće, zabunom bacila torbicu sa skupocjenim kozmetičkim priborom. Ako vas zanima i to: našao je torbicu. A kakva je bila nagrada požrtvovnom nalazniku sami zaključite. Meni je zapelo za oko da se radilo o kontejneru za tekstil.

Ma ta specijalizacija kontejnera za otpad u Njemačkoj je fascinantna. I staklene boce se po boji ubacuju, ukoliko ih se ne vraća u trgovine. Sortiranje je zapovijed čije kršenje nikomu ne pada na pamet. Kako i ne bi kad se tome uči od malih nogu. Moja mala unuka iz njemačke obiteljske grane, nakon što ju previju i zapakiraju pelenu, sama je nosi u kantu za smeće. I to odlaže baš u onu pravu, tome namijenjeno. A ima nepune dvije godine. Malo stariji unuci poučili su me koja kanta čemu služi. Jedne su za smeće, druge su za otpad. Za smeće su posebne vrećice i to se plaća. Za otpad su vrećice druge boje i odvoz je besplatan. Smeće se plaća po količini, a za otpad zahvaljuju, jer se prodaje kao reciklažna sirovina.

U Njemačkoj sam se sastao sa starim znancem, inače vrlo imućnim poduzetnikom. Otkrio mi je jedan od najnovijih poslova iz svoje raznovrsne palete interesa. U Hrvatskoj i susjednim zemljama kupuje staro motorno ulje za preradu u Njemačkoj. Zanima ga i prerada starog jestivog ulja. Za njega su još nekoć prijatelji u šali govorili da je takav srećković da bi mu se i drek u ruci pretvorio u zlato. Gotovo da je to priča sa starim motornim uljem.

Ali, prave čarobne riječi sada su u Njemačkoj "obnovljivi izvori energije". Pogotovo od kada je Putin zavrnuo pipac plinovoda Bjelorusiji, a osjetila ne samo Njemačka. Na području na kojem sam bio već radi pet velikih seoskih gospodarstava koji iz stajskog otpada proizvode i prodaju u mrežu bioplin, a preostaje im gotovo bezmirisno, izuzetno gnojivo. U toku je bila montaža pet vjetroelektrana. Kćerka i zet, kao specijalizirani arhitekti za te poslove projektiranja i ispitivanja energetske kuće, upravo su obavljali završne provjere sagrađene kuće. Pričali su mi što se sve poduzima da se do 2020. godine 30% energije proizvodi iz obnovljivih izvora. Pritom su me podsjetili na recepte koje sam objavljivao kao glavni urednik revije SAM svoj majstor osamdesetih godina. S prof.dr. Urošom Desnicom i Ivom Salettom predstavio sam solarne kolektore napravljene od običnih pločastih radijatora potvrđenih na Institutu Ruđer Bošković. Sa Samoborcem, ing. Ivanom Medvedovićem, napravili smo od starog hladnjaka dizalicu topline i vjetrenjače. Imali smo i gospodarstvo koje je proizvodilo bioplin. S, danas profesorom na Arhitektonskom fakultetu, Radovanom Mišćevićem objavili smo njegov projekt pasivne solarne kuće. Danas prof.dr. Mile Baće vozio je automobil na etanol. Poticali smo na korištenje biodizela od uljane repice i iščeprkali kao primjer osječku tvornicu OLT, koja je još početkom prošlog stoljeća proizvodila takve motore itd.

Tada su nam se ovdje smijali, a danas sve to gledam u Njemačkoj. I puno toga već uvozimo.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (4)