Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Zagađivanje atmosfere i kršenje sporazuma iz Kyota

Može li se više disati punim plućima?

Nedavno izvješće Europske agencije za okoliš ukazuje na činjenicu da je kvaliteta zraka u EU ispod one koja je proklamirana od strane Svjetske zdravstvene organizacije. U EU godišnje se bilježi pola milijuna preranih smrti koje su povezane sa zagađenjem zraka. Još veći utjecaj zagađenje ima na nestanak biološke raznolikosti nužne za održiv razvoj okoliša. Premda je stanje svake godine sve bolje i dalje su u zraku prisutni opasni zagađivači iznad dopuštenih količina. Atmosfera koja okružuje Zemlju preduvjet je postojanja života na njoj. Istovremeno, to je izvanredan recipijent raznovrsnog zagađenja. Osim svog velikog kapaciteta za prijem zagađenja i lakoće otpuštanja tog zagađenja posebna osobina je lako i nekontrolirano širenje zagađenja na velike udaljenosti. Nakon otpuštanja zagađenja u atmosferu u potpunosti se gubi mogućnost njegove kontrole, u smislu uklanjanja. Kao najbolji primjer zagađenja okoliša tisućama kilometara daleko od mjesta njenog nastanka može poslužiti katastrofa nuklearne elektrane u Černobilu 26. travnja 1986. godine. U okoliš je oslobođena ogromna količina radioaktivnih tvari (radionuklidi). Radionuklidi su se širili putem vjetra preko sjeverne Europe na Veliku Britaniju, a potom i na preostali dio Europe, pa i do naših krajeva. Industrijalizacijom zagađenje atmosfere se enormno povećalo u zadnja dva stoljeća. Ranije, zagađenje je nastajalo isključivo iz domaćinstava i manufaktura koja koriste drvo i ugljen kao glavne izvore energije. To su klasični zagađivači zraka koji u atmosferu izbacuju dušikov dioksid, ugljični monoksid, sumporni dioksid i lebdeće čestice. Zagađenje atmosfere povećava se tijekom 20. stoljeća korištenjem drugih oblika fosilnih goriva, prije svega nafte, u čemu prednjači automobilski promet. Razvojem industrije, osobito one teške, anorganske i organske, nastaju specifična zagađenja atmosfere koja za posljedicu imaju obolijevanje od raznovrsnih oblika respiratornih i kardiovaskularnih bolesti, uključujući maligne procese. Među anorganskim spojevima ističu se azbest i teški metali, dok su među organskim zagađivačima benzen, toluen, diklormetan, formaldehid, poliklorirani bifenil, tetrakloretilen i sl. (poput kancerogenih i genotoksičnih policikličkih aromatskih ugljikovodika).

Osobit značaj u zagađivanju atmosfere imaju lebdeće čestice. Razlikuju se po fizikalnim i kemijskim svojstvima. Od fizikalnih svojstava najbitnija je njihova veličina. One manje od 2,5 µm prodiru do plućnih alveola pa njihova količina u 24 sata ne smije prelaziti masu od 25 µg/m3. Po svom kemijskom sastavu ove čestice mogu biti sulfati, nitrati, amonijak, ugljik, teški metali i ioni. Procjenjuje se da u Europi izloženost lebdećim česticama dovodi do skraćivanja očekivanog trajanja života za gotovo devet mjeseci, a uzrok je ogromnom broju hospitalizacija i preranih smrti.

Osim zagađenja vanjske atmosfere na zdravlje čovjeka još veći utjecaj ima zagađenje zraka u prostorima za boravak i odmor. Ovdje je jedan od glavnih problema izloženost duhanskom dimu. Stoga je borba protiv pušenja u zatvorenom prostoru, a sve više i na otvorenom, uzela maha u brojnim europskim zemljama. I kod nas je zakonodavac ograničio upotrebu duhana na javnim mjestima, a to čine i tradicionalno "pušačke" zemlje poput Turske i Rusije.

Napokon, ali gotovo i najznačajnije, zagađenjem atmosfere i otpuštanjem stakleničkih plinova uništava se ozonski omotač, što povećava izloženost čovjeka štetnim zračenjima iz svemira te globalni porast temperature na Zemlji. Nade u rješavanje problema zagrijavanja atmosfere unijeli su svjetski lideri potpisivanjem sporazuma u japanskom gradu Kyotu kojim su se dogovorila ograničenja u ispuštanju stakleničkih plinova svim zemljama potpisnicama. Kako je i Hrvatska potpisnica ovog sporazuma i njoj su određene maksimalne kvote koje joj za sada omogućavaju industrijski rast (što znači da smo zbog niskog stupnja razvijenosti mali zagađivači pa nam se daje šansa da se i dalje razvijamo do očekivanog nivoa). Doduše, najveći zagađivači izbjegli su potpisati taj sporazum (Kina i Amerika), znajući da bi to moglo usporiti njihov privredni rast. Zbog nemogućnosti da se bez glavnih "igrača" postigne stvaran utjecaj na globalno očuvanje atmosfere, zemlje potpisnice počele su izražavati svoje negodovanje. Napokon, Kanada je ovih dana istupila iz spomenutog sporazuma iz jednostavnog razloga što nije u mogućnosti ispuniti usvojene kriterije te joj prijeti plaćanje ogromne kazne zbog toga (u milijardama dolara). A istovremeno Kina i Amerika i dalje zagađuju atmosferu. Da li je to znak raspada postignutog sporazuma i nastavak neograničenog zagađivanja i uništavanja prirodnih resursa naše atmosfere ili još ima nade za naš planet?

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)