Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Kakav rizik snosi osiguravatelj za neprofesionalno i loše ulaganje naših sredstava?

Životno osiguranje iliti životna prijevara

Prije četiri godine odlučio sam štedjeti za starije dane. Agent osiguravajućeg društva predložio mi je da umjesto klasičnog životnog osiguranja uzmem ono s ulaganjem sredstava u investicijske fondove. Svoje uvjeravanje potkrijepio je pokazateljima rasta dobiti, koja je bila znatno veća kod ulaganja u dionice u odnosu na klasično životno osiguranje, gdje je dobit garantirana, ali znatno niža.

Poslušao sam savjet predstavnika te jake osiguravajuće kuće i otpočeo s mjesečnim uplatama u iznosu od po 1.000 kuna. Izračunao sam da će desetogodišnje ulaganje stvoriti dovoljno novca za sigurniju starost (za bolju zdravstvenu skrb, za doplatu troškova doma umirovljenika i sl.). Početkom godine dobivao sam obavijest o visini uloženih sredstava tokom protekle godine. Iznosi su se slagali s mojom evidencijom. Uočio sam da mi nigdje nisu naveli kolika je trenutačno vrijednost uloženog novca. Bio sam svjestan općeg pada vrijednosti dionica, ali sam ranije bio uvjeravan kako se taj novac ulaže u sigurne dionice diljem svijeta, koje će uvijek donositi kakav takav prinos.

Manje više bezbrižno nastavio sam sa svojim ulaganjem u životno osiguranje. Prije nekog vremena, posve slučajno, čuo sam u emisiji Potrošački kod kako je jedna osoba ulagala u slične svrhe i kad je zbog neke životne potrebe i nemogućnosti daljnjeg ulaganja zatražila prekid životnog osiguranja nemalo se iznenadila kad je vidjela da je isplaćeni iznos daleko ispod vrijednosti uloženog novca. To me vidno uznemirilo i ponukalo da provjerim što točno piše u brojnim klauzulama, iznimno sitno pisanog, ugovora. Dakako, nigdje niti riječi o minimalno zagarantiranoj dobiti, pa čak niti onoj koju osiguravajuća društva daju kod klasičnog oblika životnog osiguranja (bez ulaganja u investicijske fondove).

Nazvao sam osiguravajuću kuću i zamolio da mi izračunaju trenutačnu vrijednost uloženih sredstava. Prema mojoj evidenciji do tada sam uložio 44.000 kuna. Ubrzo mi je javljeno da je trenutačna vrijednost uloženog novca svega 26.383,65 kune. Očito sam u ova 44 mjeseca životne štednje izgubio više od 17.000 kuna. Vrijednost uloženog novca umanjena je za 40%. Bio sam iznenađen, ali još više ljut na osiguravajuću kuću koja je čitavo vrijeme krila, od mene kao ulagača, stalan pad vrijednosti uloženog novca. Dakako da sam odmah prekinuo ovu životnu prijevaru i zatražio isplatu onoga što je preostalo od moga novca. Tom prigodom sam se obratio predsjedniku uprave kratkim pismom u kojem izražavam duboko razočaranje neprofesionalnošću i nekorektnošću poslovanja. Smatram da bi minimum korektnosti u uzajamnom odnosu bio redovito periodičko izvješćivanje o vrijednosti udjela za uplaćeni novac, što nije učinjeno niti jednom u gotovo četiri godine trajanja životnog osiguranja. Na taj su način podržavali moju iluziju da doista imam protuvrijednost u udjelima u iznosu uplaćenih polica. Ispada da onog časa kad sam uplatio mjesečni iznos od 1.000 kuna ta je vrijednost bila umanjena za 40%. Pod ovakvim uvjetima samo bi nerazuman čovjek, da ne kažem luđak, nastavio s ovakvim oblikom osiguranja. A istovremeno sam se pitao, gdje je tu bilo kakav oblik osiguranja?

Valja uočiti da osiguravajuća kuća posluje bez ikakve odgovornosti i bez ikakvog rizika, a da je gubitak vrijednosti i rizik isključivo na strani ulagača. Postavlja se pitanje kakav rizik snosi osiguravatelj za neprofesionalno i loše ulaganje mojih sredstava. Nije moguće da je zbog njihovih profesionalno loših prosudbi o ulaganju mojeg novca gubitak samo moj. Na pismo ovog sadržaja nisam primio nikakav odgovor, pa čak niti onaj kurtoazni, nekakvu formalnu ispriku zbog nesporazuma ili tome slično. A osiguravatelj se dobro naplatio iz mojeg novca za svoj "trud" i "rad", ne uključujući u tu naplatu svoj neuspjeh u poslovanju s mojim novcem. Pa, ako ste slučajno ranijih godina prilagali potvrdu o životnom osiguranju do 12.000 kuna (koliko je država dopuštala svakom poreznom obvezniku godišnje olakšice) u poreznoj prijavi, tada će vam cjelokupni iznos, u slučaju prekida daljnjeg ulaganja u očiglednu pljačku (tj. raskida ugovora o tzv. životnom osiguranju) prije isplate preostalog novca umanjiti iznos porezne olakšice i to doznačiti državi. Potom sam od osiguravatelja primio dokument kojim potvrđuju da su uplatili porez od olakšice i da sam kod njih, zamislite, ostvario primanja.

Stoga, dragi čitatelji, ulažete li svoj teško stečeni novac u životno osiguranje, provjerite njegovu vrijednost, jer se tzv. brokeri igraju i kockaju s vašim novcem, bez ikakve odgovornosti. Za pogrešnu medicinsku prosudbu ili nedajbože loše liječenje vi biste tužili svakog doktora, a što učiniti s onima koji neodgovorno, nestručno, neprofesionalno i s velikim gubitkom ulažu naš novac? Domaći bi rekli: "Puhnuti im vrit!", kao što su oni puhnuli na vaš novac koji je odlepršao u tuđe džepove.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)