Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Trebamo li se bojati šećerne bolesti?

Ništa u njoj nije slatko

Inzulin je hormon koji se luči iz nakupina stanica u repu gušterače (pankreas). Uloga mu je unos šećera iz cirkulacije (nakon resorpcije iz probave) u stanice čitavog organizma. Kod nepravilnog rada ili nedostatka ovog hormona raste nivo šećera u krvi što dovodi do šećerne bolesti. Šećerna bolest sastoji se od skupine metaboličkih poremećaja u kojima je došlo do poremećaja u izlučivanju inzulina ili njegovom djelovanju. Iz iskustva znamo da neki ljudi obole od šećerne bolesti već u ranoj mladosti (tip 1), a većina ipak u starijoj životnoj dobi (tip 2). Uz tip 1 i tip 2, poznat je onaj nastao tijekom trudnoće (gestacijski), ali i drugi specifični tipovi dijabetesa. Prije nastanka same bolesti i njenih simptoma javlja se poremećaj tolerancije glukoze ili povišene vrijednosti u krvi na tašte. To stanje se naziva predijabetičkim i kod nekih ljudi nikada se ne razvije u pravu bolest.

Zašto je dijabetes opasna bolest? Prije svega bolesnik dugo nema većih smetnji, sve do pojave mogućih i neizbježnih komplikacija. Komplikacije šećerne bolesti su one akutne (poput hipoglikemijske kome), a s javnozdravstvenog stanovišta značajnije su one kronične. Kronične komplikacije opterećuju zdravstveni fond (korištenje zdravstvenih usluga do kraja života) i uzrok su smrtnosti kod oboljelih osoba. Glavni problem su aterosklerotske promjene na krvnim žilama koje zahvaćaju čitav organizam, a pogođeni organi su mozak, probavni, genitourinarni, koža i sluznice te oko. Promjene na krvnim žilama zahvaćaju kako kapilare, tako i veće krvne žile. Mikrovaskularne komplikacije su povezane sa smetnjama cirkulacije u očnoj pozadini (retinopatija), perifernim živcima (neuropatija), bubrezima (nefropatija) i mozgu (demencija). Makrovaskularne komplikacije zahvaćaju srce (koronarne arterije), mozak (cerebralne arterije) i veće krvne žile periferije. Dijagnoza se postavlja određivanjem vrijednosti koncentracije glukoze u krvi (u mmol/L) na tašte i nakon oralnog opterećenja sa 75 g suhe glukoze otopljene u vodi. U Hrvatskoj su razrađene kliničke smjernice za dijagnozu i liječenje šećerne bolesti.

Trenutačno svaki deseti odrasli Amerikanac boluje od dijabetesa, a do 2050. godine broj oboljelih bi se mogao povećati na svakog trećeg, prema analizi nacionalnog Centra za kontrolu i prevenciju bolesti (CDC) iz Atlante. Brzo povećanje učestalosti dijabetesa temelji se na pretpostavci da će se broj novih slučajeva dijabetesa godišnje gotovo udvostručiti, sa 8/1000 ljudi u 2008., do 15/1000 ljudi u 2050. Procjena obuhvaća tip 1 i tip 2 dijabetesa. Osobit javnozdravstveni problem predstavlja činjenica da 2/3 dijabetičara žive u zemljama u razvoju. Koliki je značaj dijabetesa vidljivo je iz zdravstvene potrošnje. U prosjeku oko 10% zdravstvenog novca odlazi na liječenje dijabetesa i njegovih komplikacija.

U Hrvatskoj je zastupljenost (prevalencija) dijabetesa 6% u dobi od 18-65 godina. U starijim skupinama je znatno viša. Osim toga, šećerna bolest se nalazi na devetom mjestu prema uzroku smrti s mortalitetnom stopom od gotovo 2%. U RH postoji nacionalni registar za dijabetes. U CroDiab registru sveukupno je registrirano više od 93 000 bolesnika. Od prijavljenih bolesnika njih 7% klasificirano je kao tip 1, potom 92% kao tip 2, a 1% kao drugi tip. Bolest se može liječiti dijetetskim mjerama (dijeta) ili lijekovima. Preko polovine bolesnika liječi se oralnim hipoglikemicima; oko 15% bolesnika oralnim hipoglikemicima u kombinaciji s inzulinom, dok samo inzulin prima 28% bolesnika. Manji dio bolesnika liječi se samo osnovnim dijetetskim mjerama.

S obzirom na tako visoku učestalost dijabetesa u našoj populaciji situacija izgleda pomalo zastrašujuća. Je li moguće nešto učiniti da se bolest ne dogodi? Zbog različite etiologije dijabetesa moguća je bolja prevencija staračkog oblika bolesti. Ovdje na djelo dolaze javnozdravstvene preventivne mjere. Bitna je edukacija - od osvješćivanja potrebe stalne tjelesne aktivnosti do održavanja tjelesne težine. Značajan je skrining osobito među osobama starijima od 45 godina s indeksom tjelesne mase iznad 25 kg/m2. Zbog učestalosti dijabetesa značajne su mjere sekundarne prevencije, među kojima se ističu prevencija dijabetičkog stopala, kontrola hipertenzije, snižavanje lipida, rano otkrivanje retinopatije i nefropatije.

Želite li umanjiti svoju šansu za dobivanje dijabetesa nužno je stalno održavanje tjelesne aktivnosti i normalne tjelesne težine. Ako ste već oboljeli, onda je važno održavanje šećera u krvi u normalnim granicama i stalna kontrola tjelesnih funkcija koje su povezane s mogućnom sklerozom krvnih žila.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)