Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Nekontrolirano i neopravdano divljanje cijena lijekova

Lijekovi – isti, a različiti

Potrošnja lijekova u Hrvatskoj u neprekidnom je porastu. Razloga tome je više. S jedne strane, u prosjeku smo sve stariji pa je potrošnja zbog kroničnih bolesti povećana. S druge strane, medicina i farmaceutska industrija su u stalnom razvoju i pronalaženju novih lijekova koji se stavljaju na tržište. I napokon, očekivanja građana su sve veća u želji da se zdravstvena usluga izjednači s onom u bogatim zapadnim zemljama. Kako bi se za naše državljane osigurali potrebni lijekovi HZZO je izradio listu lijekova za koje nije potrebna dodatna participacija osiguranika. Osim te liste postoji i druga lista lijekova, za koju osiguranik mora dodatno platiti, bilo putem dodatnog zdravstvenog osiguranja, bilo putem neposredne uplate u ljekarni za takav lijek. Koja je razlika između lijekova s ove dvije liste?

Stručnjaci i oni u HZZO-u bi rekli da suštinske razlike nema. Lijekovi na osnovnoj listi su iste kemijske strukture, s istom aktivnom supstancom kao i adekvatni lijek na onoj skupljoj listi lijekova. Pa u čemu je onda razlika i zašto plaćati više za istu korist? Razlika ipak postoji, a odnosi se na ono što je u deklaraciji lijeka pisano sitnim, gotovo nečitljivim, slovima. To je područje nuspojava, interakcija s drugim lijekovima i kontraindikacije. Na onoj "jeftinijoj" osnovnoj listi nalaze se lijekovi koji imaju "lošije" osobine upravo u tim područjima (nuspojave, interakcije, kontraindikacije). Možda to nekome i nije bitno, ali ipak nije tako. Itekako je važno da se prigodom uzimanja određenog lijeka pacijentu nanese što manja šteta, uz očekivanu korist od davanja tog lijeka. Primjerice, ako uzimanje nekog lijeka izaziva neugodan okus po željezu, zbog kojeg vam se povraća i nakon čaše obične vode, ili lijek izaziva proljev, glavobolju, osip po koži, mučnine, razdražljivost, nemir, pospanost, nemogućnost upravljanja motornim vozilom i sl., tada je to pacijentu itekako bitno, jer mu umanjuje kvalitetu svakodnevnog življenja. Ponekad lijek u kombinaciji s nekim drugim lijekovima izaziva oštećenje želučane sluznice, bubrega, jetre ili koštane moždine. Sve to je jako zabrinjavajuće za onoga kod koga se takve posljedice interakcije lijekova pojave. A one mogu završiti i naglom smrću.

Dakle, da pojasnimo čemu onda dvije liste lijekova i kakvi se to lijekovi nalaze na njima. Na onoj osnovnoj listi su lijekovi koje proizvode tvornice kao kopije nekog originalnog lijeka. Oni sadrže istu aktivnu supstancu pa te lijekove nazivamo generičkim lijekovima. Na drugoj, skupljoj listi, su originalni lijekovi proizvedeni u tvornicama koje su zaštitile svoje proizvode pa im je i cijena veća. Na doktorima je da odaberu najbolji lijek za svoga pacijenta, a ponekad je na pacijentu da se odluči s koje liste želi lijek (ako nema dopunsko zdravstveno osiguranje).

Uz sve to postoje lijekovi koji nisu registrirani u našoj zemlji i ne nalaze se niti na jednoj od spomenutih lista. Stručnjaci u HZZO-u smatraju da tim lijekovima nije mjesto na našim listama lijekova, jer su ili preskupi ili već na listi imamo one koji su sličnog djelovanja. Postoji stručno povjerenstvo koje razmatra potrebu stavljanja nekog novog lijeka na naše liste. Njihov rad i stručno znanje često su ograničeni financijskim mogućnostima društva. To je razlog zbog kojeg pojedine udruge oboljelih od nekih rijetkih i teških bolesti vrše pritiske na to povjerenstvo, tražeći da se takvi lijekovi ipak stave na listu i na teret HZZO-a. Dok lijek ne dođe na listu nužno je uvoziti te lijekove, a teret liječenja snose sami bolesnici, odnosno njihove obitelji. I nikome ništa, kad na scenu ne bi došla naša hrvatska posla. Naime, cijena takvih interventno uvezenih lijekova znatno je viša (i do šest puta) negoli u Europi. Očito država ne kontrolira cijenu tih lijekova. A tko uopće u našoj državi mari za "male" ljude? Pa umjesto da svojim regulatornim mehanizmima i oštrom kontrolom svede cijenu takvih lijekova u normalne, "zapadne" okvire, država ne poduzima ništa.

A sada o još zanimljivijoj pojavi u nekontroliranom i neopravdanom divljanju cijena lijekova u nas. Često se spominje lijek Betaserc (kod vrtoglavice), koji je kod nas registriran, ali nije na listi HZZO-a, dakle, za njega pacijenti plaćaju punu cijenu. Taj lijek je u našim ljekarnama po 110 kuna (20 tableta po 24 mg). U susjednoj Sloveniji se može kupiti po 9 eura (66 kuna), ali onaj s 50 tableta od 24 mg. Kad se uračuna odlazak do najbližeg mjesta u Sloveniji i eventualna kavica usput, na tom lijeku se za dvomjesečnu terapiju (ako se uzimaju po dvije kapsule dnevno) uštedi čak 1.000 kuna. Objavljen je podatak da godišnje uvezemo više od 170 000 kutija raznovrsnih lijekova. Hrvatska farmaceutska komora smatra da je toliki uvoz neopravdan, jer, kako tvrde oni u HZZO-u, na našim listama se nalaze lijekovi iz svih generičkih skupina za većinu bolesti koje mogu snaći naše stanovništvo. Nečija zarada je očito enormna.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)