Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Zašto unatoč programima prevencije bilježimo porast broja umrlih od raka?

Ni prevencija nije svemoguća

Svojevremeno sam pisao o značaju nacionalnog programa u borbi protiv raka. Da podsjetim. U Hrvatskoj trenutačno postoje dva takva programa. Prvi je onaj za rano otkrivanje karcinoma dojke kod žena, a drugi za rano otkrivanje karcinoma debelog crijeva kod oba spola. Hvalio sam oba programa kao značajnu javnozdravstvenu aktivnost u ranom otkrivanju i ranom liječenju raka ovih sijela. Radi se o uspješnim metodama sekundarne prevencije raka. Primarna prevencija bi bila ona koja je povezana s našim načinom života, a koja bi imala za cilj spriječiti pojavu karcinoma. Pa kad je karcinom već nastao valja ga čim prije otkriti i još brže ukloniti. To je temeljni cilj oba spomenuta nacionalna programa. Jer, otkrivanje raka u njegovoj najranijoj fazi, kad se on još nije proširio (mi medicinari to nazivamo carcinoma in situ), pruža veću šansu potpunom izlječenju ili barem produljenju životnog vijeka s boljom kvalitetom življenja. Početni rezultati bili su obećavajući. No, da li su ovi programi do sada postigli svoj cilj? O tome nam najbolje govore neumitne brojke i mortalitetna statistika. Pa da vidimo što se to događa u Hrvatskoj.

Nedavno su objavljeni podaci Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo u kojem se obrađuju svi podaci o pobolu i pomoru u našoj zemlji. Rezultati su zapravo porazni. Tijekom protekle godine od raka dojke umrle su 983 žene, što je znatno više negoli prethodne godine (898) ili prije petnaest godina (768). Što se tiče umiranja od raka debelog crijeva situacija je slična. Protekle godine od ove opake bolesti umrla je 1931 osoba, godinu ranije 1866, a prije petnaest godina 1171. Nesumnjivo, imamo porast umiranja, a ne očekivano smanjenje. Kako to protumačiti? Uzroka ovoj pojavi svakako je više i teško je reći koji je od njih najvažniji.

Prvo, da li se pozivu odazovu svi pozvani? Odgovor je, dakako, NE. Nije posve jasno zašto se svi pozvani ne odazovu preventivnom i besplatnom (i bezbolnom) pregledu. Možda je zakazalo zdravstveno prosvjećivanje i edukacijski rad zdravstvenih djelatnika u primarnoj zdravstvenoj zaštiti. Oni su prva linija komunikacije s pacijentima pa bi u svakodnevnom radu trebali naći vremena upoznati svoje pacijente sa značajem rane dijagnostike karcinoma. To im je čak, štoviše, i u opisu obaveza iz programa zdravstvene zaštite. Nažalost, oni često nemaju dovoljno vremena niti za pošten pregled bolesnika, a kamoli još i za razgovor o preventivnim programima. Čujemo kako se žale da za svakog bolesnika imaju samo pet minuta na raspolaganju. Sigurno nedostatno za iole ozbiljniji rad. Možemo pretpostaviti da dio ljudi koji pripadaju ugroženim skupinama (dob, spol, obiteljska sklonost karcinomu i sl.) odlazi samoinicijativno na preglede. Čekanje na određenu dijagnostičku pretragu zna potrajati i po nekoliko mjeseci, a to može biti dovoljno da rak prijeđe u uznapredovalu formu. Dakle, kod nas postoji problem dostupnosti određene dijagnostičke pretrage (kolonoskopija, mamografija, UZV dojke, punkcija dojke i sl.), koji se najbolje vidi iz famoznih lista čekanja. Znajući za taj problem MZSS nastoji razriješiti predugačko čekanje putem središnjeg naručivanja i usmjeravanja pacijenata u ustanove koje su manje opterećene.

A da li se odazovu nastavku dijagnostike svi oni kod kojih je postavljena sumnja na maligni proces (primjerice utvrđena krv u stolici)? I ovdje je, nažalost, odgovor NE. I o tom problemu sam već pisao upozoravajući naše čitatelje da je smrtonosno opasno zanemariti obavijest zdravstvene ustanove da je nužno nastaviti s dijagnostičkim postupkom kojim je moguće potvrditi ili isključiti postojanje malignog procesa (samo protekle godine na dodatne preglede nije se odazvalo preko 1000 ljudi kod kojih je utvrđeno krvarenje u probavnom traktu). Zašto se ljudi ne odazivaju, teško je reći. Vjerojatno iz neznanja (ponovno problem zdravstvenog prosvjećivanja).

Osim ovih nepobitnih činjenica, postoje još neki mogući uzroci porastu smrtnosti. Ciljna skupina u oba programa su osobe starije od 50 godina, kod kojih je veća vjerojatnost nastanka malignog procesa. Međutim, svjedoci smo da se ove bolesti javljaju sve češće kod mlađih dobnih skupa koje nisu obuhvaćene preventivnim pregledima. Oni se ne javljaju na preglede sve dok se ne pojave određeni simptomi i znakovi bolesti, kada ova može biti u neizlječivoj fazi. Tada tim bolesnicima nema spasa. Stoga bi dodatna analiza umrlih mogla ukazati na moguću potrebu proširenja dobnih granica obuhvata ranog otkrivanja raka. Ali, za to je potreban dodatni, ne mali, novac.

I, napokon, da li su dostupne metode liječenja karcinoma efikasne? Odgovor ne može biti jednoznačan, jer se radi o različitim vrstama malignih procesa u različitim razvojnim stadijima. U uznapredovalom stadiju bolesti s metastazama u unutarnje organe gotovo da nema lijeka.

Stoga još jednom ističem (gotovo upozoravam) da se pregledu odazivate, da svaku sumnju u tumor ne zanemarite, već do kraja istražite i da se redovito konzultirate sa svojim odabranim liječnikom primarne zdravstvene zaštite, jer ste vi njegov partner u očuvanju svoga zdravlja ili adekvatnom liječenju!

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)