Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Unatoč Nacionalnoj listi čekanja na pretrage se još uvijek čeka (pre)dugo

Pretraga? Može – za nekoliko mjeseci!

Da zdravstvene usluge postaju sve skuplje i sve nedostupnije znamo svi. Osjete to naši pacijenti svakodnevno. Niti jednu pretragu nije moguće obaviti odmah. Na sve se čeka. Uočilo je to i naše MZSS te je uvelo Nacionalnu listu čekanja. S pozicije Ministarstva lakše je vidjeti kakva je opterećenost pojedinih zdravstvenih ustanova u državi s pojedinim pretragama. Pa tamo gdje je lista čekanja kraća upućuju one koji bi inače duže čekali. Tako je u zadnje dvije godine, od uspostave novog sustava, pozvano petnaestak tisuća pacijenata da obave pretragu u nekoj drugoj ustanovi znatno brže. Međutim, ovu mogućnost je prihvatila svega 1/3 pacijenata. Drugi su spremni čekati na pretragu i duže, ali u ustanovi ili kod doktora u koje imaju povjerenje. Tako je postignut samo djelomičan uspjeh u skraćivanju vremena čekanja na pojedinu pretragu.

Prema podacima Ministarstva zdravstva i socijalne skrbi (Nacionalna lista čekanja) na pretrage magnetskom rezonancom (MR) u prosincu 2010. godine pacijenti su u bolnicama čekali prosječno 114 dana, što je manje nego u siječnju kada se čekalo u prosjeku 126 dana. Najduže se čeka u KB Sestara milosrdnica (150 dana) i KBC Osijek (140), dok se u drugim bolnicama čeka kraće od 100 dana. U 13 bolnica čeka se kraće od mjesec dana (Ogulin, KB Merkur, Našice, Pakrac, Požega, Gospić, KIF Fran Mihaljević i dr.). Zanimljivo da u Klinici za tumore, K. za traumatologiju i K. za dječje bolesti nema liste čekanja.

Na pretragu kompjutoriziranom tomografijom (CT) čeka se prosječno 43 dana, u odnosu na siječanj kada se čekalo 58 dana. Najduže se čeka u KB Sestara milosrdnica (340 dana), KBC Osijek (220) i KB Sveti duh (210). Kraće od 100 dana čeka se u KB Dubrava (90), KBC Split (72), Požegi (63), Gospiću (60), K. za dječje bolesti (40), te Dubrovniku (39).

U 2010. godini broj dana čekanja na ultrazvuk srca smanjen je sa 153 u siječnju na 103 dana, a ultrazvuk dojke sa 134 dana na 67, tvrde u ministarstvu. Napominju, međutim, da u analizi podataka o dužini listi čekanja treba imati u vidu da se pacijenti za istu uslugu naručuju u više zdravstvenih ustanova pa su time i na više listi čekanja. Nakon što obave pregled u prihvatljivijem terminu ili pak od njega odustanu, neiskorištene termine u pravilu ne odjavljuju, zbog čega mnogi propadaju. To se osobito odnosi na usluge za koje postoji velik interes, poput MR ili ultrazvuka srca.

Iz podataka je također vidljivo da je lista čekanja na ugradnju endoproteze koljena (umjetno koljeno) tek neznatno smanjena s 238 na 224 dana (od 941 dan u Koprivnici do 14 dana u Požegi ili gotovo odmah u Šibeniku i Karlovcu), kao i ona za ugradnju endoproteze kuka (umjetni kuk) gdje je čekanje smanjeno s 288 na 247 dana (od 789 u Čakovcu do 15 dana u Požegi ili bez čekanja u Šibeniku, Karlovcu i u KB Sestara milosrdnica).

I uz Nacionalnu listu čekanja red nije moguće izbjeći pa se za neke pretrage čeka duže od pola godine. Istini za volju, treba reći da hitni slučajevi, kada se radi o životnoj ugrozi, imaju potrebnu pretragu odmah. Što bi trebalo učiniti? Uvjeren sam da su brojne indikacije za određenu pretragu postavljene olako i da dio upućenih na neku od dugo čekajućih pretraga uopće ne treba tu pretragu. Doktori nerijetko, pod pritiskom pacijenta, popuste i mimo svog stručnog uvjerenja daju uputnice za nepotrebne pretrage. S druge strane, mislim da bi trebalo više koristiti dostupne metode dijagnostike. Kako je bilo kada nismo imali na raspolaganju CT i MR? Jednako tako su se postavljale točne dijagnoze. Ovo je svakako napredak i takve sofisticirane metode trebali bismo koristiti samo ondje gdje je to ozbiljno indicirano. Osobito u situacijama u kojima se treba postaviti dijagnoza iza koje slijedi neki konkretan zahvat koji će bolesnika osloboditi tegoba. A dijagnostika samo zato da bismo potvrdili ono što već znamo i što ničemu dalje ne vodi je beskorisna, besmislena, nestručna, neetična, nepotrebna, skupa, opterećujuća za sustav, ometajuća za one kojima je potrebna i sl. Hoću reći, doktori bi trebali koristiti lako dostupne metode dijagnostike, a one skupe koristiti samo kada je to apsolutno indicirano u smislu kasnijeg tretmana. To podrazumijeva ozbiljan pristup svakom bolesniku, detaljnu anamnezu, detaljan klinički pregled, ciljanu dijagnostiku. A ne, kako je čest slučaj, odrediti široku paletu pretraga s nadom da će se pronaći neki patološki supstrat nakon čega se dijagnostika ciljano usmjerava. To bi smanjilo vrijeme čekanja za one kojima je određena pretraga doista indicirana i moguće presudna.

A što je preostalo pacijentima i potrebitima za neku pretragu? Nazivati bolnice i tražiti u kojoj se najkraće čeka na određenu pretragu. Potom se pribilježiti u željenu, ali ne zaboraviti otkazati u nekoj drugoj u kojoj su možebitno upisani ranije. To bi bio minimum korektnosti prema onima koji traže tu istu pretragu.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)