Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Prof.dr.sc. Darko Ropac, primarius
PRIRODOM DO ZDRAVLJA

Postoji li mjesto gdje se slobodno može govoriti o zdravstvenim tegobama?

Klupa za ispovijed

Moj prijatelj Božidar, kao svaki pošteni korisnik starosne mirovine, boluje od nekoliko kroničnih bolesti. Najteža, koja ga je pogodila prije par godina, je Parkinsonova bolest. Zbog nje izvan kuće hoda usporenim korakom, oslanjajući se o štap. Glavna tema svakog razgovora je njegovo zdravstveno stanje. Svakodnevno ukućanima govori o svojim brojnim tegobama, a od mene kao doktora traži stručno mišljenje. Nikako se ne može pomiriti s činjenicom da će se sa svojim boljkama nositi do kraja života. Ukućani su već odavno izgubili interes za simptome njegovih bolesti. Kako se ne viđamo svaki dan, u meni nalazi strpljivog slušatelja i sugovornika. A simptomi su različiti i opisani vrlo slikovitim i živim jezikom, poput "kao da me iznutra grebu mačići" ili "oči samo što mi ne ispadnu". Zbog svojih tegoba čest je "gost" kod svoje odabrane doktorice. Kako bi mu ispunila želju, daje mu uputnice za različite specijalističke preglede. Uredno Božidar obilazi dijagnostičke laboratorije po zagrebačkim bolnicama. Najčešće se ne nađe ništa, što ga osobito zabrinjava.

"Kako doktor nije ništa našao, a meni oči samo što ne ispadnu? Kaže da za svoje godine dobro vidim i da su očale dobre", žali se Božidar.

Čim netko propiše neku dodatnu pretragu odlazi odmah to obaviti u nadi da će se nešto pronaći. Pa ponovno, razočaran "normalnim nalazom za dob pacijenta", komentira svoje teško zdravstveno stanje. S vremenom ukućani više ne mare za njegove priče, a on ima potrebu nekome ispričati kako se osjeća.

Jednog prijepodneva prolazim automobilom pokraj Bundeka i vidim Božidara kako pretrčava cestu na nedopuštenom mjestu, noseći štap prebačen preko ramena. Nije me vidio. Nakon nekoliko dana objašnjava mi kamo je to žurio. Naime, u parku postoji klupa u obliku slova L. Oko nje se okupljaju penzioneri koji se uopće ne poznaju. Kako tko dođe sjedne na klupu, ako ima slobodnog mjesta, ili uz nju stoji. Svatko tko dođe prvo neko vrijeme šuti i sluša što drugi govore. A razgovara se o zdravstvenim tegobama. Svatko slobodno iznosi svoje tegobe i objašnjava pretrage koje je obavio i nalaze koje je dobio. Ljudi slobodno iznose ono što ih najviše tišti, a među sugovornicima nalaze pozorne i zainteresirane slušatelje. Kad osjeti povoljan trenutak, u razgovor se ubacuje Božidar sa svojim tegobama. Ima i on o čemu govoriti. A ima i što pokazati. Naime, prije tri godine, posve slučajno, otkrili su Božidaru aneurizmu aorte u prsima. Hitno je podvrgnut velikom operativnom zahvatu pri kojem je zamijenjen taj dio aorte, kao i jedan srčani zalistak. Kao sjećanje na taj opasan zahvat ostao mu je na prsima velik ožiljak. Ponosno to pokazuje kao potvrdu što je sve proživio i ostao živ. A kad je slušatelje uvjerio da je ozbiljan pacijent s velikim bolničkim iskustvom, onda ima pravo slobodno na široko i na dugačko govoriti o sadašnjim tegobama. I ljudi ga pozorno slušaju. Čak komentiraju i ispituju za detalje tih tegoba. Voli to Božidar pa potaknut pitanjima zainteresiranih nastavlja svoju priču.

U vezi s "grebanjem mačića" u trbuhu uvjerava ga ozbiljna udovica s velikim iskustvom po našim zdravstvenim ustanovama, osobito kad je s pokojnim mužem često pohodila ta mučilišta, da je to ozbiljan simptom i da ga nikako ne smije zanemariti.

"Ako su vam slučajno otkrili aneurizmu, tko zna što vam još tako mogu naći. Da li ste bili na gastroduodenoskopiji? Pretpostavljam da ste to već obavili", ustvrdi ozbiljna gospođa.

"Kako ste rekli? Kako se zove ta pretraga?", upita Božidar zainteresirano sugovornicu.

"Ga-stro-duo-deno-sko-pija", polako slovka žena naziv pretrage.

Upamtio Božidar što mu je savjetovala iskusna pacijentica pa već idućeg dana dobiva od svoje doktorice uputnicu za tu pretragu. Veseo odlazi obaviti ono što će otkriti razlog njegovih tegoba. Došao je natašte u bolnicu, ne znajući točno što ga čeka. To mu ozbiljna gospođa nije objasnila.

Božidar poslušno otvara usta. I dok se još nije snašao počnu mu gurati debelo gumeno crijevo u ždrijelo. Pomislio je čovjek da će se ugušiti ili u najmanju ruku ispovraćati. Ali, nema što povratiti. Nakon dvadesetak minuta mučenja doktor priopćuje Božidaru da je nalaz uredan.

Kako uredan, kad me "grebu mačići", misli Božidar, ali to ne može reći doktoru zbog te vražje cijevi u ždrijelu i razmišlja dalje - čut će svog Boga ona ozbiljna gospođa koja me je nagovorila na tu vražju ga-stro-sko-pi-ju, čim ponovno sjednem na onu klupu za zdravstvene ispovijedi!

Jedva je dočekao da me ponovno vidi i da mi ispriča svoje loše iskustvo s ovom pretragom i sa zdravstvenim savjetima koji se dijele na klupi u parku. Ali, ipak, klupa je dobro došla kao mjesto razmjene korisnih informacija o pretragama koje treba obaviti, ali još više kao mjesto na kojem se slobodno govori o svojim tegobama zainteresiranim slušateljima. Da nije te klupe, bilo bi puno više nezadovoljnih pacijenata.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)