Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Mama, slobodno možeš zakasniti po mene u vrtić

Nevinost bez zašite

Na stranicama internetskih novina H – alter možete čitati prevedene dijelove teksta „Povijest zlostavljanja djece“ američkog psihohistoričara Lloydaa deMause gdje se pojašnjava zašto je zlostavljanje djece bilo i jest najmoćniji i najuspješniji ritual čovječanstva, zašto je ono uzrokovalo ratove i društveno nasilje, te zašto je iskorjenjivanje zlostavljanja i zanemarivanja djece najvažniji društveni zadatak s kojim smo danas suočeni. Tekst govori sam za sebe i neću ga prepričavati, pročitajte ga, a ja bi se kratko nadovezao na tu temu: kako su djeca odraslima odličan svakodnevni albi za sve.

Prije je to, kao što ćete pročitati u tekstu, bilo nevjerojatno brutalno fizički i seksualno zlostavljanje, a danas su se, pod okriljem deklarativne jednakopravnosti svega i svačega, zadržali sofisticirani modeli emocionalnog i energetskog iskorištavanja i manipulacije. I danas popularni, no po mome mišljenju malo prejaki pojam, energetskog vampirizma, dobrim se dijelom odnosi na krađu energije (vlastite) djece pod plaštom (roditeljske) ljubavi.

Nedavno se, kada su zagrebački studenti pasivnim otporom pokušali skrenuti malo pažnje na ono što traže, pred zgradom Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, jedna djelatnica spomenutog ministarstva, strašno uzrujala jer su je studenti ležeći pred izlazom iz garaže, kričala je, onemogućili da stigne na vrijeme po dijete u vrtić.

Žena je u pravu, ona ima savršeni alibi majke da se obruši na studente koji traže istinsku jednakopravnost i bespatno školovanje za sve buduće generacije. Što, naravno, uključuje i njeno dijete po koje je ona zakasnila u vrtić. No, ona to ne vidi i ne želi vidjeti. Ona, pretpostavljam, uljuljkana svojom trenutno povoljnom materijalnom situacijom i ekonomskom zbrinutošću, ne vidi razlog zbog kojeg bi ideje studenata pripustila u svoje biće. Svoje neshvaćanje i zatvorenost pravda djecom. Zar to nije iskorištavanje djece?

Nije li iskorištavanje djece i svako nametanje auteriteta i moći? Ocjenjivanje u školama, to mi prvo pada na pamet, jedno je od najvećih krađa energije djeci koje sustavno, pod pernatim poplunom legaliteta, svakodnevno provode milijuni nastavnika i učitelja. Ne kažem da među njima nema i onih koji ne kradu energiju djeci, no oni su tek iznimka. I svi oni imaju uvijek spremno opravdanje za sve svoje postupke.

Znam za slučaj jedne učiteljice iz jedne škole iz čijeg se predmeta sustavno događa da velika većina učenika ima loše ocjene. I ta žena ne vidi grešku u sebi već u djeci. Djeca su, naravno, ta koja su, iz generacije u generaciju, loši učenici i idioti. Ona je savršena. Nije li to iskorištavanje djece?

Takvi slučajevi mogu se riješiti na zadovoljstvo svih samo suočavanjem roditelja, djece i takvih nastavnika. Moja supruga je imala jednu takvu nastavnicu koja je, suočena sa istinom koju su joj u lice sasuli učenici, potpuno promijenila svoj načina doživljavanja svijeta i svoj odnos prema učenicima. Ima takvih primjer još i biti će ih još više, no nekako osjećam da je najvažnija stvar u svemu, biti uvijek iskren prema samom sebi, biti u prvom redu kritičan prema sebi i svojim postupcima. Bili roditelj ili učitelj.

Evo, na primjer, ja sada pišem ovu kolumnu ne bi li je poslao na vrijeme. Ne radim to za novac, no pretpostavljam da je u igri suptilna igra i da moj ego želi doći do izražaja. I zbog toga sam upravo sada, na samo badnje jutro, fino i podastirući nevjerojatno „pravedne“ razloge, otpilio kćerku da se ode sama igrati u boravak. Halo!!! Tko sam ja da nekome pišem nešto o djeci i o iskorištavanju djece, a da svoju ignoriram?

I zato idem. Ocu je mjesto kraj djece, a ne kraj tipkovnice.

Sretan Božić

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)