Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Recesijski prijedlog i krizno pitanje za obiteljsko ljetovanje

Goli otok – (k)raj na Zemlji!?

Goli otok je, za nas odrasle u Hrvatskoj, sinonim za brutalni koncentracijski logor i, kasnije, strogo čuvani zatvor iz kojega je bilo gotovo nemoguće pobjeći - hrvatski Alcatraz.

Danas, potpuno otvoren za sve, a ne samo za nepoćudne, Goli otok je na dobrom putu da postane globalni simbol smrti svih malograđanskih iluzija, svih malih i velikih "vizija", pa tako i one, nama omiljene, turističke.

A turistička vizija Golog otoka zacrtana je još u glavama oficira JNA. Postoje razglednice i promotivni materijali koji pokazuju da se osamdesetih već ozbiljno radilo na tome da se dotadašnji zatvor pretvori u turističku meku s privlačnim turističkim sloganima tipa "Ljetujte na Golom otoku" i "Pozdrav s Golog otoka".

Već tada je oficirskom umu bilo jasno da se svaki zločin može zataškati i baciti ga se u zaborav poricanjem, laganjem i oštrom reklamnom antikampanjom začinjenom solidnom dozom cinizma i neke vrste negativne autoironije, čemu svjedočimo i danas. Turizam se, kao globalni fenomen malograđanskog karaktera, učinio kao najučinkovitiji i - najisplativiji. Infrastruktura je postojala, ljepota očuvanog mora nije dolazila u pitanje, samo je trebalo poraditi na reklamnoj promidžbi i marketingu.

No, turističke planove JNA poremetio je "nadošli" rat. Vojska prepušta otok na milost i nemilost gusarima svih vrsta. S otoka se odnosi sve što se može odnijeti. Čine to i domaći ljudi željni keramičkih pločica i parketa, kao i turisti željni uspomena i trofeja. Od 1988. do danas Goli otok je napušten otok na kojem noći tek dvoje-troje ljudi. Uz gomilu napuštene i devastirane uzničke arhitekture, na Golom je danas od turističke ponude tek u luci jedan restoran, jedan štand sa suvenirima i, od 2005. godine, malo kino u kojem se svakih sat vremena prikazuje jedanaestominutni film o povijesti beščašća na škoju. Spavanje na otoku još – više nije moguće.

Na jedvite jade uspjeli su neki poduzetniji Rabljani dobiti dozvolu za rad kina, a jedna je obitelj dobila i koncesiju za naplaćivanje veza u lučici Melni. Ukratko, Goli otok, turistički gledano, potpuno je prepušten slučajnim pomicanjima birokratskih guzica i nemuštim pokušajima stvaranja "raja na zemlji" od strane ambicioznijih pojedinaca. Posjećuju ga jahtaši i dobro uvježbane jedinice turista organizirane u formacije od pet do čak nekoliko stotina vrhunski opremljenih boraca novoga doba. Protutnje oni otokom, pogledaju film od 11 minuta za 10 kuna, kupe pokoji crnohumorni suvenirčić, oni ozbiljniji napišu pokoji grafit iz kolekcije "mi smo bili ovdje" i onda uz ručak u restoranu, u samoj luci, prokomentiraju viđeno. Megafon s broda upozori ih da je vrijeme za polazak i oni su već mislima na sljedećoj destinaciji današnjeg krstarenja, na mjestu "koje svakako treba vidjeti". Tako je to danas, a da vidimo kako je počeo "turizam" na Golom otoku.

Na potpuno goli Goli otok deportirane su 1949. godine tisuće ljudi koji se nisu uklapali mišlju, riječju ili djelom u tadašnju, titoističku viziju traženja i stvaranja sreće za narod. Te prve skupine političkih uznika udarile su temelje budućem crnom sjaju otoka. Izgradili su u golom kamenu cestovnu infrastrukturu, pošumili otok i izgradili nastambe od kamena u koje su odlagali svoja izmučena tijela nakon cjelodnevnih mučenja i teškog fizičkog rada na suncu, buri i kiši. Prvi logor bio je na mjestu iznad današnjeg pristaništa, a 1951. logoraše sele u uvalu Mala draga, takozvanu "Veliku žicu". Naravno da, u duhu narodne jednakosti, ni žene nisu bile zapostavljene. One su od 1949. bile zatočene na sjeveroistoku susjednog otočića, Svetog Grgura, da bi 1950., nakon što su doradile logor za nestašne oficire JNA, bile prebačene na Goli otok u Uvalu Senjsku. U ljeto 1950. posred otoka, na koti 101, izgrađena je i četvrta, posljednja logorska lokacija. U ogromnoj jami izgrađena je baraka za 130 zatočenika. Ta baraka zvana posprdno Manastir ili Petrova rupa (po profesoru i crnogorskom ratnom junaku Petru Komneniću), bila je pozornica najbrutalnijih mučenja na otoku. Uz ove četiri lokacije, gdje su bile spavaonice zatočenih, sustavno i planski gradilo se sve što je otoku trebalo za samodostatnost, a ubrzo se, povećavanjem obima proizvodnje, iznjedrio i višak vrijednosti. Stotine i tisuće kuća diljem Jadrana, a i šire, popločane su kvalitetnim, a jeftinim kamenim pločicama golootočke proizvodnje. Moj znanac, jedan od mnogih koji je naručio jeftine pločice s Golog otoka, koje su mu uredno dostavili brodom JNA, nije više imao tu čast da su mu pločice izradili "politički", već su svoj besplatni rad u popularnu cijenu pločica ugradili "obični" delikventi i kriminalci.

I tu negdje, kod istovara pločica iz utrobe vojnog broda, počinje se oblikovati pitanje koje i danas rastjeruje miran san. Nisu li svi oni koji su kupovali pločice, namještaj i još desetke povoljnih artikala s Golog otoka sudjelovali u izgradnji carstva obijesti, pohlepe, licemjerja, zla i kontrolirane recesije i depresije koje danas hara Zemljom, pa i lijepim našim prostorima? Ili kraće, nije li cijela naša planeta postala Goli otok stvoren radom milijuna zatvorenika i robova? Goli otok napustio je Goli otok i proširio se cijelim svijetom, koji, taj Svijet, u obliku "aktivnih, svjesnih turista", dolazi posjetiti mjesto gdje je sve nastalo. Jesu li tisuće ljudi što se pacaju po tisućama plaža diljem Lopte, ondje dobrovoljno ili su turistički deportirani? Naime, prije su vas na Goli otok odvozili besplatno, dok danas morate izdvojiti pristojnu svoticu da biste zakoračili "krvavom cestom".

U smjeru tih pitanja ide i ono što bi mogli nazvati turističkom vizijom Golog otoka. Turistički deplijan Golog otoka pun je grafita u obliku preporučenih slogana za prizivanje hordi turista kojima bi se, valjda, trebalo izmamiti nešto suza i nešto više novca. Podijelio sam ih, za vas, zbog preglednosti, u nekoliko skupina - kristalno čisti turistički: "Na Golom otoku okruženi ste najčistijim morem", "Nekoć zatvori, danas posjeti kristalnome moru", "Kupajte se u najčišćem moru - Goli otok, Sveti Grgur!" i "Bogatstvo šuma i tihih uvala", zatim pozivno-naredbodavno-zakašnjeli - "Posjetite golootočke plaže i zatvore!", "U luci Golog otoka pitajte gdje je 'Krvava cesta'?", i, na kraju, odgojni - "Kad vam bude najljepše, sjetite se davnih zatvorenika" i "Goli otok - pozornica koja nas odmara i odgaja". Autor deplijana-vodiča, inače i sam bivši politički uznik, ovako završava tekst turističkog biltena: "Robijanje političkih zatvorenika na ovom stravičnom mjestu toliko se usjeklo u dušu i kasniju sudbinu onovremenih robijaša da se kaže: "Jednom na Golom otoku - uvijek na Golom otoku"." Brrrr…

Grafiti su pak posebna priča s Golog Otoka. Tako su preko već izblijedjelih natpisa kojima se stvarala kolektivna (ne)svijest zatvorenika ("Higijena - ponos naše Partije") niknuli novi grafiti pisani rukama turističkih generacija koje, putujući svijetom, žive u iluziji da su slobodne. Tako u miru Gologa otoka, žive "SKJ i drug Tito" i odmah pored "Ljubav-radost-mir-trpljenje-vjera-krotkost-dobrota-milost-samosavladavanje". Ima i metafizike: "Nered se povećava zato što mjerimo vrijeme u smjeru u kojem se nered povećava kada se besmisao shvati činjenicom, od tada se živi s tom činjenicom". Grafiti "Svršeno je!" i "Anteeeeeeeeeee!!!" duboko su višeznačni, ali ni u jednom značenju ne slute na dobro. Tek naknadno inspiriran, obećavam da ću kad sljedeći put dođem na Goli (ove impresije datiraju iz 2006. godine) ispisati na nekom uzničkom zdanju: "Svi mi gradimo kuće od pločica koje su izradili zatvorenici. Slava im".

Na Golom otoku danas ne postoji mogućnost noćenja (osim ilegalno u vreći za spavanje), no neće me začuditi ako uskoro bude osnovana Udruga za povratak kreveta na Goli otok, jer smo takva iskrivljena, ekstremna i cinična civilizacija i država postali.

Spavati na Golom nekada i nije bila baš neka preporuka za radnu knjižicu, a danas bi to moglo mladima biti atraktivno poput ekstremnih sportova. A zna se osnovni psihološki profil ljudi sklonih ekstremnim sportovima - pritajena sklonost suicidu. I dok god se ne pojavi jedna krovna istinski neprofitna u svim smislovima, svjetska "Udruga za povratak mirnog sna ma gdje bili", Goli će otok, baš kao i "raj" i "vizije" koje on sobom nosi, postajati sve većima.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)