Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Tata, kad mogu glasati? Poslije izbora!

Slobodne demokratske škole

Slobodna demokratska škola Summerhill otvorila je svoja vrata 1921. godine, devedesetih je godina prošlog stoljeća došla na crnu liste engleske vlade što je kulminiralo pokušajem zatvaranja škole 1999. godine koji se je završio kako to jedna ovakva škola i zaslužuje – bajkovito. Naime, stiješnjeni ucjenama državne birokracije učenici i učitelji škole odlučili su da ne budu tek jedna „opaska u enciklopedijama“ pa su uzeli svoju budućnost u svoje ruke. Napisali su, tražeći pomoć, tisuće pisama bivšim učenicima i simpatizerima škole i dobili zauzvrat ljubav, ovaj put u obliku bezrezervne podrške i gomile novca kojom su mogli platiti najboljeg engleskog odvjetnika koji je na sudu potukao onemoćalu i staru gospođu državu samu. Danas je Summerhill zakonski najzaštićenija privatna škola na svijetu što je i više nego pravedno jer je ta škola dobrim dijelom i danas, 88 godina nakon osnivanja, ispred svog vremena. Ovih par rečenica je ujedno i kratak scenarij igranog filma Summerhill u produkciji BBC - ija koji je svoje svjetsko premijerno kino prikazivanje doživio u zagrebačkom kinu Tuškanac, a postoje jaka naznake da će uskoro dobiti i dozvolu da se prikazuje po hrvatskim školama. Toplo preporučam.

Iako se sam Summerhill nije maknuo iz Engleske, demokratska načela škole preuzele su brojne privatne, a u zadnje vrijeme i državne, škole diljem svijeta pa se u nekim zemljama našeg Planeta danas može govoriti o istinskom pravu čovjeka na izbor kamo će upisati svoje dijete.

U tim zemljama ako ne mislite da ste dovoljno kompetentni da svoje dijete obrazujete od kuće možete izabrati školu gdje će se vaše dijete naučiti misliti svojom glavom i gdje će od svoje sedme godine moći sudjelovati u odlučivanju o stvarima koje se njega tiču na jedini mogući demokratski način – neposrednim glasanjem.

Osobe koje izlaze iz takvih škola u dovoljnoj su mjeri samostalne i samosvjesne da same mogu upravljati svojim cjeloživotnim obrazovanjem što je, uz trandisciplinarnost, osnovna poželjna karakteristika obrazovanja postkapitalističke sutrašnjice koju već živimo.

Postoji zaista već mnogo slobodnih demokratskih škola diljem svijeta (Vidi popis na Internet stranici Slobodna škola) i svaka ima svoje specifičnosti no svima im je zajedničko da djeca mogu birati hoće li ili neće pohađati nastavu odnosno birati predmete koje žele učiti čime se osigurava da na satove dolaze motivirani učenici, učenici kontroliraju sami svoje vrijeme tako da ne postaju lutke već autentični ljudi, učenici mogu kad požele doći ili otići sa sata, u dogovoru sa učiteljima biraju udžbenike i metode učenja, ne postoji institut zadaća niti ocjenjivanja, učenici i učitelji sami donose pravila kojih se svi moraju pridržavati, sami propisuju i kazne ukoliko odluče da su potrebne, na tjednim sastancima odlučuju o svemu bitnom za školu i to po principu jedna osoba – jedan glas. Što u praksi znači da je glas sedmogodišnjeg djeteta jednakovrijedan kao onaj ravnatelja, učitelja ili čistačice.

I upravo zbog broja škola koje već rade po ovim principima kao i zbog uspjeha koji su postignuti u nekim kanadskim školama koje su bile na rubu nasilja, a u svega par mjeseci od uvođenja istinski demokratskog načina školovanja škole su dosegle zavidnu razinu (samo)discipline, ne može se više o ovakvoj vrsti školovanja govoriti kao o eksperimentu. Ili ako je to on nekada i bio sada se može ustvrditi da je eksperiment uspio premašivši i najoptimističnija nadanja i predviđanja.

- Djeca vole strukturu i zakone ako sami mogu sudjelovati u njihovom kreiranju i provođenju u život. – riječi su Leonarda Turtona, predsjedavatelja EUDEC - ovog Vijeća i dugodišnjeg predavača na Summerhillu koji uveo je principe demokratskog obrazovanja i u, već spomenutu, kanadsku državnu školu. Turtnon tvrdi da demokratsko obrazovanje ne treba biti privilegija rijetkih koji upisuju privatne i alternativne demokratske/slobodne škole, već da ga treba iskusiti svako dijete u svojoj školskoj svakodnevici, pogotovo u državama koje se nazivaju demokratskima.

Na predavanju su govorile i učenice (14 i 17 godina) i učitelji Summerhill škole kao i škole Sands istaknuto je da demokracija znači i dijeljenje odgovornosti i da u svakom slučaju to, demokracija, nije lak već izuzetno tešak posao jer zahtijeva od vas potpunu iskrenost, angažman i hrabrost sudjelovanja u zajednici. Bilo je, kažu, i djece koja nisu mogla prihvatiti taj teret slobode i odgovornosti i oni su se vratili u državne škole čija je struktura bazirana na bespogovornom autoritetu odraslih i strahu od neuspjeha u tom trenutku njima bila prihvatljivija.

- Učenik istinski slobodne škole mora steći poštovanje, slobodu i neovisnost, a ako želite da ljudi budu kreativni morate im dotaknuti duše. – prekrasno je sažeo viziju novog školstva Marc Lucykx, član Auroville International Advisory Council-a, bivši član Forward Studies Unit-a, EU, potpredsjednik CBA poslovne škole , i bivši dekan CBA poslovne škole u Zagrebu, na svom predavanju koje je govorilo o školama u 2020. godini..

Hrvatska spada u red onih država koje su još uvijek formalne demokracije, demokracije na papiru, na urednički friziranim vijestima… pa tako, naravno, još nemamo niti jednu slobodnu demokratsku školu. Postoji doduše nekoliko privatnih i srednjih škola no niti jedna od njih ne ulazi u red slobodnih demokratskih škola.

Stoga više nego veseli pojava Udruge Slobodna škola koja je osnovana prošle godine, a za jedan od svojih glavnih ciljeva zacrtala si je i osnivanje (bar)jedne takve slobodarske i demokratske škole u Hrvatskoj, a akcijski plan za taj projekt u punom je zamahu. Zato, ako se želite na bilo koji način priključiti toj pionirskoj inicijativi, novcem, znanjem, mudrošću, djecom, društveno političkom pozicijom… odsurfajte na njihovu Internet stranicu i kontaktirajte ih. Biti će vam zahvalni, kao i generacije koje dolaze, a kojima neće biti jasno da je nekad davno postojalo vrijeme kada je djeci i roditeljima bio onemogućen izbor vrste školovanja.

Sve u svemu, sjeme je posijano i samo je pitanje (lijepog) vremena kada će biljka niknuti. Uostalom i u hrvatskom „Nacionalnom okvirnom kurikulumu za predškolski odgoj i opće obvezno i obrazovanje u osnovnoj i srednjoj školi“ iz studenog 2008. godine može se naći mnogo elemenata koji se oslanjaju na ove nove paradigme u školovanju djece i mladih o kojim sam ovdje govorio, a koje su slobodne škole već unijele u život, u svakodnevicu. Traži se, kao i kod toliko stvari kod nas, još samo da se napisano počne primjenjivati u životu. Zapravo gledajući taj kurikulum čovjek se iznenadi koliko je malo potrebno da baš sve naše škole postanu slobodne. To je moguće bez ikakvog dodatnog novca. Preko noći. Jednostavno se moramo usuditi dati djeci da preuzmu odgovornost i izbaciti licemjerje iz svojih svakodnevnih postupaka. Jer, priznajte, kako možemo očekivati od naše djece da prakticiraju i žive demokraciju ako 12 godina svog osnovnog školovanja provedu bez prava glasa?

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (2)