Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Tata, kako srušiti sustav? Šuti i uplati

Izvlačenje

Muzej revolucije, ime novog albuma Zabranjenog pušenja, frontmen te grupe, Sejo Sexon, obrazložio je tvrdeći da je danas svaka istinska revolucija u smislu da se ljudi svjesno izbore za svoje slobode - nemoguća. Revolucija, dakle, mora u muzej. I to je istina: svi su toliko natopljeni ideologijom „imanja stvari“ da se već pri najmanjoj primisli da bi nešto od stvari, igračaka i privilegija koje su stekli mogli izgubiti ako učine ili kažu nešto, poticajno, iskreno, nestvarno, nesebično, a što je društveno neprihvatljivo, silno uplaše i vrate u svoju isplaniranu, oročenu, osiguranu, pravovjernu, politički korektnu svakodnevnicu gdje najveća adrenalinska injekcija dolazi srijedom i subotom u 19 sati i 15 minuta kada počinje groznica subotnje loto večeri.

Paradoksalno, ali tih televizijskih pet minuta u kojima robotizirana hostesa hvata kuglice s brojevima, (p)ostale su za prosječnog i duhovno (i materijalno) oprosjačenog stanovnika Hrvatske ili bilo koje druge bjelosvjetske karik®aturalne demokracije, zadnji bastion slobode u današnjem orweliziranom svijetu, najveći revolucionarni korak koji on, ono ili ona može učiniti.

Tih pet minuta nadanja da će od bilijuna kombinacija baš njegovu izvući, čini lotomaniju jedinom oazom tihog samoispitivanja današnjeg isprogramiranog humanoida, jedino vrijeme kad se on ili ona, bar polusvjesno, krene suočavati sa svojim duboko ukorijenjenim strahovima. Jer svatko se pri pomisli na svoju kombinaciju brojeva kao onu koja je izvučena jednostavno mora preispitati što bi sa tim učinio, kako bi to promijenilo njegov ili njen život. Zapravo, velika većina drhti od pomisli da bi taj novac mogli uistinu i dobiti, boje se da bi ta količina novca ugrozila sam njihov biološki život. Kako, grmi u njima, uostalom, u današnjem grabežnom svijetu, sačuvati 50 milijuna kuna i ostati živ kada ne mogu sačuvati niti vlastiti obraz, posao, ženu, muža, stranku…? Duboko vjerujem da stoga 96 posto „igrača na sreću“ danas i ne želi da izvuku njihove brojeve iz (opravdanog) straha da bi im taj novac njihovu nevolju i nemoć, koju svakodnevno žive i osjećaju potpuno zarobljeni sistemom, samo još više potencirao i materijalizirao. Doveo bi ih zapravo do gole istine: za sreću nije potreban novac. A to saznanje bi značilo da su se probudili iz igre sistema što bi pak zahtijevalo njihov angažman i odgovornost pred njima samima. A to boli. A bol danas nije na cijeni. Pa zašto onda ipak sadomazohistički igraju? Pa zato jer su ih i tu podojili i nadojili matematički im objasnivši kako su im male mogućnosti za dobitak. Dakle, rezimirajmo: ljudi igraju loto jer znaju da neće dobiti i to im ulijeva osjećaj sigurnosti u sistem koji ih vara i tlači.

Orwlelijanski happyend? Ma nije. Sistematičari su se zajebali malo, jer su previdjeli da su svi ljudi duboko u sebi ipak svjesni prave istine, te igraju i zato jer znaju da će sustav pasti zbog prevelikog broja uplata.

A onda više neće biti izvlačenja.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)