Nenad Kobasia
U IME OCA

Siromašni političari ili politička sirotinja?

Budi svoj

„Epohalna kolekcija“ reprinta starih brojeva Večernjeg lista uspješno je zaokružena ekskluzivnim reprintom Sanaderove ostavke. Iako ne zvuči logički posloženo, već drugi broj „Večernjeg nove generacije“ donio nam je upravo takvu inovaciju za nove generacije ispranih: ekskluzivno, specijalno izdanje posvećeno „iznenadnoj“ ostavci premijera svojom je uronjenošću u povijest besmisla već samim objavljivanjem postalo reprint - prašnjavi relikt prošlosti, „ekskluzivna“ memorabilija i podsjetnik na ekskluzivno pravo na ispiranje mozga koje su si prisvojile elite koje su prodale Hrvatsku.

Taj je njihov kontinuirani dugogodišnji medijsko – politički spin doveo (kritičku) svijest većine hrvatskih građana do stanja koje izvrsno i slikovito opisuje Jadranka Kosor, buduća premijerka koja, kao, i predstavlja (najgluplji kažu čak da im služi) taj niskosvjesni ali većinski dio populacije. Rečenica je surova ali terapeutska pa je preporučam svima pa i malodobnoj djeci: „Hodam, govorim, radim, ali nisam svoja...“

I to je to. Ne trebamo više čitati ni retka preostalih 15 stranica „specijalnog izdanja“. Stvara je jasna: Hrvatska više nije svoja. Hrvatska kao nacionalna ideja, kao država koja može donijeti samostalno bilo kakvu odluku – ne postoji! Hrvatski građani hodaju, govore, rade – ali nisu svoji. Oni su kupljeni i potom lobotimizirani. Ako ništa drugo ne možemo reći da nam je premijerka lagala.

U toj i takvoj Hrvatskoj na vlast sada i formalno dolaze trgovci: tajkuni, „menedžeri“, kerumi, bandići… Dobivamo vlast po mjeri stanja upokojene države.

No i ovdje će stvari doći na svoje i vjerujem da ovo naše vrijeme super obogaćene političke sirotinje tek krči i pročišćava put vremenu kada će biti moguće da visoko pozicionirani i uspješni političar bude, na primjer, (materijalno) siromašan. A ne kako je to danas: da se samo bogati ljudi mogu baviti politikom.

U ostvarenju (i) toga najvažnije će se stvari u narednim godinama događati upravo u lokalnim zajednicama koje, bar donekle, mogu oživotvoriti ideju istinske demokracije. (Nažalost demokracija iznad 300 ljudi čista je smijurija i u roku munja sklizne u manipulaciju).

I zato mi je izuzetno drago što je grad u kojem živom dobio gradonačelnika koji živi skromno sa obitelji u stanu i ima skroman auto. Neka me krivo ne shvati, ali nadam se da će, za trajanja njegovog mandata - tako i ostati. Na njegovo zadovoljstvo i zadovoljstvo svih građana Samobora.

Arhiva 2009

2024

2023

2022

2021

2020

2019

2018

2017

2016

2015

2014

2013

2012

2011

2010

2008

2007

2006

2005

2004

2003

2002