Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Tata, što je najbolji biznis današnjice? Budućnost, sine, budućnost...

Autić(i) na daljinski

Prošlo vrijeme

Davno, davno prije nego je još postojao zakon prirode znan kao Poučak Katje Kušec, intuitivno sam predvidio Bandićevu kandidaturu (vidi moju kolumnu od 26.5.2006.) za radno mjesto predsjednika Republike Hrvatske pa mi je i sada više nego jednostavno, upravo pravo zadovoljstvo, razbiti vam slatka sado-mazo išekivanja tko će pobijediti na predstojećem igrokazu za predsjednika rasprodane države. Odgovor je Bandić, Milan Bandić. A pobijediti će, između ostalog, i zato jer je jedini potpuno razumio i u (ne)djelo proveo spomentuti Poučak Katje Kušec koji glasi: što lošije pjevaš više glasova dobivaš.

Tako se dočepao vlasti i Kerum, no tek Milan dovodi Poučak do savršenstva: kao predstavnik krupnog kapitala predstavlja se kao nezavisni zaštitnik najobespravljenijih koji će, zajedno s njim, rame uz rame, izorati hrvatsko u korov zaraslo moralno i ekonomsko (pusto)polje. Kako će to postići i tko će raditi na tom projektu saželi su Milanovi piarovci u jedan višeznačan zen jumbo slogan: Budućnost je naš posao.

Raščlanimo ga, jer tek ono što osvijestiš ne može ti ništa: Na čiju se budućnost misli? Na Hrvatsku, naravno, čuj ti njega. Što je budućnost? Unosan posao. Čiji je to posao? Naš. Tko smo mi? Milan i prijatelji. Tko su prijatelji? To smo svi mi.

U mekšoj, kamilica varijanti, slogan se može iščitati i kao nabrijano čitanje iz graha: Što nam nosi budućnost? Naš dobro uhodani posao koji neće stati u budućnosti. Samo se reorganiziramo, mijenjamo adrese...

Priča mi prijatelj, sve iz prve ruke, kako mu se jedan znanac hvalio kako je rješio problem mogućnosti dolaska poreznih inspekcija, i ostalih daveža koji žele da državi plaćaš neke smiješno velike cifre. Čovjek se bavio trgovinom i sve što je uradio kad je zapao pred zid bankrota bilo je da je kupio još veće skladiše i naručio još puno veće količine robe.

- Sad kad sam se toliko zadužio nitko mi ne dolazi – objasnio je tehniku koju danas također svi koriste: od gospodarstva do kandidata za predsjednika. Kako najlakše ne odgovarati za (ne)učinjeno? Tako da odeš na neko mjesto koje je više od toga – mjesto kamo inspekcije, policija i pravosudini organi iz „pristojnosti“ ne zalaze. Tako, mic po mic, dolazimo i do formule, prividnog oksimorona, da je budućnost najunosniji posao današnjice, što ubija svaku zdravu perspektivu i otvorenost.

Gledajući deset kandidata za hrvatskog predsjednika u nečemu što je nazvano sučeljavanjem (valjda sa istinom?!), više je nego vidljiva bila nemoć svih njih da se suoče sa sadašnjim trenutkom. A to bi zapravo trebao biti opseg interesovanja političara koji će se zaista baviti regulacijom socijalnih odnosa, a ne muljanjem, kamatarenjem, prekognicjom i trženjem futura...

Slogan nekog takvog, zaista novog hrvatskog predsjednika, mogao bi, na primjer, biti: Suoči se sa sadašnjim trenutkom! Ili: Svoje (vrijeme) nedamo jer(ga) više nemamo! Ili: Dileri i lideri zajedno u borbi protiv droge! Ili: Obećajem da ću biti posljednji hrvatski predsjednik! Ili: Gle, bez ruku!...

Ukratko, i sada bez šale: vratiti politici sadašnje vrijeme, to je ono što čeka istinske političke i socijalne reformatore. A takvi su danas još u osnovnim školama i vrtićima.

Sadašnje vrijeme

Sin je naručio od bake za rođendan autić na daljinsko upravljanje. Kako meni uvijek uvale prljave poslove, šutke sam navukao svoju crnu vjetrovku, obrisao Maestro karticu i zaputio se u neonski mrak trgovačkih centara. Zadatak: pronaći savršeni auto na daljinsko upravljanje: ne smije biti preskup, mora bar pristojno izgledati, mora moći ići naprijed i natrag, mora po želji skretati i lijevo i desno, a poželjno je i da ima svjetla i baterije na punjenje. I gle u Samoboru naletim na dućan u kojem nađoh autić koji prividno ima sve osobine koje sam zamislio.

Izvadim autić da ga probam: prvi kad skrene desno ne vraća kotač u vožnju za ravno. Vraćam ga. Vadim drugi. Drugom pri prvom jačem udarcu o policu s igračkama puca slabo napravljeni retrovizor pa više vozač ne zna što se zbiva iza njega te uskoro odustaje. Trećem nakon dva kruga ispada regulator zaokreta kotača pa autić divlja i vrti se u krug. I badava mi što imam daljinski upravljač i ispravne, punjive baterije. Autić na daljinsko upravljanje vrti se u krug što god ja stisnuo ili povukao. Jedino rješenje koje mi preostaje je da isključim autić i ljubazno vratim kineski (polu)proizvod samoborskoj prodavačici. I odem.

Ali ne, ja kupujem autić na daljinsko koji se beznadežno vrti u krug samo zato da baka doživi pet minuta sreće gledajući unuka kako se divi svijetlećim raznobojnim kotačima i farovima koji osvjetljavaju pod mog dnevnog boravka.

Budućnost

Taj odlomak morate ispisati sami. Jedino što vam ja mogu natuknuti je da ne mislite o oluji jer tako nikada nećete naći svoj mir. A jedino to je važno u budućnosti koje nema.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)