Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Duhovno, nezavisno i trandisciplinarno školstvo

Obrazovanje bez programa

Još deset dana je do kraja školske godine, novi nacionalni kurikulum je donesen i svugdje se piše o tome kako on donosi samim školama i nastavnicima veću slobodu u slaganju školskoga programa, pa će nastava ubuduće umnogome ovisiti o interesima učenika i kreativnosti samih nastavnika. Nastava bi se pak, napokon!, trebala prilagoditi razvojnim ciklusima djeteta pa tako više ne bi postojali nebulozni zahtjevi da se čitati mora naučiti na kraju prvog razreda već bi se svakom djetetu pristupalo kao osobi sa specifičnim potencijalima. To nadam se, barem do 5. razreda, izbacuje ponovno i ocjene iz programa. Možda da se to, da ih se ocjenjuje ili ne, ostavi na izbor učenicima, učenicama i njihovim roditeljima? Sve to trebalo bi krenuti u život 2010. godine, a implementirano najkasnije do 2012. godine.

Vesele sve te promjene i raduje mogućnost da će napokon učitelji i učenici sudjelovati u trasiranju svoga puta ka znanju no ipak treba pričekati taj famozni jezgrovni kurikulum koji će propisati Ministarstvo i koji bi bio obavezan za sve dok bi sve ostalo trebalo biti ostavljeno na volju školama. Da ne bi ispalo da se je sve svelo samo na slaganje ponuđenog bez prava ubacivanja onog što bi možda za pojedinu školu, razred ili pojedinca bilo u danom trenutku najprikladnije za buđenje svih njegovih, njenih ili njihovih potencijala. Pa evo, kao mali prilog, moje vizije transformirane škole iz koje bi izlazili ljudi koji misle svojom glavom i osjećaju svojim srcem.

Ono što je osnovno: škola bi trebala stvoriti jedan zdravi koloplet učenja činjeničnog znanja i od strane profesora življene duhovnosti i moralnosti što bi kod djece dovelo do toga da procvjetaju njihove najbolje vrline kako bi stekli nepokolebljivo samopoštovanje, samopouzdanje i hrabrost da sa svojom istinom prožive ispunjen i radostan život koji će osim njihovog osobnog i životnog zadovoljstva i zadovoljstva njihovih obitelji pridonijeti i poboljšanju društvenog organizma u kojem žive.

Škola i svi u njoj moraju poticati razmišljanje svojom glavom i osjećanje svojim srcem, zdravi avanturizam, duh zajedništva i dijeljenja kao i brigu o psihofizičkom zdravlju. Odlučivanje o tome kako će i što će učiti u školi smatra se osnovnom demokratskom stečevinom baš kao i ravnopravnost svakog školnika u glasovanju što bi se realiziralo u život tjednim zajedničkim sastancima gdje bi se o pitanjima školske zajednice odlučivalo o svemu sistemom svaka osoba jedan glas. Osoba podrazumijeva i učenike i učenice i učitelje i učiteljice i sve zaposlene u školi.

Transdisciplinarnost bi trebala biti osnova školskog kurikuluma što bi se realiziralo na način da jednom tjedno u školu dolazi gost predavač ili gosti predavači iz najraznorodnijh područja učeničkog interesa. Trandisciplinarnost je danas od svih znalaca za obrazovanje budućnosti na prvom mjestu po važnosti.

U školi ne bi postojale kazne osim onih koje donese kao mjere vijeće učenika i učitelja. Moje je mišljenje da ne bi trebalo biti niti zadaća niti ocjena no to bi se trebalo dati školi na odlučivanje.

Predmeti interesa po izboru, sklonosti i potencijalima učenika: Hrvatski – književnost - drama, Engleski, Matematika, Informatika, Znanosti, Biologija – anatomija - zdravlje, Umjetnost, Povijest – zemljopis, Kuhanje, Sport (Planinarenje, Yoga, Plivanje, Trčanje…) Rukotvorine, Drama, Vrt, Domaćinstvo, Glazba, Film, Fotografija… Povijest religija i njihove vanjske manifestacije učili bi se u okviru povijesti ili povijesti umjetnosti, a nastava se većim dijelom odvija u obliku rada na određenim projektima.

Jedan (barem) dan u tjednu je škola u prirodi ili posjet nečemu što treba vidjeti, ili neka proslava ili izlet ili kampiranje i planinarenje ili projekcija i razgovor o filmu ili odlazak u kazalište…

Duhovnost se ne podučava kao zasebni predmet ona je plod sveukupne klime u školi i izvire iz pozitivnih primjera učitelja i učenika

Učitelji i profesori na školi moraju biti, u prvom redu, primjer učenicima.

Konačan je ishod, naravno, duhovno, nezavisno i trandisciplinarno školstvo kao nešto najbolje i najprirodnije što možemo dati djeci, što znači da škole ne bi bile obavezne već bi bile radosni izbor svakog djeteta.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)