Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Rob je svaka osoba koja nije zadovoljna svojim stanjem, a ne čini ništa da ga promijeni

Udbenici u zemlji s®anja

Među gomilama dnevno proizvedenih vijesti i vjestica, planova, fora, smicalica i obećanja svih vrsta, izgubila se u bespuću hipertrofirane internetsko medijske simulirane površnosti i famozna srpanjska inicijativa Večernjeg lista da se svi školski udžbenici stave na Internet pa da se od tamo, po želji isprintavaju???:)) Da nije od Večernjeg bilo bi tragikomično. Ovako je normalno. „Inicijativa“ je sračunato - debilna no čak ni takva nije izdržala niti dva mjeseca.

Stigla je, naime, jesen s otpalim lišćem, srozanim plaćama i uvećanim cijenama svega pa i novih knjiga… Odlepršale su i riječi bačene u osvit turističke sezone pred po tko zna koji put izigrane građane. Ishod : besplatno školovanje u Hrvatskoj je jako skupo. Najskuplje na svijetu. Isti taj Večernji nam sada rasprostire plahte tekstova stručnjaka i izdavača koji sve razumiju, pravdaju sebe, autore… ali nikako da ponude jedino zdravo rješenje: za jedan predmet jedna knjiga koja je po mogućnosti besplatna i koja se prenosi iz razreda u razred. Radne bilježnice mogu postojati no na nastavnicima je da, u dogovoru s roditeljima, odluči hoće li se ili neće koristiti. No takva „1 + 1 jesu dva“ logika uništila bi izdavače udžbenika koji bi bez svojih stotina naslova udžbenika postali tek udbenici – dakle nosioci udova pravedno sterani u kurac (sorry ali to je jezik koji oni razumiju). No, kako bi tu časnu radnju slanja na za to određeno mjesto trebala izvoliti učiniti njena preuzvišenost država sama, možemo, nažalost, tek očekivati još više naslova udžbenika i još jače policijsko – represivne mjere na svaki novi pokušaj roditeljske samoorganizacije razmjene starih udžbenika.

No, ako ćemo zdravo tržišno, a takva „logika“ nam je nametnuta kao dogma, zašto bi, molim vas lijepo, besplatno školovanje bilo besplatno? Ništa nije besplatno, viču zadrigli muži tržišni, a kamoli besplatno školovanje, ta dika naša i svetinja, civilizacijska tekovina, ponos generacija štreberskih horvatzscčžšhkih (ovo se događa od previše knjiga iz istog predmeta). Naprotiv, kažu, besplatno školovanje treba se skupo plaćati kako bi svi uvidjeli svu njegovu vrijednost i značaj za uzdizanje „zemlje znanja“ u „zemlju s®anja“.

U toj i takvoj zemlji svi imaju pravo na obavezno privatno skupo obrazovanje. Tako im Kredit pomogao(da, velikim slovom pišu se imena bogova, piše u skupim knjigama). I to nije budućnost – to je sadašnjost. U jesenskim maglama polako nestaju i slabi, sramežljivi pokušaji obespravljenih, programiranih takozvanih roditelja, sljedbenika novog boga Kredita:

- Gospodo udbenici, viču ti očajni, takozvani, roditelji i smutljivci, mi nemamo novaca za slati djecu da se besplatno školuju. Udžbenici su preskupi. Što da radimo?

- Dignite kredite, bando nesposobna sirotinjska. Pa zar roditelji ne bi sve učinili za svoju djecu!?

- Ali, ovoga, znate, možda ste zaboravili, ali vi ste zadužili i naše unuke…

- Čuj sad njih. Jebo vas unuci, mi vam pričamo o djeci! Sada i ovdje, o vašoj jebenoj djeci. Pa kakvi ste vi to ljudi i roditelji, jebem li vas proste i nastrane?!

- Ok, ok, nemojte se ljutiti, može li još jedno pitanjce i molbica? Ja i supruga smo dobili otkaze, doma smo, slobodni, fakultetski obrazovani, imamo vremena, nemamo novaca, no imamo volju da sami obrazujemo svoju djecu kod kuće? Postoji li ta mogućnost?

- To nije po zakonu o obaveznom osnovnom obrazovanju. Pred zakonom su jednaki i siromašni i bogati?

- Ali vi možete promijeniti zakone.

- Samo u ime naroda koji nas je izabrao!

- Ali, mi smo narod…

- Vi ste roblje neobrazovano i nezahvalno.

- Ali, posjećam vas, mi smo se obrazovali po vašim obaveznim školskim programima…

- I ? Kaj nam možda hoćete reći da su ti programi za proizvodnju robova?

- Ma ne, ne, samo si ovak malo u dokolici razmišljamo što da radimo sad: nemamo posla, djeca moraju u skupe škole pod prijetnjom zakona, kod kuće ih ne smijemo obrazovati opet pod prijetnjom zakona, mislim, malo nam je to sve, kak da vam velimo, too much, preveč… Malo previše vampirski čak i kad je, da ne velim naša, država u pitanju.

- E, ekipo neobrazovana, da bolje pratite što se događa oko vas, kod kuće i u svijetu, znali bi da danas vampiri više ne skrivaju svoje zube – vampiri su u modi.

- Bilježim se sa štovanjem.

- Za koji se kurac bilježiš?

- Za komplete knjiga za drugi, sedmi i osmi razred.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (0)