Glasnik-SSNInformativno glasilo Samobora i Svete Nedelje

Nenad Kobasia
U IME OCA

Obavezno školovanje kao relikt barbarske prošlosti

Morati ili htjeti

Ispod uspavanog ranojesenskog pitanja jedne drugašice „Tata zašto baš MORAM u školu?!“ krije se tema koja me uvijek tjera na promišljaj: Zašto je osnovno školovanje obavezno? Te slijedom toga: je li manje školovanima lakše ili teže manipulirati?

Koristim namjerno izraz školovanje jer smatram da on daje vjerniju i precizniju sliku onoga što se u obaveznim državnim školama danas djeci pruža, a što je sve još prilično daleko od pojma obrazovanja koji u našem jeziku precizno aludira na riječ obraz, odnosno na sintagmu sačuvati (ili izgubiti) obraz, a što se sve lako prevodi u saznanje da je najvažnija stvar obrazovanja rad na karakternim osobinama čovjeka, na njegovoj moralnosti i radu koji je zapravo jedini istinski rad – radu na samom sebi.

Obavezno školovanje koje se još k tome i debelo plaća proizašlo je iz istog stanja (ne)svijesti koje demokracijom naziva nešto gdje je referendum zabranjen. Zašto se, pobogu i dovraga, izjašnjavanje građana o pitanjima od životnog interesa zabranjuje i zašto se roditeljima ne ostavi mogućnost da biraju hoće li ili neće svoju djecu dati na školovanje u državne škole isto je pitanje - pitanje zdrave pameti.

Ima li država koristi od, na današnji način, školovanih ljudi? Ako državom nazivamo skup ljudi koji na jednom području žele što kvalitetnije živjeti onda koristi nema. Koristi imaju samo elite koje su danas na sebe drsko i nasilno prisvojile atribute takve državnosti. I stoga današnja škola uči disciplini, a ne odgovornosti, ta škola funkcionira na bazi autoriteta, a ne pozitivnog primjera i poštovanja svih i svega što nas okružuje, ta škola stvara dubinski zaplašene poslušnike, a ne sretne i razigrane kreativce, ta škola ne dozvoljava djeci da demokratski odlučuju o ničemu sve dok im moć kritičkog mišljenja toliko ne atrofira, preplavljena beskorisnim (polu)informacijma i zaplašena rokovima i ocjenama, da kad se (m)učenicima, sa 18 godina i dozvoli upražnjavati kakva takva kvazidemokracija – više jednostavno ne znaju što će s njom. No tu spremno čekaju oni koji znaju što će učiniti s njihovim ispranim mozgovima i iskrivljenom sviješću o tome što je to demokracija i uopće o tome što jest, a što nije bitno u životu. Tako naime nastaje biračka masa, biračko tijesto. Demokratska oplata iliti lažna fasada demokracije.

A bi li zajednica ljudi koji žive na ovim našim prostorima imala koristi od obrazovanja? Naravno da bi, svi bi od istinskog obrazovanja imali koristi. Vjerujem čak takve da bi se sam pojam koristi za neko vrijeme i istopio.

Ne dati roditeljima da sami odlučuju što će učiniti sa svojom djecom bila bi u obrazovanom društvu nevjerojatni relikt davno izgubljene barbarske prošlosti, a ne davati ljudima da odlučuju o tome s kime će se udruživati, s kim će i kako živjeti, zvalo bi se vjerojatno tada baš kao i danas – fašizam.

- Stani malo tata, pitala sam te samo zašto baš MORAM u školu?!

- Zato što je obavezna.

- A zašto je obavezna?

- Da roditelji ne bi svoju djecu ostavljali kod kuće i da djeca znaju što moraju naučiti. I da roditelji moraju raditi da bi školovali djecu.

- A zašto ne bi djeca mogla biti sama kod kuće i sama učiti ono što žele?

- Jer ne bi ništa naučili. Roditelji su im, u većini slučajeva glupi, a mogli bi čitati i krive knjige ili se, ne daj bože, dosađivati.

- Neprestano koristiš riječi mora i morati! Zašto bi djeca morala sve to što ih uče u školi naučiti?

- Da ne bi bila glupa i u podređenom položaju spram drugih. Da postanu uspješni ljudi i da ih nitko ne može nasamariti.

- Ali tata, kako su nas ipak nasamarili?

- Koga?

- Sve nas u Hrvatskoj.

- Tko ti je to rekao?

- Vidim, nisam glupa.

- Pa dobro reći ću ti, ako baš moram: ništa nismo naučili od prošlosti?

- Kako to kad je već generacijama, velika većina ljudi morala ići u školu?

- Baš zato.

• Registrirajte se za komentiranje
• Pregled komentara (1)